Na skupu su sudjelovali prominentni političari i akademski radnici, među kojima i visoki predstavnik Valentin Inzko, Drahoslav Stefanek, šef kancelarije Vijeća Evrope u BiH, Adil Osmanović, ministar civilnih poslova BiH, Semiha Borovac, ministrica za ljudska prava i izbjeglice, Safet Softić, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne Skupštine BiH, Abdulah Skaka, gradonačelnik Sarajeva, Semir Efendić, načelnik Općine Novi Grad, Ibrahim Hadžibajrić, načelnik Općine Stari Grad, te brojni ambasadori u Bosni i Hercegovini. Učesnici okruglog stola bili su Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, İbrahim Kalın, glasnogovornik Predsjedništva Republike Turske i savjetnik predsjednika Erdoğana, Oliver Wittke, član Parlamenta Njemačke, Fahrudin Rizvanbegović, umirovljeni redovni profesor književnosti i bivši ministar obrazovanja FBiH, te Timothy John Winter, dekan Muslimanskog koledža Cambridge

Pišu: Hamza RIDŽAL i Edib KADIĆ

Fotografije: Jasmin BRUTUS

U organizaciji Unije evropskih balkanskih demokrata (UEBD) održan je 25. januara okrugli sto “Budućnost islama i muslimana u Evropi na primjeru Bosne i Hercegovine i Andaluzije”. Učesnici okruglog stola bili su Zafer Sirakaya, predsjednik UETD-a, Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, İbrahim Kalın, glasnogovornik Predsjedništva Republike Turske i savjetnik predsjednika Erdoğana, Oliver Wittke, član Parlamenta Njemačke, Fahrudin Rizvanbegović, umirovljeni redovni profesor književnosti i bivši ministar obrazovanja FBiH, te Timothy John Winter, dekan Muslimanskog koledža Cambridge. U prvoj sesiji prisutnima su se obratili Izetbegović i Kalın, dok je druga sesija osmišljena kao panel-diskusija u kojoj su sudjelovali i neki od gostiju.

Na samom je početku Sirakaya izrazio dobrodošlicu prisutnima, ističući da je Sarajevo ponajbolje mjesto za održavanje sličnih susreta: “Danas smo u Sarajevu, gradu koji je poznat kao evropski Jerusalem. Jedno je to od najvećih mjesta molitve u Evropi. Dovoljno je da prošetamo ovim gradom pa ćemo svjedočiti da džamija, crkva i sinagoga stoje zajedno, jedne uz druge. Čak i samo ovaj primjer dovoljan je da zaključim da Bosna nije bila niti je sada mjesto netolerancije. Stotinama godina ljudi u Bosni žive zajedno slušajući pjesme jedni drugih”, kazao je Sirakaya, ističući da primjer Sarajeva i Bosne može poslužiti Evropi kao primjer uspješnog suživota i komunikacije između religija i kultura. Govoriti o odnosu Evrope i islama, izjavio je Izetbegović, u sebi, po pravilu, nosi opasnost da se skrene na stranputicu i da se ne dotakne suština. Ta opasnost, objasnio je, izvire iz činjenice da ljudi često ne znaju o čemu tačno govore kada kažu Evropa, ili kada kažu islam.

“Bugarski pisac s njemačkom adresom Ilija Trojanow definirao je Evropu kao kontinent bez granica. Evropu, po njemu, ne definira prostor, već ideja. Antička, barbarska, srednjovjekovna, imperijalna, totalitarna i današnja demokratska Evropa razlikuju se i veličinom i granicama i svojim stremljenjima, ali jedno im je uvijek bilo zajedničko. Sve su Evrope imale mit ili san o sebi. Nekada je taj san bio nadahnuće za procvat, a nekada užasna noćna mora, a u šta će se pretvoriti, zavisilo je od njegove usklađenosti sa stvarnošću. Na neki način, slično je i s islamom. Postoji islam, kao Božija objava mira i svrha čovjekovog života na zemlji, i postoje njegove ovozemaljske manifestacije, od kojih su neke dosezale vrhunce ljudskog duha, kreirajući moćne kulture i civilizacije, a neke su, iznevjeravajući samu suštinu Božije objave, stranputicom odlazile u zaborav”, kazao je član Predsjedništva BiH.

