Fahrudin Radončić dvostruki je igrač koji u isto vrijeme sarađuje i s nama i s neprijateljem. On je od samog početka povezan sa stranim sigurnosnim službama, prvo JNA, a kasnije Srbije. I prije je rata bio s njima povezan, u toku rata održavao je te veze i kontakte, a onda i poslije rata. Uglavnom se preko njega vrše određeni utjecaji i pritisci s te strane. U novije vrijeme on otvoreno djeluje i ide u otvoreni napad, a uzrok tome jeste ova dugogodišnja saradnja s Beogradom

Mustafa Polutak rodio se 1946. godine u Goraždu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. U Sarajevu i Beogradu od 1966. do 1970. godine pohađa Vojnu akademiju kopnene vojske – smjer artiljerija. Između 1980. i 1982. godine magistrira u Komandno-štabnoj akademiji u Beogradu. U Jugoslavenskoj narodnoj armiji vršio je službu u Visokom, Kiseljaku, Đakovu i Našicama, na pozicijama od komandira voda do zapovjednika puka. U međuvremenu završava kurs zapovjednika pukova i brigada, a u činu napreduje sve do potpukovnika JNA.

Početkom aprila 1992. godine napušta JNA i priključuje se Teritorijalnoj odbrani Republike Bosne i Hercegovine. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je jedan od komandanata 4. korpusa Armije RBiH. Odlukom Predsjedništva BiH, 1997. godine unaprijeđen je u čin brigadnog generala, a tri godine kasnije odlazi u penziju. Godine 2001. osniva Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu i staje na njegovo čelo. Učestvuje na brojnim naučnim skupovima, konferencijama i okruglim stolovima objavljujući tekstove i članke u različitim časopisima. Autor je i knjige Kako smo branili Bosnu i Hercegovinu, a trenutno je član predsjedništva Foruma seniora Socijaldemokratske partije BiH.

Nakon brojnih izjava predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića, koji, između ostalog, optužuje da je na čelu države Bosne i Hercegovine od početka devedesetih godina prošlog stoljeća pa sve dokraja rata stajala “bošnjačka državna mafija” koja je, navodno, izazvala rat, Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu odlučilo je nedavno reagirati na ovakve optužbe te je objavilo saopćenje za javnost o, kako navode, neprijateljskom djelovanju Fahrudina Radončića. General Mustafa Polutak za Stav govori o bitkama koje i u miru nastavlja voditi protiv neprijatelja Bosne i Hercegovine koji, prema njegovim riječima, u posljednje vrijeme otkrivaju svoje pravo lice.

STAV: Čime se bavi Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu, ko su članovi Udruženja, koji su vam glavni ciljevi?

POLUTAK: Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu osnovano je 2001. godine, prošle godine proslavili smo petnaest godina postojanja. Formirali smo ovo udruženje jer smo shvatili da državni organi vlasti i zvanične institucije nisu u poziciji da do kraja ispoljavaju svoje stavove onako kako bi željeli i htjeli u odnosu na agresiju izvršenu na Bosnu i Hercegovinu, na posljedice te agresije i na sve ono što je zadesilo bosanski narod, u prvom redu bošnjački. Formirali smo Udruženje kako bismo bez ustručavanja štitili sve tekovine koje su u Bosni i Hercegovini kroz historiju ostvarene, na kojima ona počiva, a težište nam je na ratu (1992–1995). Cilj nam je da ne zaboravimo ono kroz šta je Bosna i Hercegovina prošla, kako je stekla svoju državnost, kako ju je održavala, kako je opstajala pod okupacijama drugih sila i kako je ponovo obnovila svoju državnost u Drugom svjetskom ratu poslije Mrkonjić-Grada i Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, a posebno poslije Jajca, kada su odluke o ZAVNOBiH-u objelodanjene, odnosno ovjekovječene.

