Isto je i s Isovićevim tvrdnjama da su ateisti poput njega osobe širokih shvatanja kojima, eto, ne smeta mahrama na glavama političarki i javnih radnica, mada vrlo dobro znamo kakav je bio status mahrame tokom SFRJ te da je ona i danas pod konstantnim napadima ateističko-ljevičarskog bloka u politici i medijima (sjetimo se samo javnog linča Arzije Mahmutović).
.</p>
<p>Isović muslimanke poredi s homoseksualcima pa tvrdi da “pokrivene žene” imaju sva moguća prava, dok su homoseksualci “najugroženija kategorija”, pri čemu, naravno, zaboravlja na diskriminaciju spram muslimanki s hidžabom u VSTV-u, pravosudnim institucijama, OSBiH itd.</p>
<p>Čak i Isovićeva retorika, u kojoj se komesarski pita kako bi se osjećale muslimanke da njima ateisti javno poruče kako su im nepodnošljive i da ih treba izolirati (a poručuju im to svakodnevno, pogotovo kroz omiljenu uzrečicu o vjeri između četiri zida), pokazuje koliko je Isović zaostao u prošlim vremenima totalitarizma te koliko nije svjestan da, recimo, boravi u kantonu u kojem, po popisu iz 2013. godine, živi 350.594 deklariranih muslimana i 10.506 deklariranih ateista.</p>
<p>I to u osnovi pokazuje svu suštinu problema, jer očito je da medijski dominantna ideološka manjina, sama vrlo totalitarno raspoložena, pokušava nametnuti svoje vrijednosti i svjetonazore većini, i to tako da bilo kakav otpor naziva čak i nacizmom.</p>
<p>To što su njeni najgrlatiji predstavnici tragikomične kreature poput Isovića problem ne čini manje opasnim, tek grotesknijim.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Ucjene i prijetnje u Turskoj: Postizborno izazivanje haosaSljedeći članak
Hoće li struka odnijeti prevagu nad dnevnom politikom
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.