: “U selu Kukavice naišli smo na jednu porodicu, dedu i nanu od nekih osamdesetak godina. Nana je u toku agresiju na Bosnu i Hercegovinu ranjena u glavu i ta rana nikada nije zacijelila. Doveli smo doktora da napravi dijagnozu kako bismo preko naše organizacije, ukoliko je to moguće, organizirali da se nana operira. Doktor je konstatirao da se ta rana vremenom transformirala u neizlječivi karcinom i da u tim godinama nije preporučljiva operacija. Nakon toga smo uradili sve što je bilo u našoj moći, kupili smo i lijekove i dostavili ih našoj nani kako bismo joj, ako ništa, olakšali bolove i duboku starost”

Piše: Edib KADIĆ

Humanitarna organizacija “Hasene” u Bosni i Hercegovini djeluje od 1992. godine. Riječ hasene dolazi iz arapskog jezika u značenju dobrota, dobročinstvo, a “Hasene” pomaže socijalno ugroženim kategorijama društva, kao i stanovništvu ratom zahvaćenih područja i prirodnim nepogodama. Organizacija djeluje na četiri kontinenta i u više od 100 zemalja svijeta. Jedna od glavnih karakteristika ove organizacije, prema riječima Envera Eminovića, predsjednika udruženja humanitarne organizacije “Hasene” za regiju Balkan, jeste brzo djelovanje poput akcija iz 2014. godine tokom velikih poplava u BiH. Ili, pak, onih u Siriji, gdje je prvom valu izbjeglica iz Halepa dostavljeno sedam šlepera namirnica i ostalih sredstava neophodnih za život.

“Mi sada već imamo trajne projekte kao što je Narodna kuhinja ‘Hasene’ u Sarajevu, koja je otvorena 2014. godine u ramazanu i otad neprestano radi. Osim toga, pokrenuli smo i projekt podjele ramazanskih paketa. Ove godine na području Balkana podijelili smo 10.705 ramazanskih paketa, a od toga 2.200 na području Bosne i Hercegovine. U njima se nalaze prehrambeni i higijenski artikli. Drugi obiman projekt jeste podjela kurbana i kurbanskog mesa, s akcentom na povratnike širom BiH, gdje je god stanovništvo socijalno ugroženo i u ekonomskoj potrebi. Krajem 2016. godine imali smo i jednu akciju podjele zimskih prehrambenih paketa. Godine 2014. bili smo stalno na terenu kada su obilne padavine izazvale poplave dolinom rijeke Bosne i Drine, i tu smo podijelili i dopremili sve što je u tom momentu bilo potrebno ugroženom stanovništvu”, prisjeća se Eminović, te pojašnjava da organizacija “Hasene” djeluje kao resor za humanitarno djelovanje u okviru Islamske zajednice “Milli Görüş”.

OD HANNOVERA DO ETIOPIJE

Islamsku organizaciju “Milli Görüş” formirali su radnici, muslimani porijeklom iz Turske koji su početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća otišli raditi u Njemačku i druge države poslijeratne Zapadne Evrope. Zvanično, kao organizacija “Milli Görüş” formirana je 1972. godine u njemačkom Hannoveru. Nakon toga, početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća sjedište organizacije preseljeno je u Köln. Edin Salković, predsjednik organizacije za regiju Balkana, kaže kako im je misija prvenstveno odgoj, obrazovanje i organiziranje mladih ljudi. “Kao organizacija u Bosni i Hercegovini djelujemo od početka devedesetih godina prošlog stoljeća, a posljednjih nekoliko godina djelujemo i kao institucija s centrom u Sarajevu. Da biste imali dobru organizaciju, morate imati dobro odgojene i visokoobrazovane ljude. Mislim da ovakvi ljudi mogu postići izuzetno dobre rezultate kada je u pitanju bilo kakva usluga. Kada je naša misija u pitanju, vodilja nam je hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji kaže da je najbolji čovjek onaj koji najviše koristi ljudima. Mi želimo biti korisni svim ljudima, čitavom čovječanstvu, a prvenstveno zajednici u kojoj živimo”, kaže Salković.

Adem Kasa, potpredsjednik organizacije “Milli Görüş” za regiju Balkana, priča kako se za 11 godina boravka u Bosni upoznao sa svim problemima ovdašnjeg stanovništva. Prošle je godine tokom ramazana u ime organizacije i u saradnji s “Hasene” posjetio Etiopiju, kao posmatrač tokom podjele paketa.

