“Pazite, svugdje se može desiti da žičara stane zbog brojnih razloga. Ovi ljudi zasigurno su sposobni da bilo koju situaciju na terenu riješe, i to sasvim sigurno i po njih i po putnike. Mi, spasioci, uvijek se pripremamo na najgore, a nadamo se najboljem. Mislim da će akcije spašavanja sa sarajevske žičare biti izuzetno rijetke, jer, kada uzmete u obzir svjetske žičare, takvih akcija spašavanja u periodu od nekoliko godina imate izuzetno malo ili nimalo. To je na taj način napravljeno i tehnički sređeno da se takve situacije svedu na minimum, ali, ako do njih ipak dođe, ovi momci sigurno mogu odgovoriti na sve zadatke”

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Maksimalna brzina kretanja joj je 5 metara u sekundi satnog kapaciteta od 1.200 ljudi. Transportno uže od 46 milimetara nosi 33 kabine maksimalnog kapaciteta od 10 osoba, ili 750 kg, i prevozi ih 2.157 metara od dolinske stanice Hrvatin do brdske stanice “Ramo Biber”. Udaljenost između svake kabine jeste 150 metara, a putovanje do vrha, s panoramnim pogledom na grad Sarajevo, završeno je za manje od deset minuta.

Sarajevska žičara, kako tvrde iz JP Sarajevo d.o.o., firme koja je zadužena za njenu eksploataciju, jedan je od najsigurnijih oblika transporta ljudi i stoji rame uz rame s avioprijevozom. Ovaj sarajevski “jumbo jet” ponovo je nakon 26 godina neletenja stavljen u pogon i prevozit će građane Bosne i Hercegovine i turiste tokom cijele godine. Kompletno postrojenje zbog kabina koje su na užetu te se ljuljaju podsjeća na gondolu po kojoj su dobili ime. Stoga, sarajevska žičara ima jednu gondolu i 33 kabine. Radi se o najmodernijem postrojenju te vrste koje isporučuje firma “Leitner”, jedna od dviju najpoznatijih svjetskih firmi u ovom polju.

MOŽEMO ODGOVORITI SVIM IZAZOVIMA KOJE NOSE POTENCIJALNI RIZICI

Samoj organizaciji posla oko sarajevske žičare, prema riječima Esada Tanovića, direktora JP Sarajevo d.o.o., od početka se pristupilo na sistematičan način. “Svi smo uzbuđeni kada je riječ o sarajevskoj žičari i do sada smo posao uradili na visokom nivou. Žičara će definitivno biti puštena u pogon 6. aprila, a ono što slijedi jeste uređenje popratnih sadržaja, jer sarajevska žičara nema smisla ako nemate okolnih sadržaja. Mislim da treba pustiti i privatnu inicijativu da ljudi prave objekte, a javni sektor i agencije trebaju praviti javne sadržaje, adrenalinske parkove, igrališta, razloge zbog kojih će ljudi ići na žičaru, ali i da nam pomognu u infrastrukturnim stvarima kao što su doprema pitke vode, instalacija pokretnih mokrih čvorova itd. Moramo imati u vidu da ćete vrlo brzo imati situaciju u kojoj će u jednom trenutku na Trebeviću biti pet hiljada ljudi, od kojih će 3 hiljade biti Turci, Arapi, Nijemci itd., koji ne poznaju Trebević. Mi ćemo morati imati stalne patrole policije i civilne zaštite jer će se ljudi gubiti i lutati. Ma bit će tu svega, a Trebević i nije baš bezazlena planina, tako da tu ima još puno domaće zadaće”, napominje Tanović.

“Mogu da izrazim zadovoljstvo što smo revitalizaciju sarajevske žičare uspješno doveli do kraja. Sve se uradilo po projektu, a nakon samog otvorenja i eksploatacije instalacije sarajevske žičare, mi nastavljamo sa završnim radovima na brdskoj i dolinskoj stanici žičare s obzirom na to da ih nećemo završiti prije 6. aprila. Ovi radovi definitivno idu prema svom kraju i, iako je to u građevini jako teško prognozirati, ipak planiramo da u iduća dva mjeseca okončamo ove radove. U međuvremenu će svakako biti osiguran siguran prolaz putnika do ukrcajnih platformi i s iskrcajne platforme i izlazak s gradilišta na Vidikovac, kao i u suprotnom smjeru”, pojašnjava Adnan Selmanović, šef sektora upravljanja i održavanja sarajevske žičare.

