Brkana se ubrzo raskrinkalo i da usmjerava donacije u maliciozne i stupidne propagandne performanse, poput nošenja zlatne kašike po Sarajevu, a bio je i više nego primjetan tokom kidnapiranja tzv. protesta za JMBG iz 2013. godine, koji su na kraju rezultirali usvajanjem zakona po željama zastupnika iz RS-a.

Nakon toga je Brkan, tokom popisa stanovništva iste te godine, sugerirao, uglavnom Bošnjacima, da se izjasne kao građani i Bosanci, čime je izazvao bijes ogromnog dijela javnosti. Tek nakon novih režiranih protesta, tačnije propasti pokušaja državnog udara iz 2014. godine, Brkan postaje samozatajniji i upadljivo manje prisutan u javnosti, vjerovatno uslijed potpunog kraha i diskreditacije tzv. plenuma, koji su bili zamišljeni kao alternativni centri vlasti neuspješnih i neostvarenih pučista. Osim solidariziranja s piromanima, vandalima i teroristima koji su pored zgrade Kantona zapalili i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, nešto što čak ni specijalcima bivše JNA tokom Agresije nije pošlo za rukom, te žalopojke što ih se tretira kao kriminalce – kakvi i jesu – umjesto kao “djecu koja su vratila nadu i spasila obraz društvu”, Brkan je uglavnom nestao iz fokusa javnosti. No, kako se pokazalo, ne trajno.

Nakon svega ovoga, Darko Brkan i njegova partnerica, inače Srbijanka, Tijana Cvjetićanin dobijaju priliku da oblikuju javno mnijenje u Bosni i Hercegovini. Kao da sve već nabrojano nije dovoljno, Cvjetićanin i Brkan pokazali su dosadašnjim vođenjem “Raskrinkavanja”, baš kao i “Istinomjera” – također još jednog projekta njihovog “nevladinog” udruženja “Zašto ne” – svoje ideološke preferencije jer su se u svom raskrinkavanju laži i mjerenju istine uglavnom bavili marginalijama umjesto ponajvećim emiterom laži i neistina u Bosni i Hercegovini Miloradom Dodikom i njegovim medijima. Ova njihova nezainteresiranost za raskrinkavanje posebno je uočljiva u kontekstu stalnih laži i dezinformacija koje u vezi s Genocidom nad Bošnjacima ili Agresijom na Bosnu i Hercegovinu plasiraju (veliko)srpski mediji u Bosni i Hercegovini.

Uprkos tome, Brkan i Cvjetićanin, sada i službeni partneri najpopularnije društvene mreže u Bosni i Hercegovini, od sada će da ocjenjuju koja je vijest ili informacija netačna. Nakon što oni daju svoj vrli sud i čekiraju problematične, Facebook će označene sadržaje prikazivati znatno niže u novostima svojih korisnika ili ih uopće neće prikazivati. To će, naravno, direktno utjecati na sve one koji postanu meta Brkana i kompanije jer ne samo da će se smanjiti doseg njihovih objava na Facebooku već će im time biti ukinuta i mogućnost oglašavanja i ostvarivanja zarade.

Ovaj “shadow banning” i “sandboxing” koji će provoditi Brkan i kompanija na Facebooku najlakše je opisati kao da u ogromnoj prostoriji prepunoj tijesno zbijenih ljudi koji se nadvikuju neko odluči da vas utiša i uzme vam glas – vi ste i dalje tu, možete vikati i gestikulirati koliko god želite, ali vas niko neće ćuti ako ne odluči pogledati baš prema vama.

NA ZAPADU NIŠTA NOVO

Naravno, Bosna i Hercegovina nije izuzetak u ovom smislu jer je ista vrsta programa i projekata pokrenuta ili se pokreće širom država koje se nekad činile Jugoslaviju, a sve kao dio šireg trenda koji je već uzeo maha na Zapadu. U suštini, ovdje je riječ o političkom obračunu koji je poprimio globalne razmjere još od pobjede Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u. Trumpa njegovi politički suparnici iz reda demokrata optužuju da je u svojoj kampanji imao podršku što “ruskih botova”, što “desničara” koji su na društvenim mrežama širili “fake news”, tj. dezinformacije u njegovu korist, te mu pomogli u pobjedi. Situaciju je dodatno usložila činjenica da je većina američke “silikonske doline”, vlasnika, direktora i uposlenika najvećih društvenih mreža izuzetno liberalnih i ljevičarskih svjetonazora, što je dovelo do toga da su se takve kompanije našle pod pritiskom i iznutra i izvana kako bi “učinile nešto” da se više nikada ne ponovi pobjeda konzervativnog i desničarskog kandidata.

Sve je posebno eskaliralo nakon početka političke i ideološke krize i kulturološke ljevičarske revolucije koja već nekoliko mjeseci potresa i same temelje američkog društva te proizvodi kolektivnu histeriju koja se manifestira trajnim “deplatformisanjem” disidentskih glasova, ideja i stavova s društvenih mreža. Čak su i saopćenja službenog profila američkog predsjednika već nekoliko puta bila cenzurirana i blokirana.

I HAVE NO MOUTH AND I MUST SCREAM

Činjenica da su “disidenti” koje se cenzurira ogromnom većinom osobe ili organizacije konzervativnih, tradicionalnih ili desničarskih svjetonazora objašnjava kako i zašto se osobe poput Brkana i Cvjetićanin postavljaju kao arbitri koji će imati mogućnost da manipuliraju informacijama te ostvaruju utjecaj na politička kretanja u Bosni i Hercegovini. Dovoljno je pročitati da je Brkanovo “Raskrinkavanje” član “Fact‑Check Neta”, mreže koju podržava NED (National Endowment for Democracy) ili Nacionalna fondacija za demokratiju, koju američki mediji često nazivaju “nacionalnom fondacijom za napad na demokratiju”, jer je ona notorna po miješanju u unutrašnju politiku suverenih država, pa da se razumije šta je na stvari.

Po tvrdnjama mnogih američkih medija, NED je od svog osnivanja, umjesto alata za promociju demokratije, prije imao funkciju instrumenta za otvoreno provođenje onih operacija koje inače CIA provodi tajno, te je njegova uloga bila i ostala oblikovanje unutrašnje politike drugih zemalja na način koji odgovora interesima SAD-a. U tom kontekstu, naročito ako se prisjetimo ko je stajao iza kolonijalnog eksperimenta s kantonalnom “frankenštajn-koalicijom” u Sarajevu, nije potrebno mnogo mašte da se zamisli šta će se na Facebooku dešavati ne samo sa sadržajima koji, recimo, kritički tretiraju LGBTIQ ideologiju ili promoviraju tradicionalne vrijednosti već i s predizbornim porukama pojedinih stranaka, onda kada Brkan i Cvjetićanin počnu da ureduju!

Ne treba se nadati da će Brkan i Cvjetićanin tretirati saopćenja ili promotivne sadržaje ideoloških i političkih protivnika jednako kao objave vlastitih političkih istomišljenika i favorita ovdašnjih ambasada, a što ima ozbiljne implikacije za predstojeće lokalne izbore. Takva neutralnost bila bi suprotna samoj svrsi njihovog postavljanja za ovlaštene cenzore zadužene za oblikovanje javnog mnijenja i utjecanja na političke procese. Uostalom, kakvu uopće političku neutralnost možemo i očekivati od osobe koja je nekoliko puta pokušala nasilno rušiti demokratski izabranu vlast i kakvoj se to borbi protiv dezinformacija možemo nadati od nekoga ko je vlastoručno širio izmišljotine i monstruozne klevete poput one o “zlatnim kašikama”?