fbpx

Dževad Jahić: Nevolja pravopisa jeste u tome što on nije autorsko djelo

U tragičnoj su zabludi intelektualci koji smatraju da je inkluzivnost novog pravopisa ispravan put u borbi za bosanski jezik. Borba za bosanski nije lingvistička, već politička. Ne može se lingvističkim mehanizmima rješavati pitanje nominacije bosanskog jezika. Stvaranje standardnog jezika, što je pisao i sam Halilović 1995. godine, tokom svoje druge razvojne faze, uvijek je politički čin

Piše: Hamza RIDŽAL

 

Po meni je manji problem sam pravopis, a veći u shvatanju i nerazumijevanju pravopisa, s jedne strane, i u neprimjenjivanju i shvatanju da se u pravopisu mogu naći stvari koje se ne mogu naći u pravopisu, s druge strane. One se traže u gramatikama, rječnicima, a pravopis je jedan zakonski akt, a ne autorsko djelo.

Naš je čovjek pogrešno naštiman i svu svoju jezičku i gramatičku svijest usmjerava ka pravopisu, misleći da je to rješenje svih problema. On je samo praktično rješenje, a nikako rješenje u odnosu na jedan jezik. Nisam imao priliku prelistati novi pravopis Senahida Halilovića, ali svojevremeno je on uradio pravopis koji ima dosta propusta, a to je rezultat bosnistike koja u to doba nije bila razvijena. Mi u BANU započeli smo izradu Pravopisa bosanskoga jezika s pravopisnom komisijom.

Svjesni smo svih praznina i šupljina koje postojeći naš pravopis ima, a to su šupljine i naše nauke koja nema dovoljno podrške od države i odgovornih institucija. Također, postoji i nerazumijevanje i defanziva medija koji uporno odbijaju primjenjivati jednu normu koja je kod nas ipak definirana. Postoje tu i politiziranja, pa i kompleksi, stalno se vrtimo u isti krug. Bez mehanizma primjene norme jednog jezika, slaba je fajda od toga svega. Bosanski jezik se kod nas i dalje shvata kao neko tobožnje zatvaranje. Treba sačekati da jezik uspostavi ravnotežu, a i da je naruši. Niko to ne može forsirati. A normativac sve to treba da prati i da na osnovu toga radi. Onaj pravopis iz 1996. godine bio je prepun i krcat nekih oblika jer je tada sve bilo nesigurno, i sama bosnistika je bila u povojima. Tada se mnogo toga nije znalo. Sada, za 25 godina, sve je to uznapredovalo i javile su se mogućnosti da se neke stvari preciznije riješe.

To je sve stvar struke, lingvistike i nauke, i treba ih ostaviti da rade svoj posao. S druge strane, mi uopće nemamo zakon o jeziku i ne postoje sankcije. Također, ne postoje obaveze primjene jezika. Mi plutamo u nekom prostoru koji je nedefiniran što se tiče normiranja. Teško je tu stvari objasniti kada već unaprijed imate protivljenja i miješanje ljudi koji su toliko daleko od struke. Nevolja pravopisa jeste u tome što, ponavljam, nije autorsko djelo. Gramatika može biti autorsko djelo, rječnik također, ali pravopis je stvar konsenzusa, šire razrade i pisane tradicije. Pravopis treba da radi pravopisna komisija, ali zaista da ga uradi, a ne da ga samo potpiše.

Tu treba angažirati veći broj ljudi. Mislim da treba spomenuti da naši ljudi i ne znaju da je rječnik i bogatstvo, i književnost, i norma, i sve imate u tome. Ne, našim ljudima treba pravopis i oni misle da je to vrhunsko djelo neke lingvističke nauke, što je smiješna stvar. Meni je sve to apsolutno poznato, a u principu podržavam napore svih ljudi u poboljšavanju onoga što je norma bosanskog jezika.

Mi smo Senahidu ponudili da bude član komisije u izradi pravopisa akademije BANU-a kako bi iskoristio svoju kompetenciju koliko može. On nije pristao. Mi smo okupili skoro kompletan kadar kako bismo radili na ovom projektu. On vjerovatno ima neke svoje razloge, u koje ja sada ne želim ulaziti.

Prof. dr. Dževad Jahić je profesor bosanskog jezika, autor gramatike i rječnika bosanskog jezika

 

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!