On je istaknuo da je islamsko naslijeđe itekako oblikovalo Evropu, ali da ne postoji svijest o tome: “Antičko, judeo-kršćansko, pa i barbarsko naslijeđe ugrađeni su u svijest većine Evropljana. Ali, prema islamskom naslijeđu u oblikovanju Evrope taj je odnos nepravedan i svijest o njegovom značaju prisutna je uglavnom kod najobrazovanijih i najprosvjećenijih među Evropljanima, ne dopirući do širokih slojeva. Islam nije stran duhu Evrope niti su muslimani tuđini u njoj. Naprotiv, ono što danas nazivamo duhom Evrope zasigurno ne bi procvjetalo bez horizonata koje je islam otvorio u svim oblastima ljudskog djelovanja, od religije i filozofije, preko umjetnosti, politike, ekonomije i organizacije države, do prirodnih nauka i zanatstva. Islamska misao inicirala je humanistički preporod na Zapadu, uvela je historijske nauke, uvela je naučnu metodu, pomogla je skolastičarima da usklade filozofiju s vjerom, stimulirala je zapadni misticizam, postavila temelje italijanskoj renesansi i usmjerila modernu evropsku misao do Kanta”, objasnio je Izetbegović.

DA LI BI ISUS I MARIJA BILI PRIMLJENI U EVROPU DANAS

Izetbegović je istaknuo da se halifat Umajada već početkom 8. stoljeća učvrstio na tlu Evrope, najprije na Iberijskom poluotoku, da bi se poslije proširio na južne dijelove današnje Francuske, Švicarske i praktično na sve otoke zapadnog Mediterana. “Islamska država koja će trajati skoro osam stoljeća uveliko je dosezala civilizacijske i kulturne vrhunce u filozofiji, nauci, tehnologiji i organizaciji kada se krajem 1. i početkom 2. milenija kršćanstvo proširilo istočnom, centralnom i sjevernom Evropom. Islam je utjecao na formiranje evropskog duhovnog i kulturnog identiteta na sjeveroistoku Evrope kroz 500 godina trajanja Zlatne Horde, odnosno Krimskog, Kazanskog i Astrahanskog kanata te na jugoistoku Evrope kroz vitalnu i moćnu Osmansku imperiju. Muslimani su, u ne tako davnom historijskom vremenu, dali kolosalan doprinos razvoju globalne, univerzalne kulture i civilizacije, jer je ta generacija muslimana s radošću i znatiželjom prihvatala, a zatim unapređivala znanja koja su zaticali u zemljama kojima su ovladali.

Jedan bizantijski vladar s čuđenjem je zabilježio da mu je neki arapski vojskovođa, kojeg je nazvao ‘barbarinom’, među uvjetima primirja tražio pravo na kupovinu grčkih rukopisa. Razmjenu ideja, kulturnih, naučnih i tehnoloških dostignuća nije bilo moguće zaustaviti ni tada, u vremenu u kojem su teritorije i narodi bili strogo odvojeni i kontrolirani”, kazao je Izetbegović, istaknuvši da je istinski duh islama inkluzivan te da priznaje sve što je dobro i napredno. “On ne ruši već gradi i nadograđuje te ništa što svijet čini boljim, što oslobađa ljudsku kreativnost, ne može biti protiv islama, a ništa što je islamsko ne može biti protiv slobode, napretka i oslobađanja ljudskih potencijala”, poručio je Izetbegović.

