Optužbama nema kraja pa su tu i planska naseljavanja Arapa, namjerno trovanje građana nekvalitetnom vodom, uništavanje zdravstvenog sistema, da bi finale bilo izjednačavanje SDA s ratnim zločincem i “monstrumom s Grbavice” Veselinom Vlahovićem Batkom, Radovanom Karadžićem i Jurom Francetićem. Naravno, sve to svojim “lajkovima” na društvenim mrežama podržavaju visokopozicionirani dužnosnici SDP-a i GS-a, a ne izostaju ni “dejstvovanja” Radončićevog Avaza. Ovakva vrsta ekstremističkog razumijevanja demokratije naprosto je sablažnjiva, a ukazuje na moguće smjerove represivnog djelovanja pod uvjetom da osvoje vlast.
, sramno šutjeli dok je Milovan Đilas, jugoslavenski ministar za konstituantu, jednim potezom izbacio Bošnjake, tadašnje muslimane iz Ustava FNRJ. To je bio razlog da organizatori ove svečanosti, BZK “Preporod”, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca i “Merhamet”, nakon priopćenja GS-a, obznane da je govor predsjednika Izetbegovića njegov autorski, a ne stav organizatora.</p>
<p>Dakle, ovdje primjećujemo upravo onaj historijski <em>kukavičluk</em> o kojem je govorio Rodoljub Čolaković, a koji je izgleda nakon gotovo jednog stoljeća (upotrebe) dosegao razinu sitnog pragmatizma i podaničke šutnje. Ljevica koja nastupa s anacionalnih pozicija očekivano nije došla, a Fahrudin Radončić se ispričao “jer je prehlađen”, što samo potvrđuje našu prijašnju tezu da mu bošnjaštvo izaziva iznenadne bolesti. Treba biti otvoren, da nije bilo čovjeka na najvišoj funkciji među Bošnjacima, ova važna svečanost bila bi tek slika i prilika VKBI i “Preporoda”, što je bliže komemorativnom ugođaju u domu umirovljenika nego svečanosti. Takvom ugođaju zasigurno je doprinijelo i to što su ime Bošnjak na velikom platnu ispisali malim slovom, što je ime “Preporoda” bilo krivo napisano, a, povrh svega, državna zastava bila obješena naopačke. Inače, to simbolizira kapitulaciju po vojničkim kodeksima. Svakako ne države BiH i Bošnjaka, ako bismo sudili po Izetbegovićevom državničkom obraćanju, nego po organizacijskoj aljkavosti i populističkoj servilnosti predsjednika dviju spomenutih bošnjačkih institucija.</p>
<p>Potpuno nepotrebni skandal izbio je i oko postavljanja spomenika pripadnicima Specijalne jedinice “Bosna” MUP-a RBiH, poznatijim kao “Vikićevi specijalci”. Idejno rješenje spomenika u obliku zarobljenog tenka velikosrpskog agresora napala je “Mreža za izgradnju mira”, pobunivši se jer se nalazi u blizini škole. Nakon toga, krenulo se NVO strategijom potpuno skandaloznog izjednačavanja ovog spomenika s davanjem imena studentskom domu po ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Odnosno, kultura sjećanja na prošli rat i hrabri otpor Armije BiH pretvara se u nešto “nacionalističko” i “pogubno za mlade naraštaje”.</p>
<p>U tom smislu, kao moralnije i bolje pretpostavljaju se nekadašnji komunistički spomenici kao politički korektna kultura sjećanja. Ispada da je izloženi saveznički tenk u avliji Historijskog muzeja BiH, tik uz popularni kafić “Tito”, sasvim korektan da djeca po njemu skaču i igraju se rata (jer to djeca rade svuda i u svakom vremenu), a tenk koji služi kao sjećanje na hrabrost i požrtvovnost branitelja Sarajeva nije. U čitav kontekst projiciranog crnila stavlja se i porodica Izetbegović, čime se zaokružuje ono što je stvarni cilj ovakvih strategija dijela NVO sektora – dnevnopolitička diskreditacija bošnjačke politike.</p>
<p>Šta je sljedeće? Hoće li neko problematizirati Ulicu Zelenih beretki, zatim Patriotske lige, pa, zaboga, kako je moguće da djeca idu u školu i obdaništa u ulicama koje nose imena po nekim sumnjivim organizacijama koji nisu antifašisti i branitelji Sarajeva, nego su ratoborni etnonacionalisti koje treba izjednačiti sa srpskim ratnim zločincima?! No, mi primjećujemo da se strategija izjednačavanja krivice i ratnih uloga pojavljuje i kroz izjave Fahrudina Radončića.</p>
<p>Umreženost otkrivamo i kroz nedavna imenovanja NVO aktivista na funkcije koje se dodjeljuju po stranačkim (SBB) kvotama. Tako je “nezavisna analitičarka” i bivša tajnica srpskih ratnih zločinaca Svetlana Cenić imenovana za predsjednicu Nadzornog odbora BH Telecoma, dok je “nezavisna” Adisa Omerbegović-Arapović postala ni više ni manje nego potpredsjednica SBB-a. Je li riječ o ustupcima koji trebaju poslužiti da Radončić dobije predizbornu podršku od stranaca i NVO sektora, ili o davno smišljenoj strategiji, nije toliko važno. Bitno je ponovo upozoriti da Bošnjaci nemaju nevladin sektor koji bi se aktivno zalagao za očuvanje njihovih temeljnih nacionalnih vrijednosti. Odnosno, ima ga, ali se ne pika i djeluje kao da je na umoru.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
KOMENTARI