Inače, ispred zgrade Parlamenta Bosne i Hercegovine, gdje su se Hadžikadić i njegovi opozicioni drugari (s kojima se Hadžikadić vrlo brzo sporječkao) okupili, manje od 2.000 ljudi, u čitavoj historiji Sarajeva samo se tri puta pouzdano okupilo više od 30.000 građana.

Kako su već mnogi primijetili, “ako laže koza, ne laže dron”, iz objavljenih fotografija jasno se može uočiti da Hadžikadić nije okupio niti 2.000, a kamoli 30.000 ljudi. To postaje jasno pogotovo kada se prostor na kojem se održao skup izmjeri pomoću mapchekinga, alata koji dodatno potvrđuje izuzetno skroman broj okupljenih Hadžikadićevih pristalica. Da je zaista bilo 30.000 ljudi, bila bi popunjena približno trećina Trga Bosne i Hercegovine, a Mirso i jarani nisu uspjeli napuniti niti trotoar.

Inače, ispred zgrade Parlamenta Bosne i Hercegovine, gdje su Hadžikadić i njegovi opozicioni drugari (s kojima se Hadžikadić vrlo brzo sporječkao) okupili manje od 2.000 ljudi, u čitavoj historiji Sarajeva samo se tri puta pouzdano okupilo više od 30.000 građana.

Prvi put je to bilo u aprilu 1992. godine, za vrijeme onih nesretnih protesta za mir, drugi put prilikom jednog od najmasovnijih skupova u historiji Bosne i Hercegovine, dženaze rahmetli Aliji Izetbegovića 2003. godine, te treći put na novogodišnjem koncertu Dine Merlina 2017. godine. Zanimljivo je da Hadžikadić šetnju svojih malobrojnih pristalica zapravo megalomanski poredi s presudnim historijskim događajima, najznačajnijim bošnjačkim ličnostima i najpopularnijim umjetnicima.

Ma šta rekli, našega Mirsu svakako ne možemo optužiti za lažnu skromnost ili manjak ambicije, mada ostaje pitanje kako čovjeku koji je spreman da ovako infantilno izmišlja i laže, da se sramoti u vezi s nečim što je potpuno jasno i golim okom vidljivo, vjerovati u bilo čemu – od biografskih podataka pa do političkih namjera. /M.D./