On se osvrnuo i na aktualno stanje muslimana u Evropi, posebno ističući odnos Evropljana prema izbjeglicama: “Kada bi se danas u koloni izbjeglica anonimno pojavili Isus i njegova majka Marija, odjeveni kako su bili odjeveni, on s bradom kakvu je nosio, sa svojim običajima da ne jedu svinjsko meso i tako dalje, kako bi ih evropski kršćani tretirali? Da li bi Marija sa svojom maramom bila u situaciji da upiše jedan od fakulteta u Evropi? Zamolio bih vas sve da o tome razmislite”, poručio je on.

BOSNA I HERCEGOVINA KAO MODEL

Prema Izetbegovićevom mišljenju, Bosna i Hercegovina može poslužiti kao primjer savezništva i model za širi društveni kontekst. “Traumatično iskustvo s kraja prošlog stoljeća, kada je naša država bila izložena agresiji i genocidu za koje se vjerovalo da su, nakon sloma nacizma, nemogući na tlu Evrope, otvorilo je prostor i za radikalizaciju i otpadništvo od civilizacije. No, preovladavajuća svijest o islamu kao objavi mira i smisla, a ne uništavanja i smrti, udružena sa sviješću o pripadnosti Evropi i njenim demokratskim mehanizmima i slobodarskim tradicijama, omogućili su da takve devijacije ograničimo na minimum. Zahvaljujući udruženom djelovanju vlasti, Islamske zajednice i partnerskih institucija iz Evrope, obustavljen je proces bujanja džemata koji su djelovali izvan okrilja Islamske zajednice u BiH, zaustavljen je odlazak iz Bosne i Hercegovine na strana ratišta, a radikalna ideologija gurnuta je na marginu društva i stavljena pod kontrolu”, kazao je Izetbegović, istaknuvši da su Bošnjaci jedan od autohtonih evropskih naroda.

“Bosna je tokom nekoliko decenija svog ukupnog postojanja, naročito u 20. stoljeću, bila poprište sukoba. Ali ti sukobi bili su svaki put uvezeni spolja, kroz intervencije i invazije tuđinaca. Ono što Bosna ustvari jeste, a to je prirodna multikulturalna i multireligijska zajednica, izgrađeno je kroz vjekove mira, tolerancije i poštovanja drugih i drugačijih. Sarajevo je grad sa stotinu minareta, ali i grad brojnih i golemih crkava i sinagoga. Uz katoličke katedrale i markantnu Sabornu pravoslavnu crkvu, tu je i velika protestantska, kao i subotarska crkva. Sve najbitnije bogomolje nalaze se u historijskom dijelu Sarajeva, na jednom kvadratnom kilometru i skoro da se oslanjaju jedna na drugu”, istaknuo je Izetbegović.

I İbrahim Kalın dotaknuo se Bosne kao mogućeg primjera za razumijevanje kompleksnih slojeva identiteta, istaknuvši da neko istovremeno može biti i Evropljanin i musliman. Kalın je kazao da se muslimanska i zapadna društva ne moraju sukobljavati, ali da postoje oni koji pokušavaju kreirati kulturu sukoba, koji pokušavaju pokrenuti nove ratove između islamskih i zapadnih društava. Prema njegovim riječima, to je nešto što je potrebno izbjeći. “U tom smislu, imamo izvanredna iskustva, historijsko naslijeđe iz kojeg možemo izvući korisne stvari iz Bosne i Andaluzije, ali i drugih država i društava u kojima postoji kulturalni pluralizam. Put prema naprijed u tome je da moramo razumjeti koliko je važno naslijeđe Sarajeva i Andaluzije. Jer ovdje, dvadeset i više godina nakon genocida, ako muslimani u Bosni mogu i dalje dostojanstveno stajati, dostojanstveno i časno reći svijetu da su dio Evrope, da su esencijalni elementi evropskog društva i kulture, onda to znači da ima nade i da im moramo pomoći kao Evropljani, kao Turci, i kao ostali, da realiziraju novu Andaluziju u Bosni i Hercegovini. Mislim da je to prava budućnost”, poručio je glasnogovornik Ureda predsjednika Republike Turske İbrahim Kalın.