“Mi se često znamo žaliti da nam nedostaju određene stvari i uvijek želimo nešto više. Kada sam otišao u Etiopiju, tek sam tada vidio šta, zapravo, znači kad se zaista nema. Mi smo prije ramazana podijelili ljudima po 25 kila riže, po tri litra ulja i kilu vakumiranih hurmi. Ukupno smo podijelili 1.600 paketa. Planirali smo napraviti bolje pakete, da ih obogatimo mnoštvom namirnica, ali smo pred sam polazak bili upozoreni da skoro sva mjesta koja ćemo posjećivati u Etipoiji nemaju struju, tako da smo onda spisak sveli samo na namirnice koje mogu dugo stajati bez frižidera. Desetak ljudi živi u šatorima od sedam-osam kvadrata i to nisu pravi šatori od cerade, već od starih majica, pantalona, nekih krpa, i sve to stoji na nekim granama koje su naslonjene na drvo. To su ljudi koji nisu nikad u životu vidjeli mobitel, voze se starim autima koji ne postoje nigdje u Evropi, možda u nekim muzejima kao oldtajmeri”, prepričava Kasa i dodaje kako su Etiopljani izuzetno stidan i vrlo pristojan narod.

“Nikada neće sami doći i uzeti nešto. Svi čekaju svoj red i nema nikakve frke oko toga. Zaista sam bio mnogo iznenađen njihovim postupcima. U mom je srcu ostao trag ove posjete. Iftarili smo zajedno s tim ljudima, jeli smo što i oni jedu. Na kraju, zaista mi nije bilo jasno da su ti ljudi, pored tolike nestašice, iako nemaju ama nigdje ništa, opet mnogo sretniji i zadovoljniji nego mi. To se ne može riječima objasniti. Nakon što sam se vratio iz Etiopije, odlučio sam neke luksuze koje sam uzimao zdravo za gotovo izbaciti iz svog života kako bih se, ako ništa drugo, što češće sjetio Etiopije i njenog naroda”, zaključuje Kasa.

Predsjednik humanitarne organizacije “Hasene” Enver Eminović tvrdi da postoji nekoliko principa rada i djelovanja kojih se striktno pridržavaju, a na prvom mjestu jesu pouzdanost, transparentnost i razvijanje osjećaja solidarnosti. “Mi dobrovoljne priloge uzimamo kao emanet i kao takve ih dosljedno i transparentno dostavljamo na adrese ugroženih. Također, gledamo da pomoć podijelimo na najbolji mogući način, pri čemu strogo vodimo računa da ne povrijedimo ljudsko dostojanstvo osoba kojima je pomoć potrebna. Putem vijesti, portala i društvenih mreža pružamo informacije kako se i gdje donacije distribuiraju, te na taj način podižemo svijest ljudi o siromaštvu u mnogim dijelovima svijeta, kao i svijest o drugom i drugačijem.”

Što se tiče podrške vjerskom odgoju, Eminović kaže da će se “Hasene” u narednom periodu fokusirati na pomaganje mektepskih programa, napominjući da je prednost ovih projekata što svakodnevno otvaraju mnogobrojne mogućnosti u kojima se stalno ljudi javljaju da pomognu nekome s određenim sredstvima, a kasnije ta sredstva “Hasene” preusmjerava tamo gdje su ona najpotrebnija. Jedna od prednosti ove humanitarne organizacije, kaže Eminović, jeste i činjenica da unutar organizacije ne postoje nikakvi pritisci gdje da se usmjere sredstva i da je humanitarna organizacija “Hasene” u tom pogledu sasvim slobodna.

“Kada smo na terenu, susrećemo se sa svakakvim poteškoćama. Imate veoma teških situacija. U toku ramazana dijelili smo ramazanske pakete na teritoriju Rogatice. U selu Kukavice naišli smo na jednu porodicu, dedu i nanu od nekih osamdesetak godina. Nana je u toku agresiju na Bosnu i Hercegovinu ranjena u glavu i ta rana nikada nije zacijelila. Doveli smo doktora, da napravi dijagnozu kako bismo preko naše organizacije, ukoliko je to moguće, organizirali da se nana operira. Doktor je konstatirao da se ta rana vremenom transformirala u neizlječivi karcinom i da u tim godinama nije preporučljiva operacija. Nakon toga smo uradili sve što je bilo u našoj moći, kupili smo i lijekove i dostavili ih našoj nani kako bismo joj, ako ništa, olakšali bolove i duboku starost. Kad smo odlazili, nana je prokomentirala da se boji samo da ne preseli prije dede i da ni sama ne zna kako bi joj dedo ostao sam da živi. To su stvari koje se teško zaboravljaju”, priča Zuhdija Dizdarević, koordinator terenskih radova u humanitarnoj organizaciji “Hasene”.