U instalaciju žičare ugrađen je tzv. “direct drive” motor, što predstavlja inovaciju kada je riječ o prijenosu snage koja je proistekla iz “Leitnerove” grupacije koja se bavi vjetroelektranama. Pored ovog elektromotora, sarajevska žičara opremljena je i s evakuacijskim motorom i za slučaj nestanka struje i problema s elektromotorom ovaj motor služi isključivo kako bi se putnici sigurno evakuirali u jednu od dviju stanica. To je jedna od brojnih mjera sigurnosti koje su predviđene pravilnikom o radu i funkcioniranju sarajevske žičare. Sastavni dio pravilnika jeste i plan evakuacije i spašavanja i, kako tvrdi Tanović, bez njega se žičara ne smije pustiti u rad: “Iako se nadamo da do evakuacije i spašavanja ljudi iz kabina nikada neće doći, pripremamo se kao da će se to desiti već prvi dan. Upravo zbog toga imamo komunikaciju s timovima ljudi koji mogu brzo i efikasno izaći na teren i sprovesti akciju spašavanja i evakuiranja ljudi na sigurno.”

U operativni plan evakuacije i spašavanja sa sarajevske žičare uključeni su JP Sarajevo d.o.o. na čelu s direktorom, Gorska služba spašavanja Trebević, Federalna uprava policije, specijalna policijska jedinica – alpinistički tim, Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo – jedinica za specijalističku podršku i jedinica za podršku i Federalna uprava civilne zaštite. Fahrudin Solak, direktor Federalne uprave civilne zaštite, kaže kako već dva mjeseca intenzivno sarađuju s JP Sarajevo, te je izrazio zadovoljstvo što se nalazi među agencijama koje mogu odgovoriti na ovakvu vrstu zadatka.

“Mi sarajevsku žičaru posmatramo kao novi zadatak na koji moramo imati spreman odgovor. Osposobljeni smo za pružanje pomoći na visinama i naši su ljudi uradili mnoštvo treninga i evakuacija s visina. Radili smo na liftovima na Bjelašnici i Igmanu, a također smo i na nekim drugim lokacijama radili intervencije. Mislim da s Kantonalnim MUP-om, Federalnim MUP-om i Gorskom službom spašavanja Trebević možemo odgovoriti svim izazovima koje nosi jedan ovakav, potencijalni rizik. Mi apsolutno možemo ogovoriti na sve zahtjeve, imamo veoma dobre i kvalitetne ljude, a imamo i odgovarajuću opremu. Također, prva smo agencija u BiH koja je prilikom zaštite i spašavanja primjenjivala dronove za izviđanje terena i unesrećenih, jer je vrlo važno znati koliko ljudi imate u kojoj kabini i ko je prioritet”, ističe Solak.

On upozorava da se u situacijama spašavanja i evakuiranja ljudi vrlo često desi da brojne organizacije žele biti od pomoći, međutim, nekada one svojim radom nanose veliku štetu. Dodao je i da je veoma važno da sva pomoć ide sinhronizirano i putem ovlaštenih osoba. “Sutra, ne daj Bože da dođe do potrebe spašavanja ljudi iz žičare, uvijek će se znati ko je taj ko rukovodi određenim aktivnostima. Nema samoinicijativnih dolazaka i pružanja bilo kakve pomoći. Naša je država uređena, ima strukture koje mogu odgovoriti na ovakve izazove. Svaka je pomoć dobrodošla, ali uvijek se mora znati ko, šta, gdje i kada radi.”

Već za ovu sedmicu predviđena je vježba spašavanja i napravljen je odgovarajući plan u kojem će učestvovati sve gore navedene institucije. Faruk Kadić, stručni saradnik za održavanje žičare, koordinator akcije spašavanja i evakuacije ispred JP Sarajevo i predsjednik GSS Trebević, objašnjava kako postoje brojni rizici prilikom korištenja ove vrste transporta. “Recimo, jedan od njih jeste padanje drveta na trasu žičare, odnosno na transportno uže. Još je jedan od rizika i ispadanje užeta iz koturnih baterija. Međutim, na koturnim baterijama montirani su hvatači užeta koji su opremljeni senzorom, tako da, ukoliko do ovog dođe, postrojenje automatski prestaje s radom. Od vremenskih nepogoda može se desiti da je ujutro postrojenje okovano ledom ili snijegom, onda je neophodno popeti se na svaki stub i svaku koturnu bateriju očistiti od snijega i leda i provjeriti njenu funkcionalnost”, pojašnjava Kadić, te nastavlja:

“Operateri svako jutro dolaze dva sata prije početka rada žičare. Oni su dužni svaki dan prečekirati i popuniti dnevnik rada, i to su detalji koji se provjeravaju na dnevnoj osnovi. To je čitav niz provjera kako bi se osigurala sigurnost transporta putnika. Tu se čak navodi i vjetar koji puše, koja mu je brzina i smjer, kao i ostali vremenski uvjeti. Također, evakuacijski motor mora se svako jutro upaliti i postrojenje se ne smije pustiti u rad ako ovaj motor ne radi na ispravan način”.