Na nama je da to njegujemo, da tu tradiciju nastavimo, da posebno afirmiramo borbu od 1992. do 1995. godine, kojom je odbranjena državnost BiH, odnosno odbranjena nezavisnost priznata i od međunarodne zajednice. Ovo sve radimo kroz održavanje naučnih skupova na kojima raspravljamo o onome šta se zbilo u Bosni i Hercegovini nazivajući stvari pravim imenom bez imalo ustručavanja. Mi jednostavno kažemo: “Ovo je agresor sa srpske strane, ovo je agresor s hrvatske strane. Ovi su pomagali agresiju koja je dolazila sa srpske i crnogorske strane, a ovi onu koja je dolazila s hrvatske.” Nama je cilj da to sve tačno elaboriramo i da o tome govorimo istinito na osnovu fakata i dokumenata. S druge strane, želimo da govorimo i o tome ko je sve to organizirao, ko je branio BiH, da se tačno zna. Sve potkrepljujemo argumentima i dokumentima, nikada nismo izmišljali stvari.

Održavamo i časove historije s obzirom na to da su u našim školama po preporuci, a ja bih prije rekao po naređenju, međunarodne zajednice iz programa izbačeni događaji iz proteklog rata, tako da u našim udžbenicima u školama o tome praktično nemate ništa. Sada držimo časove historije na terenu na svim onim mjestima širom Bosne i Hercegovine koja su bila od historijskog značaja za odbranu od agresije. Godišnje organiziramo dvadesetak ovakvih časova na kojima se evociraju uspomene na određene bitke i ličnosti koje su vodile ove bitke, ali i na one koji su dali svoje živote u tim bitkama. Mi izdajemo i tromjesečni časopis Korak, nedavno smo objavili 34. broj. Naše Udruženje možda je i najviše poznato po ovom časopisu, u kojem pokrivamo više oblasti, a težište je na proteklom ratu.

Tu svoje priloge šalju naši eminentni stručnjaci, historičari, naučnici, generali i druge starješine i borci, evocira se ono što se dešavalo tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, a na kraju se daju i smjernice i upute za dalje djelovanje. Udruženje obilježava značajne datume i događaje iz naše historije. Imamo i svoju web-stranicu na koju stavljamo tekstove iz Koraka i prezentiramo i ostale naše aktivnosti. Kao Udruženje, izdali smo 28 knjiga. Uglavnom, oglašavamo se na napade na Bosnu i Hercegovinu, na napade na rezultate i uspjehe naše države, odnosno na napade na ratno rukovodstvo Bosne i Hercegovine i tekovine naše borbe i na sve ono gdje smatramo da su stvari prevršile mjeru. Primjera radi, kada generali Sefer Halilović, Jovan Divjak, Stjepan Šiber i drugi organiziraju emisiju u kojoj iznesu brojne laži, onda Udruženje organizira kontraistup u kojem odgovara na te laži.

STAV: Zbog čega ste odlučili reagirati na izjave Fahrudina Radončića, predsjednika SBB-a, i šta u njima vidite sporno?

POLUTAK: Kada se približavaju izbori, Fahrudin Radončić uglavnom udara bilo na stranku, bilo na ličnosti koje mu smetaju i koje mu mogu biti konkurencija, pa ih nastoji u potpunosti diskreditirati. S obzirom na to da pod svojom vlašću ima Dnevni avaz i televiziju Alfa, on kroz te medije nastoji blatiti protivnike, i to bez argumenata. Posebno su nas zaboljele njegove izjave u kojima kaže da je “bošnjačka državna mafija” kriva za rat u Bosni i Hercegovini.

U tu “mafiju” on ubraja i predsjednika Aliju Izetbegovića i onda kaže da je jedan od glavnih krivaca za rat predsjednik Izetbegović. To nam govori da je Radončić toliko zao i nema mjere u svom neprijateljskom djelovanju protiv Bosne i Hercegovine i njenih državnih organa. Ja sam čovjek od sistema i principa, uvijek ću podržavati svog čovjeka koji je na čelu. Ne mora on biti iz stranke koju ja preferiram. Izetbegović je bio predsjednik države i poveo nas je u rat vodeći ga kako je mislio da je najbolje, slušajući ljude oko sebe, konsultirajući se s njima. Na kraju je ispalo da ga je i uspješno doveo kraju.