HOLOKAUST I SREBRENICA DESILI SU SE U EVROPI, NE U ISLAMABADU

Kalın je rekao da Andaluzija predstavlja najbolji period u evropskoj islamskoj historiji, budući da je trajao približno 700 godina. “To je, zapravo, tri puta duže nego američka historija. Dakle, muslimani, kršćani i Jevreji stvorili su taj sistem kohabitacije. Iz različitih etničkih grupa uspostavili su slobodno razmišljanje, intelektualne aktivnosti i religijsku koegzistenciju. To sjećanje i dalje je s nama, ali je u realnosti ono izgubljeno, a to je veliki gubitak za Evropu”, rekao je Kalın, istaknuvši da sličnosti s Andaluzijom pronalazi u Sarajevu.

Osvrnuvši se na temu okruglog stola, Kalın je analizirao sam termin Evropa: “Trebamo problematizirati termin ‘Evropa’, jer, budući da postoje različita tumačenja, očigledno ne postoji jedinstvena Evropa. Trebamo imati kritičnije rasprave o tome. Sada je problem taj da se evropski identitet, zapravo, oblikuje u opoziciji prema islamu i muslimanima, a o tome trebamo razmišljati. Naslijeđe evropskog kolonijalizma kreiralo je velike razlike između zapadnih i nezapadnih društava. Ono što je interesantno, kada islam nije prisutan u smislu dijela naslijeđa Evrope, to podrazumijeva isključivanje i odbijanje doprinosa islama Evropi”, rekao je Kalın.

On se posebno osvrnuo na aktualnu islamofobiju. “U SAD-u danas domaće nasilje uzima više života nego bilo koji teroristički napad, ali o tome se ne govori. Samo onda kada neko počini zločin s muslimanskim imenom, on postaje islamski terorist koji nastoji uništiti zapadnu civilizaciju. Kada bijela osoba to učini, onda ona ima psihološke probleme i njegovi akti tumače se Frojdom”, rekao je Kalin.

Dalje je naveo kako je potrebno bolje razumijevati činjenicu na terenu i zapamtiti da i historija ima načina da istinu prikaže na različite načine. “Kada mi ljudi priđu i kažu da je islam bio nasilan kroz svoju historiju, mi govorimo da je to nešto što moramo odbiti. Trebamo znati da se holokaust desio ovdje u Evropi, isto kao i genocid u Srebrenici, ne u Islamabadu, već usred Evrope prije dvadesetak godina. Kada su se mnogi ljudi busali obećanjem modernizma i humanosti, hiljade ljudi ovdje su ubijeni samo zato što su bili bosanski muslimani. To se nastavlja na toliko različitih načina, ali mi moramo zaustaviti ovo konstantno zloupotrebljavanje i dehumanizaciju muslimana širom svijeta. Imam osjećaj da je do holokausta doveo niz događaja koje dosta slične možemo vidjeti danas u odnosu prema muslimanima i da, ako sad ne djelujemo i ne preuzmemo odgovornost i ne zaustavimo to ludilo krivljenja muslimana za sve loše što se dešava u svijetu, onda, ne daj Bože, to za deset ili dvadeset godina može dovesti do novog holokausta. Moramo shvatiti koliko je ovo važno pitanje za sve nas”, poručio je Kalın.

SARAJEVO MOŽE OSVIJETLITI PUT KOJIM ČITAVA EVROPA MORA KRENUTI

U drugom dijelu simpozija učestvovali su prof. dr. Timothy John Winter, profesor islamskih nauka u Centru “Shaykh Zayed” i dekan Muslimanskog koledža Cambridge, prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović, umirovljeni redovni profesor na Odsjeku za književnosti naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i bivši ministar obrazovanja Federacije BiH, te Oliver Wittke, poslanik Parlamenta Njemačke (Bundestaga) i predsjednik Kršćanske demokratske zajednice (ACDU) regije Ruhr.