Ukoliko se nakon svih mjera sigurnosti i pomoćnog sistema sarajevska žičara nakon prinudnog zaustavljanja ne stavi u pogon, odmah se kontaktiraju timovi ljudi koji izlaze na teren i počinju s evakuacionim planom. “U slučaju definitivnog zastoja sarajevske žičare, od tog trenutka prolazi izvjesni vremenski period kada se pokušavaju otkloniti kvarovi i uzroci koji su do toga doveli. To je određeno evropskom normom (EN 1709) i nakon toga se pristupa transportu putnika na evakuacijski pogon. U slučaju da i ovaj pogon zataji, onda se zovu institucije i organizira se akcija vertikalnog transporta alpinističkim tehnikama. Vremenski rok za evakuaciju putnika jeste 210 minuta, da se svi putnici spuste na sigurno”, navodi Kadić.

MORA SE ODATI PRIZNANJE LJUDIMA ZASLUŽNIM ZA USPJEŠNO ZAVRŠEN PROJEKT

Sve kabine opremljene su videonadzorom, na svakom od deset stubova postavljen je zvučnik za razglas, a svaka kabina opremljena je sistemom jednosmjerne radioveze. Njom upravlja operater i on iz kontrolne sobe obavještava putnike o svim dešavanjima na postrojenju: da li će se postrojenje popraviti i vratiti u normalnu funkciju, da li će se pristupiti evakuacijskom pogonu, ili će se pristupiti evakuaciji alpinističkim tehnikama. To su jedina tri moguća scenarija i oni idu ovim redoslijedom.

Sead Muhić, dugogodišnji član Gorske službe spašavanja, naglašava da je prilikom spašavanja prvi i najveći problem doći do unesrećenog, što u slučaju sarajevske žičare uopće neće biti problem, jer se već unaprijed zna raspored stubova, a postoji i evakuacioni plan koji će se poštovati. “Mislim da u slučaju sarajevske žičare i eventualne evakuacije građana iz kabina ne bi trebalo dolaziti do bilo kakvih ozljeda i opasnih situacija. Ovo govorim u slučaju najgoreg mogućeg scenarija, kada se dese neke stvari na koje ni sam proizvođač žičare nije računao, kao što su zemljotresi, poplave, padanje stabla na žičaru itd. U tom trenutku svi ljudi koji se nalaze u kabinama žele je što prije napustiti, jer boraviti satima u malom prostoru i pri tome visjeti u zraku može biti pomalo neugodno. Spasioci će se penjati uz stubove i dalje će se kačiti na transportno uže kako bi došli do kabine. Tada se s krova kabine otvore vrata i spasilac ulazi u kabinu, nakon čega alpinističkim tehnikama jednu po jednu osobu spušta na tlo. Time se akcija spašavanja putnika završava, a dalje te ljude na tlu preuzimaju nadležne osobe koje se nalaze na terenu.”

Sam proces, prema Muhićevim riječima, nije ni kompliciran ni težak, u šta smo se uvjerili svojim očima. Naime, interventne ekipe izvele su vježbu spašavanja, a novinarka Stava spuštena je sigurno na zemlju. “Ali, postoji svojevrsna utrka s vremenom jer postoje određeni normativi po ovom pitanju koje morate ispuniti, a veliki je broj kabina i veliki broj putnika. S druge strane, svakom se putniku mora pristupiti na identičan način s podjednakom pažnjom, a istovremeno se ne smiju dovoditi ni spasioci ni ljudi u bilo kakav dodatni rizik kako bi se uštedjelo na vremenu. Uvijek se nadam da ljudi neće pretjerano paničiti, a ono što je neminovno jeste da oni moraju imati potpuno povjerenje u spasioce koji dolaze da ih spuste, iz razloga što će u jednom trenutku ti ljudi morati svoj život staviti u ruke spasioca i iskoračiti nogom iz kabine da bi se alpinističkim užetom spustili na tlo. Ali, mi se uvijek nadamo da će po jednoj kabini biti makar jedan čovjek koji će reći: ‘Evo, mogu li ja prvi?’ Onda, kad se probije taj led i kada ostali vide da to uže sigurno nosi te ljude i da je ovaj kontrolirano sišao na zemlju, kasnije neće biti problema.”