Da budemo otvoreni i iskreni, sumnjam da bi neko u situaciji u kojoj se našao predsjednik Izetbegović, ja to uvijek kažem, uradio za Bosnu ono što je on uradio. Ovdje ne govorim da nije griješio. Jeste, imao je grešaka kao i svaki drugi čovjek. Ali je i bio čovjek koji je znao priznati grešku. Lično sam mu u više navrata sugerirao na neke stvari. Često bi ih šutke prihvatio, a nerijetko je znao i glasno priznati da je pogriješio. I u tome se ogleda njegova veličina. Zato sve treba gledati u cijelosti, ne smije se podleći vlastitim interesima. Kada je Radončić krenuo pričati priče koje idu naruku onima koji kažu da smo mi sami gađali Markale, Tuzlansku kapiju, da smo sami sebe ubijali i sami sa sobom rat vodili, onda smo odlučili da moramo reagirati. Još malo pa će reći da smo krivi i za genocid u Srebrenici. Mi smo u svom saopćenju poručili da se pravi ljudi, pravi Bosanci i Bošnjaci i prave patriote, trebaju odmaći od politike Fahrudina Radončića i da je po svaku cijenu izbjegavaju i da se bore protiv takve politike. To je naša poruka.

STAV: Koja su obilježja neprijateljske medijske propagande bila za vrijeme rata od strane Srba i Hrvata, koja nakon rata, i kako to dovodite u vezu i poredite s današnjim stanjem i Fahrudinom Radončićem?

POLUTAK: Budući da sam vojnik po profesionalnom opredjeljenju i da sam dosta izučavao historijske činjenice o izazivanju i vođenju sukoba, znam da se za pokretanje jednog naroda i njegovo pridobijanje nekom cilju i namjeri mora imati jaka medijska pozadina i dobro osmišljena priča, a mi znamo da je namjera srpskog agresora od odlaska Osmanskog carstva uvijek bila osveta nad svima koji su na neki način vezani za Turke, bilo islamom, bilo kulturom. S tom su propagandom krenuli prije rata, veličanjem svojih historijskih ličnosti koje su propagirale jedinstvo srpskog naroda i ideju da su Srbi iznad svih ostalih.

Za neke od njihovih ideja moglo bi se reći da su fašističke. Sve metode specijalnog rata vršili su jer su za to imali mogućnost, jer su uspjeli državnu službu bezbjednosti i vojnu službu pridobiti na svoju stranu. Tako su oni objašnjavali svom narodu kako je neophodno istrijebiti Bošnjake s ovih prostora, nakon čega bi mnogo bolje i slobodnije živjeli. To se radilo prije rata, za vrijeme rata, a evo, kao što vidimo, i poslije rata. U svemu tome cilj jeste stvaranje “Velike Srbije”, i oni neumorno djeluju u tom smjeru. I u Hrvatskoj imamo nešto slično, djeluje se s pozicija nacionalizma, šovinizma, pa čak i fašizma. I srpski i hrvatski narodi pripremani su na to da se Bosna i Hercegovina treba razbiti, da ona ne treba postojati, da je to vještačka tvorevina koju su stvorili komunisti, da njima slijedi bolja budućnost. Ono što je i najgore, u tu priču su se uključile i njihove vjerske zajednice. Sjećam se da je na jednom postrojavanju jedinica HVO-a katolički svećenik kazao pred strojem: “Djeco moja, sve što učinite Bog će vam oprostiti.”