Winter je odmah na početku kazao kako se uvijek rado vraća u Sarajevo, koje mnogi nazivaju evropskim Jerusalemom. “Međutim, u mojim je očima to pobjednički grad, upravo zato što je iz dugotrajne opsade koju je organizirala monoetnička tamna strana Evrope izašao kao pobjednik. Suočavajući se s današnjom temom, kao što je već ranije kazano, moramo imati u vidu da postoji mnogo islama i mnogo Evropa, a da konverzacija koju nastojimo uspostaviti mora biti upravo između ‘pravog islama’ i ‘prave Evrope’, a da ‘loša Evropa’ i ‘loši islam’ nikad ne smiju pokazati svoje lice. U Engleskoj se suočavamo s brojnim problemima na ovu temu”, tvrdi Winter, te dodaje da se broj muslimana u Engleskoj u posljednjih deset godina povećao za 60%, a da će u narednih trideset godina broj muslimana iznositi 36 ili 37 posto od ukupnog stanovništva Engleske, osim ako se ne desi neka kataklizma koja će ovo spriječiti.

“Zato smo otvorili muslimanski fakultet kako bismo obrazovali nove generacije muslimanskih lidera, i to ne u cilju konfrontacija već da pokažemo kako svi skupa možemo i trebamo živjeti u Evropi. U tome smo umnogome i uspjeli, a pored islamskih nauka, svoje studente učimo i zapadnoj historiji, filozofiji, književnosti, drugim religijama, a naši studenti nedavno su posjetili Vatikan. Engleska je, posebno nakon Brexita, postala pomalo sumnjičava kada je riječ o strancima. Danas se svugdje u svijetu priča o islamu i o tom balansu kojeg je nekada jako teško uspostaviti. Mislim da nam u tome itekako može pomoći Sarajevo kao jedan od pozitivnih primjera religijskog suživota, te nam upravo Sarajevo može osvijetliti put kojim čitava Evropa mora krenuti”, objasnio je Winter.

Rizvanbegović je u svom govoru kazao da živimo u jednom od onih prijelomnih trenutaka civilizacije koji mogu biti nesreća, a mogu biti i inspiracija i nada čovječanstva. Nastavio je kako svi mi trenutno živimo informatičku revoluciju i kako je stvaranje pouzdanih izvora znanja i moralne pouzdanosti u svim oblastima života pretežak izazov. “Mi u Bosni smo evropski muslimani i kao bivši prognanici u Evropu, i kao oni koji su slobodno izabrali evropske zemlje kao mjesto življenja, svi smo mi muslimani u Evropi. Imamo iskustva, vidjeli ste, kakva su rijetki pojedinci i narodi imali. Živjeli smo i u prošlosti, a živimo i danas, vrijednosti koje su današnji i budući ideali evropske zajednice. Kada su u prošlosti progonjeni i potpuno uništavani drugi i drugačiji, mi smo ih sasvim prirodno primali i s njima živjeli.

Bili smo, i danas smo, otvoreni i za tu kulturu različitosti kakvu su njegovali naši stari. Mi smo primili Jevreje koji su protjerani iz Španije, ali skoro da je sasvim nepoznato da smo primali i kršćane Trapiste koji su protjerani za vrijeme Francuske revolucije iz Francuske. Pobjegli su u Njemačku, odakle su također protjerani, a onda smo ih mi primili, i eno ih kod Banje Luke. To su naši ljudi, to su naši Bosanci”, pojasnio je Rizvanbegović. On je istaknuo da u Bosni postoji svojevrsna zabrinutost zbog onih koji proizvode sukob civilizacija. “Ali, isto tako smo sretni što možemo i mi, ovako malobrojni kakvi jesmo, ponuditi i strukture, i institucije, i pojedince koji žele doprinijeti dijalogu unutar civilizacija i dijalogu među civilizacijama. Islamske zemlje prespavale su i renesansu, i racionalizam, i prosvjetiteljstvo, i industrijsku revoluciju, i tehnološki razvoj. Hoće li prespavati i informatičku revoluciju?”, pita se Rizvanbegović.

