Vlada Sjedinjenih Američkih Država dodijelila je sredinom januara Bobu Doleu (95), bivšem američkom senatoru, počasnom građaninu Sarajeva, Zlatnu medalju Kongresa. Ta je nagrada namijenjena osobama koje su dale trajni doprinos historiji i kulturi SAD-a. Dole je jedan od najvećih prijatelja BiH u svjetskoj politici. Godinama je u toku agresije na BiH tražio sankcije za Srbiju i skidanje embarga na uvoz oružja nametnut Vladi Republike Bosne i Hercegovine, neprestano zahtijevajući da se BiH omogući pravo na odbranu. Stav donosi dijelove istraživačkog rada Saving Bosnia on Capitol Hill: the case of Senator Bob Dole, koji je objavio Hamza Karčić sa sarajevskog Fakulteta političkih nauka

Na današnji je dan 1923. godine rođen Robert Bob Dole, američki senator i iskreni prijatelj Bosne i Hercegovine. Povodom Doleovog 97. rođendana podsjećamo na članak o njemu objavljen u Stavu u februaru 2018. godine. 

Senator Bob Dole imao je i prije početka agresije na BiH iza sebe uglednu karijeru. Rođen 1923. godine, republikanac iz Kansasa prvi je put izabran u Kongres 1960. godine, a u Senat 1968. godine. I tu je ostao sve do 1996. Dole je bio i najdugovječniji republikanski čelnik u Senatu, kandidat republikanaca na predsjedničkim izborima 1996. godine. Upravo je Bosna i Hercegovina bila jedna od središnjih tema kampanje te godine.

Zbog toga se rješavanje pitanja Bosne prije izborne utrke demokratskom kandidatu Clintonu činilo veoma pametnim i isplativim. Za Boba Dolea, međutim, Bosna nije bila samo političko pitanje koje treba iskoristiti. Njegov živi interes za Balkan datira još spočetka osamdesetih godina prošlog stoljeća. Veteran Drugog svjetskog rata od 1986. godine pratio je stanje ljudskih prava u Jugoslaviji. Njegov je fokus bio na kršenju ljudskih prava Albanaca u zemlji.

Kada je počeo rat u bivšoj Jugoslaviji, Dole je administraciju tadašnjeg predsjednika Busha upozoravao kakve sve posljedice ta kriza može izazvati. Dole je krajem 1991. godine pisao Bushu, tražeći od njega da poduzme korake te da “pritisne i po potrebi prisili jugoslavensku vojsku da zaustavi svoju agresiju”. Preporučio je Bushu da se osobno zauzme kod tadašnjeg sovjetskog čelnika Mihaela Gorbačova, da ovaj iskoristi svoj utjecaj koji je imao na tadašnju jugoslavensku vlast kako bi prestale sve vojne operacije, kako bi se u zemlju poslale mirovne snage NATO saveza, a Gorbačova da pozove na sastanak u Vijeću sigurnosti UN. U novembru 1991. senator Dole ponovno je pisao predsjedniku Bushu, ovog puta s 13 kolega senatora, tražeći od njega da u Jugoslaviju pošalje posebnog izaslanika. Nisu ga poslušali. Bushov savjetnik za nacionalnu sigurnost Brent Scowcroft odgovorio je Doleu kako administracija “smatra da je presudno da se podrže napori koje ulaže Evropska komisija u Jugoslaviji”.

Do novembra te godine senator Dole nastojao je izlobirati kaznene mjere Srbiji zbog njezine uloge u jugoslavenskom haosu. Potpisao je pismo sa sedam drugih senatora upućeno Senatu, u kojem je naglasio kako je Jugoslavija skliznula u rat, da su napori Evropske zajednice bili neučinkoviti i da se SAD moraju aktivno uključiti. Potpisnici su izjavili da je jugoslavenska vojska pod kontrolom srbijanskih snaga Slobodana Miloševića, kojeg su opisali kao “posljednjeg komunističkog tvrdolinijaša” u Evropi. Smatrali su da su SAD morale poslati jasnu poruku Miloševiću. Tražili su da se zabrani američka pomoć Srbiji i dijelovima Jugoslavije pod srpskom kontrolom, da se ukinu sve olakšice, zabrane letovi i sva trgovina sve dok Milošević ne potvrdi da je Srbija okončala oružane sukobe, te da poštuje unutarnje granice republika i obustavlja svaku zloupotrebu ljudskih prava.

U septembru 1992. godine senatori Dole i Joe Biden bili su autori prve zakonske inicijative koja je imala za cilj pružiti vojnu pomoć vlastima Bosne i Hercegovine. Ona je, doduše, ovisila o odluci o ukidanju embarga na uvoz naoružanja koji je bio uveden vlastima u Sarajevu, no podrazumijevala je pomoć u iznosu od 50 miliona dolara Sarajevu nakon što embargo bude ukinut. Krajem 1992. godine, Dole je bio čvrsto uvjeren kako je ukidanje embarga na uvoz oružja najbolja politika. Embargo UN-a na oružje nametnut je Jugoslaviji 1991. godine i ostao je na snazi i nakon što je BiH postala neovisna, oduzimajući Bosni i Hercegovini pravo na samoodbranu.