Slične stvari dešavale su se i kod pravoslavnih svećenika koji su svoje borce pripremali da budu nemilosrdni prema Bošnjacima i prema njihovoj kompletnoj imovini i kulturnom naslijeđu, tako da ništa ne ostane na prostoru koji će osvojiti. I nakon rata, i Srbi i Hrvati veoma velika sredstva izdvajaju za ovu vrstu propagande. Stalno je prisutno to njihovo negiranje zločina koje su počinili, negiranje genocida i u toj su svojoj propagandi nedostižni. Mi nemamo ni 20% razvijeno i zastupljeno vođenje specijalnog rata koliko ga oni imaju. S druge strane, kroz čitav ovaj proces, neprijatelj stalno traži saradnike na protivničkoj strani. Nažalost, imao ih je u našim redovima. U ratu je vrlo malo naših aktivnosti provedeno a da agresor nije znao za njih. Oni i danas imaju naše ljude koje na svoj način pridobiju. Recimo, čim sam došao do knjige Armina Cibre Fahrudin Radončić, mafijaš u podzemlju Balkana, sjeo sam i za dva dana je pročitao.

Nakon toga, rekao sam da neko zbog te knjige mora guliti doživotnu robiju – Cibra ako laže, a ako govori istinu, onda Radončić. Radončić je od samog početka umiješan i povezan s sigurnosnom službom, prvo JNA, a kasnije Srbije. I prije rata je bio povezan, u toku rata održavao je te veze i kontakte, a onda i poslije rata. Uglavnom se preko njega vrše određeni utjecaji i pritisci s te strane. U novije vrijeme on otvoreno djeluje i ide u otvoreni napad, a uzrok tome jeste ova dugogodišnja saradnja s Beogradom. On je dvostruki igrač koji u isto vrijeme sarađuje i s nama i s neprijateljem. Otprilike je u toj ulozi Radončić. On svoje postupke pravda kroz napade na druge, a drugi se ne odlučuju da ga direktno prozivaju i napadaju. Udruženje je prije nekoliko godina izdalo knjigu Fikreta Muslimovića Lažovi i ubice, nakon čega su nas Sefer Halilović i Fahrudin Radončić tužili i stavili to pitanje na sud. Međutim, pod snagom argumenata koje smo podastrijeli, kada smo na njihove optužbe odgovorili svojim argumentima, oni su digli ruke i odustali.

STAV: S obzirom na saopćenje SBB-a, smatrate li da je rahmetli predsjednik Alija Izetbegović za vrijeme rata napravio pakt s Radovanom Karadžićem i drugim srpskim ratnim zločincima i da li o ovom pitanju imate neka saznanja?

POLUTAK: Zlikovci danas svašta pokušavaju da izmisle i stave na dušu Alije Izetbegovića. Trebamo shvatiti da je to bio prvi čovjek u Bosni i Hercegovini, prvi čovjek koji je organizirao i vodio odbranu naše države. Čovjek pod čijim se rukovodstvom i pokrenula odbrana, pod čijim se rukovodstvom formirala vojska i razvijala se do kraja rata do te mjere da smo mogli izaći i kao pobjednici da međunarodna zajednica nije išla na to da se rat zaustavi. U cijelom tom procesu, kao državnik, morao je učestvovati u određenim razgovorima o svim mogućim pitanjima. Tu su se bila povukla i pitanja kako podijeliti Jugoslaviju. On je u jednom trenutku bio između Srba, koji su htjeli da im se priklonimo, i Hrvata, koji su se već otcijepili.

Nakon toga, bilo je na desetine prijedloga da se podijeli i Bosna, prijedloga koji su uvijek bili nepravedni prema Bošnjacima, a njih je predsjednik uglavnom odmah odbijao. Ni u kom slučaju i nikada nije bio na strani Radovana Karadžića i nikada nije s njim sarađivao. Jednostavno nije, već je bio njegov najljući protivnik. Ali ovo ne znači da nije pregovarao s njim. Primjera radi, nakon genocida u Srebrenici, razgovarao je s Karadžićem kada mu je ovaj tražio da se Bošnjaci povuku iz Goražda. To mu je čak i Yasushi Akashi predlagao, ali predsjednik to nikada nije prihvatio. To sve su čiste nebuloze koje zli ljudi podmeću Aliji Izetbegoviću, a tu su na prvom mjestu Fahrudin Radončić i Sefer Halilović, koji mu stalno podmeću da je bio za podjelu Bosne i Hercegovine i “fildžan‑državu”.