MUSLIMANI, A DEMOKRŠĆANI

Wittke je tokom izlaganja, između ostalog, kazao da se na ovom simpoziju treba diskutirati i o tome kako izgleda budućnost vjernika u Evropi uopće. “Ja sam u Njemačkoj svjedok da sve što je vezano za religiju igra sve manju ulogu u svakodnevnom životu i da se ono jednostavno ne prihvata. Uzet ću za primjer jedan dio Njemačke, mi to zovemo Nova savezna pokrajina, iako su te pokrajine već dosta stare, to je područje bivšeg DDR-a. Ondje religija u velikoj mjeri ne igra nikakvu ulogu. Tri četvrtine ljudi koji ondje žive ne vjeruju ni u šta i oni s vjerom nemaju nikakvog doticaja. To je veliki problem i u Njemačkoj i u cijelom svijetu, problem koji postaje sve više internacionalniji, on se globalizira. Upravo zbog toga, ne razlikujući da li je riječ o kršćanstvu ili islamu, ja se zalažem da religija nastavi da i dalje igra bitnu ulogu u našem javnom životu i našem društvu”, tvrdi Wittke.

Kada je riječ o euroislamu, Wittke se posve slaže s tim da je takav model islama potreban Evropi. “Recimo, islam koji se živi u Saudijskoj Arabiji ili islam koji se živi u Iranu jednostavno nisu prilagođeni Evropi i ne odgovaraju joj. S druge strane, islam koji se živi u Bosni i Hercegovini, ili, ovo ću reći sasvim svjesno, koji se živi u Turskoj, on odgovara ovom kontinentu i upravo kršćani u Evropi moraju imati interesa u tome da taj evropski islam bude ukorijenjen. Demokratija, zaštita manjina i sva ostala ljudska prava nisu u suprotnosti s islamom, i to je zapravo razlog zašto mi zainteresirano posmatramo situaciju u Turskoj jer je Turska najveća demokratska islamska zemlja svijeta”, naglašava Wittke.

Na kraju ovog panela otvorena je rasprava na kojoj su novinari Stava upitali Olivera Wittkea, s obzirom na to da je on predsjednik Kršćanske demokratske zajednice (CDU) regije Rurh u Njemačkoj, šta misli o demoislamu u političkom životu Evrope i osnivanju demoislamske političke stranke u Evropi.

Wittke je odgovorio: “Ja sam kršćanski demokrata i uvjereni sam kršćanin. Organizirao sam tursko-njemački forming i drago mi je što imamo veliki broj članova muslimana koji su unutar stranke CDU-a pristali na članstvo i koji su rekli da ne samo da razumiju ciljeve naše stranke već i da je to njihov model i nešto po čemu i oni žele živjeti. Dakle, kada bismo sutra iz CDU‑a izbacili sve nekršćane, mislim da bismo izgubili polovicu naših glasova. U bivšem DDR-u imamo mnogo onih koji su došli nama koji nisu imali osjećaj pripadnosti nijednoj vjeri. Ovo opet ne znači da smo mi religijska stranka, već da se mi posvećujemo ciljevima kršćanstva. Iz tog razloga, to nije kontradiktornost, već suprotno. Između ostalog, mi imamo dosta muslimana koji su postali članovi CDU-a koji su rekli da je bolje biti član jedne stranke u kojoj religija igra neku ulogu, nego biti član neke stranke u kojoj religija ne igra nikakvu ulogu.”