Napori za ukidanjem embarga ubrzo su postali jedna od središnjih tema u Kongresu SAD-a, koji je formulirao američku politiku prema BiH. Dana 17. decembra 1992. godine Dole i još 12 senatora pisali su predsjedniku Bushu, pojašnjavajući mu kako se “genocid nad Bosancima nastavlja”. “Vjerujemo da se embargo UN-a na oružje protiv Bosne mora sada ukinuti. U pitanju je opstanak cijele nacije”, napisali su u dramatičnom tonu senatori.

Krajem te godine Dole je objavio otvoreno pismo Miloševiću, u kojem je izjavio da je Milošević slijedio san o “Velikoj Srbiji” koji je rezultirao genocidom u BiH. Dole je pozvao na zračne napade na srbijansku vojnu imovinu ako Milošević ne okonča krvoproliće u Bosni. “Vas i Srbiju čeka sudbina Hitlerove Njemačke”, napisao je Dole. S demokratima na vlasti u Washingtonu, Republikanska stranka našla se u neredu kada je u pitanju vanjska politika. Raznolikost u stavovima ilustrirali su istupi važnih ljudi kada je u pitanju BiH. Dok se Dole zalagao za ukidanje embarga i naoružavanje Vlade BiH, senator John McCain se suprotstavljao tome smatrajući kako bi takva intervencija dovela do “gužve”.

Izbori za Kongres 1994. godine rezultirali su prvom republikanskom većinom u posljednjih 40 godina, no većina izabranih republikanaca nije imala previše interesa za vanjsku politiku. Oni su, prije svega, bili usredotočeni na domaća pitanja. Nakon što je preuzeo predsjedničku dužnost, Bill Clinton je naslijedio američku i zapadnjačku politiku prema Bosni koju su oblikovali Evropljani. Ona je podrazumijevala raspoređivanje mirovnih snaga UN-a, sankcije Srbiji i kritiku zločina koje su počinile srpske snage.

Ipak, bilo je jasno da će sukob u Bosni, bez američkog angažmana, trajati dugo. Dole se složio s intervencijskom politikom koju je Clinton zagovarao tokom predsjedničke kampanje, ali je ubrzo nakon izbora kritizirao njegovu administraciju tvrdeći kako je na ta obećanja brzo zaboravila. “Nisam se želio oduprijeti senatoru Doleu jednostrano ukidajući embargo na oružje zbog straha od slabljenja Ujedinjenih naroda”, napisao je Clinton u svojim memoarima. Ipak, 1993. godine demokratska administracija službeno je usvojila politiku nazvanu “lift and strike”, koja je značila ukidanje embarga i zračne napade na srpske položaje. Britanski premijer John Major podsjetio je da ga je “američko mišljenje (…) o podizanju embarga na oružje i pokretanju zračnih napada na bosanske Srbe uveliko zabrinjavalo”. Bivši britanski ministar vanjskih poslova Douglas Hurd napisao je da je “američka administracija (…) bila pod stalnim pritiskom senatora Boba Dolea, Margaret Thatcher i drugih partizana”.

Dole je 16. aprila 1993. pisao Clintonu pozivajući ga da snažno odgovori nakon srpskog napada na Srebrenicu. Dole je tražio da se postavi ultimatum u istočnoj Bosni: povlačenje srbijanskih snaga ili udari zrakoplovstva NATO-a. U maju iste godine Dole predstavlja Zakon o samoodbrani odbrane Bosne i Hercegovine kako bi ukinuo embargo na uvoz oružja i odobrio do 200 miliona dolara vojnoj pomoći Vladi BiH. Prijedlozi zakona i stalna lobiranja senatora Dolea držali su pozornost Capitol Hilla na Bosni. Vjetar u leđa takvoj politici dali su izbori za Kongres 1994. godine. Republikanci su postali većina i Clinton nije bio u prilici da zanemaruje stav većine kada je u pitanju podizanje embarga na naoružanje.

Nakon što je izabran za vođu većine, Dole se okrenuo Bosni u jednoj od prvih zakonskih inicijativa. Uveo je 4. januara 1995. godine Zakon o samoodbrani odbrane Bosne i Hercegovine. U konačnoj verziji Prijedloga Zakona koji su donijela oba doma propisao je da će predsjednik SAD ukinuti embargo na oružje za BiH nakon što bosanska Vlada odluči o takvom zahtjevu ili nakon odluke o povlačenju UNPROFOR-a iz BiH. Prestanak embarga trebao bi se ozvaničiti dvanaest nedjelja nakon što Vlada BiH zatraži odlazak UNPROFOR-a. Prijedlog nije prošao u Senatu, no ponovo je postao aktuelan nakon što se desila Srebrenica.

U ljeto 1994. godine senator Bob Dole posjetio je Bosnu i Hercegovinu, jedini put tokom agresije na zemlju. Nakon posjeta Normandiji, gdje su prisustvovali obilježavanju savezničkog iskrcavanja u Normandiji, Dole je posjetio Sarajevo. Zajedno sa senatorima Johnom Warnerom i Joeom Bidenom, Dole se sastao s predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem i drugim visokim bosanskim dužnosnicima. Tokom posjete je izjavio da je neshvatljivo da se etničko čišćenje i genocid odvijaju u Evropi krajem 20. stoljeća Nakon posjeta, Dole je pisao Izetbegoviću, rekavši da je “duboko dirnut hrabrošću Sarajlija” koje je upoznao tokom svoje posjete.