Nije. Svjedok sam događaja kada je Clinton došao na vlast, Izetbegović je nas generale okupio na sastanku i doslovce nas pitao za mišljenje: “Nudi mi Clinton da me podrži ili u borbi za cjelovitu BiH ili za podjelu BiH u kojoj bi Muslimani bili u njenom jednom dijelu.” Mislim da sam prvi tada ustao i rekao: “Predsjedniče, mi smo na početku rata dali zakletvu za jedinstvenu BiH i da ćemo se boriti do kraja života za to, i pri tome i ostajemo.” Što se tiče ovog pitanja, više nije bilo o njemu govora.

STAV: Ko je počeo rat u Bosni i Hercegovini i koliko su teške Radončićeve optužbe da su rat, zapravo, počeli Bošnjaci?

POLUTAK: Eh, to je ono najgore što je nas u Udruženju ponukalo da pošaljemo ovakvo jedno, mogu slobodno reći, blago saopćenje. Mi imamo argumenata da budemo mnogo konkretniji i grublji. Uzmimo kada se desio napad na Bijeljinu i Zvornik. To je bilo prije 6. aprila 1992. godine. Onda kreću napadi na Foču i ostala mjesta u istočnoj Bosni, pa tek na Sarajevo, i tako dalje. Ili, s druge strane, kada Tuđman pokušava da bez borbe uzme dio Hercegovine do Ivan-sedla. Pa onda, poslije toga, znamo svi kada se desio Prozor. Znači, oni su ti koji prvi napadaju i vrše agresiju – i jedna i druga strana. Nikada Bošnjaci nisu bili na teritoriji Srbije ili Crne Gore ili Hrvatske da ratuju. Ko je vršio agresiju? Agresiju može neko da vrši samo izvana, a to su u ovom slučaju Srbija, Hrvatska i Crna Gora. Ne možemo mi vršiti agresiju sami u svojoj zemlji. Ne znam onda kako mi možemo otpočeti odbranu BiH ako nas prije toga neko nije napao?! Ama, to su čiste gluposti. Mala djeca znaju da su Srbija i Hrvatska počele rat u Bosni i Hercegovini kako bi je podijelili i pripojili sebi. Ne mogu vjerovati da takve gluposti mogu izaći iz glava iole pametnih ljudi.

STAV: Nakon svih događaja koje ste preživjeli tokom odbrane Bosne i Hercegovine, kakve danas emocije kod Vas i Vaših kolega izazivaju ove izjave?

POLUTAK: U prvom redu, osjećam ljutnju. Mi ne možemo shvatiti da je to čovjek koji je bio u štabu Vrhovne komande, dok je Sefer Halilović bio na čelu Armije RBiH. Bio je tu na licu mjesta i nevjerovatno je da sada potura kukavičija jaja i izmišlja gomile laži. Bili smo zaista toliko ljuti, ali opet, moram naglasiti, ostali smo suzdržani u svom saopćenju i ostali smo korektni koliko smo god mogli. Ubuduće je pitanje šta će biti, a sigurno ćemo žešće napadati i iznositi argumente. Imamo mi dovoljno argumenata da je Radončić u ratu djelovao neprijateljski i da je nastavio s ovom praksom i nakon rata. Samo ću ovdje navesti jedan primjer.

Kod njega je, između ostalog, izvršen pretres stana u kojem je nađeno petnaestak strogo povjerljivih dokumenata. Bio je zadužen za informiranje u okviru štaba i niko ne zna šta su ti strogo povjerljivi dokumenti radili kod njega u stanu. To je bilo u toku rata, trebao bih provjeriti koje tačno godine. Ništa ja napamet po svom nahođenju ne govorim. Znamo da su paljevine 2014. godine bile u saradnji Radončića, Zubca i ostale ekipe, i da su njegovi ljudi i njegove pristalice bili glavni egzekutori i na zgradi Predsjedništva BiH i na drugim mjestima. Imamo mi dovoljno spremljenog materijala o Radončiću.