ŽENSKI SEKTOR “HASENE”

U proteklih šest godina Zuhdija je više od stotinu puta otišao na teren, a kruna tog terenskog rada, kako i sam kaže, bio je njegov odlazak u Tursku. “S mojim minimalnim poznavanjem turskog jezika otišao sam do Burse, gdje sam mogao osjetiti bliskost između naših naroda. Vidio sam da tim ljudima više nije bilo bitno šta smo im donijeli, već im je bilo mnogo važnije što smo im uopće došli iz Bosne, koju izuzetno vole i smatraju je bratskom državom. Prisjećam se da smo jedne prilike na području Unsko-sanskog kantona u vrijeme Bajrama djeci dijelili bajramluke. Naišli smo na jedno dijete kojem smo već ranije dali bajrambanku, ali nismo ga bili odmah prepoznali. Dijete je odbilo bajramluk kazavši da ima još djece koja nisu ništa dobila za Bajram, a da je on već svoj bajramluk dobio i potrošio. Ama svašta možete vidjeti na terenu, a pogotovo tu dozu ljudskosti kod ljudi koji su zaista u velikoj potrebi i koji, u kontekstu modernog vremena, nemaju nigdje ništa”, objašnjava Dizdarević.

Ženski sektor organizacije “Milli Görüş” često je podrška radu organizaciji “Hasene”. Ženski sektor za regiju Balkan oformljen je prošle godine. Zadatak im je podržavati, educirati i pomagati žene, te, objašnjava nam Sumeja Smailhodžić, predsjednica ženskog sektora organizacije “Milli Görüş” za regiju Balkan, kroz različite programe edukacije probuditi svijest kod žena kako bi što aktivnije učestvovale u stvaranju pozitivnog okruženja i uspješne zajednice, počevši od porodice.

“Iako smo poprilično mladi u svom djelovanju, sa zadovoljstvom mogu reći da do sada imamo konkretne rezultate koji su proizvod mnogobrojnih, uspješno urađenih projekata. Naša prva redovna aktivnost jesu predavanja za žene i tu se promiču vjerske, historijske teme gdje svako može da nađe ponešto za sebe. Druga naša aktivnost jesu tzv. sijela. S obzirom na to da živimo užurbanim životom i nemamo ni za šta vremena, opteretili smo sebe raznim poslovima i obavezama, naišli smo na ideju da krenemo sa sijelima svako 15 dana, jer, prije svega, cilj nam je da se međusobno upoznamo kako bismo što bolje mogli sarađivati na ostalim projektima. Za sada imamo 20 aktivnih članica i pedesetak članica koje su nam uvijek na raspolaganju. Podijeljeni smo na dva sektora: ženski sektor i ženski omladinski sektor”, ističe Smailhodžić, te dodaje da im je jedan od glavnih projekata program za jetime koji je pokrenut upravo iz razloga što se tu radi o najranjivijoj populaciji, pa se s majkama organiziraju edukativna predavanja s psiholozima, a s djecom kreativne radionice.

“Tu prožimamo i vjerske teme, i to na kreativan način. Prošle godine organizirali smo kamp za jetime koji je trajao četiri dana. Iduće sedmice ćemo organizirati novi kamp i, ako Bog da, planirali smo da nam to pređe u tradicionalna, godišnja druženja. Pored ovoga, organiziramo i kurseve bosanskog i turskog jezika, a imali smo i jedan projekt podrške ženama koje žele nositi hidžab. I to je bio jedan izuzetno pozitivan i uspješan projekt. Petnaestodnevno organiziramo posjetu djeci bez roditeljskog staranja u domu na Bjelavama, te i tu organiziramo kreativne radionice. Nedavno nam je ženski omladinski sektor iz Njemačke donirao 3.500 maraka, od kojih smo djeci na Bjelavama kupili posteljinu, odjeću i ostale potrepštine”, kazala je Smailhodžić, napominjući da ništa od ovog ne bi bilo moguće bez visokoobrazovanih članica Upravnog odbora ženskog sektora humanitarne organizacije “Hasene”, koje, pored svojih obaveza, izdvajaju vrijeme za sastanke, programe i organiziranje mnogobrojnih projekata, i to sve volonterskog karaktera bez ikakve nadoknade.

Program za jetime trenutno stipendira oko 270 jetima s prostora cijele Bosne i Hercegovine, a donatori su uglavnom ljudi koji žive na Zapadu. Centrala humanitarne organizacije “Hasene” u Kölnu najčešće pronalazi ove donatore. Anes Džunuzović, voditelj programa za jetime, priča kako je cilj rada s jetimima, prije svega, da ih se odgaja, jer su upravo to najugroženije kategorije društva.

“Ta djeca i majke često su neprihvaćeni od zajednice i svog okruženja s mnoštvom predrasuda, pa je naš cilj kroz ove projekte pružiti samopouzdanje i djeci i majkama i odgojno utjecati na njih. Oni su kao ranjive kategorije često podložni raznim negativnim utjecajima, pa ih mi kroz ove programe pokušavamo usmjeriti na put obrazovanja i poštovanja prema roditeljima, a, s druge strane, utjecati i na majke kako bi shvatile da nisu ostavljene, zaboravljene i da nisu same. Kroz određena predavanja psihologa i pedagoga majke mogu dobiti određene informacije i o načinu odgoja djece i to je, zapravo, suština ovih naših radionica.”