Muhamed Šišić, jedan od najstarijih spasilaca koji je spašavao ljude s Bjelašnice, Jahorine, Trebevića, Prenja i drugih planina Bosne i Hercegovine, a radio je spašavanja i s Kavkaza, Pamira i Karakoruma, kaže da tim Gorske službe spašavanja Trebević potječe iz alpinističkog kluba “Yeti”, te da su to izuzetno pristojni, stabilni i sposobni ljudi, spremni na sve vrste spašavanja ljudi na visinama. “Pazite, svugdje se može desiti da žičara stane zbog brojnih razloga. Ovi ljudi zasigurno su sposobni da bilo koju situaciju na terenu riješe, i to sasvim sigurno i po njih i po putnike. Mi, spasioci, uvijek se pripremamo na najgore, a nadamo se najboljem. Mislim da će akcije spašavanja sa sarajevske žičare biti izuzetno rijetke, jer, kada uzmete u obzir svjetske žičare, takvih akcija spašavanja u periodu od nekoliko godina imate izuzetno malo ili nimalo. To je na taj način napravljeno i tehnički sređeno da se takve situacije svedu na minimum, ali, ako do njih ipak dođe, ovi momci sigurno mogu odgovoriti na sve zadatke.”

Šišić, kao neko ko je dobrano upamtio prijeratnu sarajevsku žičaru, kaže da Sarajlije već 20 i kusur godina željno iščekuju njeno ponovno rođenje. “Iskreno, ja sam očekivao da će biti manja, međutim, kada sam vidio šta ljudi prave, shvatio sam da se radi o kolosalnom projektu. Niko ništa na tome nije radio posljednjih 20 godina, sve dok se unazad godinu dana nije oformio tim ljudi koji su krenuli u ovaj projekt i koji su rekli da će napraviti sarajevsku žičaru. Zaista se mora odati priznanje ljudima zaslužnim za ovaj uspješno završen projekt, od gradonačelnika Abdulaha Skake pa nadalje. Svaka im čast. S druge strane, u veoma kratkom vremenu završio se ogroman posao, a to se često gubi iz vidika. Radilo se i zimi, kad su teški vremenski uvjeti, minusi, snijeg, vjetrovi, a ipak se stigla napraviti u rekordnom vremenu. Naravno da će trebati još vremena da se radovi finaliziraju i da sve bude cakumpakum, ali nema veze, ona već sada radi. Ja sam oduševljen urađenim poslom i, ponavljam, trebalo je stisnuti petlju, krenuti u ovaj projekt i privesti ga kraju”, konstatirao je Šišić.

Faruk Kadić, predsjednik GSS Trebević: Vrhunski spasioci brinu o sigurnosti građana

Gorska služba spašavanja Trebević formirana je iz razloga ukazivanja potrebe za ovakvom vrstom pomoći i usluge na samom postrojenju žičare. Zanimljivo je da ćemo, za razliku od skijaških postrojenja vertikalnog transporta, mi imati prijevoz putnika u oba smjera, i s dolinske stanice Hrvatin i s brdske stanice “Ramo Biber”, tako da se javila potreba za velikim brojem ljudi i timova koji će ekspresno djelovati na bilo kakvu vrstu zastoja saobraćaja. Treba spomenuti da se u ovom tipu kabina ne prevoze sportisti željni adrenalina, već tu možemo naći majke s bebama, starce, i ljude s poteškoćama u kretanju.

Ovo je važno znati zbog samog plana spašavanja i evakuacije putnika u slučaju incidentnih situacija na sarajevskoj žičari. Sve ove situacije obuhvaćene su samim planom spašavanja i evakuacije i obuhvaćene su zajedničkim operativnim planom. Za GSS Trebević mogu reći da je u sebi okupio sama kremu spasilaca i većinu ljudi koji nešto znače i vrijede kada je riječ o alpinizmu i spašavanju. To su ljudi koji iza sebe imaju vrhunske rezultate i golemo iskustvo. Posjedujemo i adekvatnu opremu, a u narednom periodu moramo kupiti i dodatnu opremu, jer oprema koja se koristi u ovakvom vidu angažmana vrlo brzo dotraje i ona se mora periodično mijenjati. Čak i kada se ne koristi, ona se mora periodično mijenjati, a i dolazi do njenog zastarijevanja, u smislu novih tehnologija koje se pojavljuju na tržištu, a one su bolje, efikasnije, sigurnije.