STAV: Svjedoci smo proturječja o tome ko je oslobodio Mostar u junu 1992. godine. Kao jedan od komandanata IV korpusa Armije RBiH, možete li objasniti kako je došlo do oslobađanja dijela Mostara koji je bio pod okupacijom srpskih snaga i JNA, odnosno ko je uistinu oslobodio Mostar, koje vojne formacije i ko je bio u njihovom sastavu?

POLUTAK: Po dogovoru Bobana i Karadžića, Neretva je bila granica, s tim što je oko samog Mostara bilo nesporazuma, ali je na kraju rečeno da Mostar pripada Hrvatima. U junu 1992. godine počele su “borbe” između Hrvata i Srba. Međutim, sada, kada se analizira i dolazi do određenih podataka, vidi se da skoro i nije bilo stradalih ni na strani srpske ni na strani hrvatske vojske. U pitanju je bilo fingiranje oružane borbe od strane i jednih i drugih. Tu je karakteristično što se dio Bošnjaka u Mostaru uključio u borbu i oslobodio dio teritorija od Srba, a što ni jedni ni drugi nisu planirali.

Čak su Podvelešci ubili i jednog srpskog potpukovnika u tim borbama. To nikom od nije išlo u prilog. Eh, nakon toga, naivnost naših komandanata išla je do te mjere da su sve krupno naoružanje i artiljeriju prebacili na desnu obalu Neretve, na stranu HVO-a. U jednom su trenutku čak i veliki dio linija u Podveležju prepustili HVO-u. Idući dan, kada su trebali preuzeti liniju, tu su zatekli srpsku vojsku. Bez borbe se HVO povukao na onu granicu koja je prethodno dogovorena između Karadžića i Bobana. Tu dolazi do previranja i neslaganja između pripadnika Armije RBiH i pripadnika HVO-a. Ovo je, zapravo, prava istina koja kaže da se tu desila izdaja HVO-a prema Armiji RBiH zbog saradnje s VRS-om.

STAV: Kako Vaše Udruženje gleda na proteste boraca pred Vladom FBiH?

POLUTAK: Udruženje za zaštitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu još je 2001. godine na svom prvom okruglom stolu imalo temu koja se ticala statusa boračke populacije i rješavanja tog pitanja. Tada smo predložili da se svim borcima koji su učestvovali u borbi osigura naknada shodno učešću u borbi. Predložili smo da se tačno odredi koliko naknada treba iznositi po danu borbe i da se onda ona isplati svim borcima, bez obzira na status. Tako smo mislili riješiti pitanje svih boraca i ne bi bilo nikakvih problema. Međutim, to nije prihvaćeno ni do danas i od tada imamo desetak različitih rješenja za borce, a nijednim nisu obuhvaćeni svi da bi bili zadovoljni.

Kod boraca nema organizacije i niko ih ne vodi, a teško je podržavati neku grupaciju koja nije organizirana. Naše Udruženje smatra da se boračka prava trebaju tražiti na organiziran i pristojan način i koji je u skladu s propisima i zakonom. Zbog toga većina boračkih udruženja ne može stati iza njih. Razumijem ljude koji su nezadovoljni i nisu dobili posao, ali, što uvijek ponavljam, oni koji su sposobni raditi i žele raditi, uvijek nađu posao. Ne mogu griješiti dušu, ima i onih koji su bolesni i ne mogu raditi, njih mi je žao. Ali, bogami, većina onih, ako su htjeli raditi, mogli su raditi. Nije samo o borcima riječ. I u drugim kategorijama ima neradnika koji samo čekaju da im neko drugi nešto osigura, a oni da samo sjede i da pričaju.