S obzirom na značaj Alije Izetbegovića u novijoj historiji, ne samo Bosne i Hercegovine već i islamske političke misli, njegovo je djelo prevedeno na mnoge jezike. Ipak, o tome ne postoje sveobuhvatni podaci. Razlog može biti i to što su mnogi strani izdavači objavljivali višestruka izdanja ne obazirući se na autorska prava. U posljednjih nekoliko godina na internetu se pojavilo više online-izdanja za koja također nisu tražena autorska prava. Zato je teško precizno utvrditi u kojem tiražu, u koliko izdanja i na koje su sve jezike prevođena njegova djela

Alija Izetbegović najznačajnija je politička figura novije bosanskohercegovačke povijesti, ne samo zbog činjenice što je bio prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u vremenu kad je našoj zemlji vraćena davno izgubljena samostalnost i kada je pretrpjela najveća razaranja u svojoj historiji već i zbog njegovog kontinuiranog ustrajavanja na temeljnim principima na kojima je gradio svoju politiku, te zahtjeva da se u politiku vrati moral. O svemu tome ispisane su desetine knjiga, snimljene stotine emisija, napravljene hiljade novinskih tekstova. Pa ipak, čini se da cjelokupan potencijal njegove političke misli i djelovanja nije iscrpljen, što dijelom dugujemo i njegovom intelektualnom angažmanu, uvijek otvorenom za nova i drugačija čitanja i tumačenja.

Njegova bibliografija obuhvata šest knjiga, pisanih u periodu od trideset godina, od 1970. do 2000. godine, s tim da njihovo publiciranje nije pratilo redoslijed pisanja. Zanimljivo je da u svoja prva dva djela, u Islamskoj deklaraciji (1970) i knjizi Islam između Istoka i Zapada (1980), Izetbegović problematizira krupna politička, filozofska, pa i teološka pitanja, kakvo je pitanje političkog islama, geopolitičke pozicioniranosti islamskog svijeta u savremenom društvu, islamskom naslijeđu pluralizma i drugim temama. Analiziranjem i interpretiranjem aktualnih političkih dispozitiva iz pozicije islama Izetbegović se naslonio na jednu zasebnu tradiciju u bošnjačkom intelektualnom korpusu čije začetke možemo pratiti od Hasana Kafije Pruščaka i njegovog djela Temelji mudrosti o uređenju svijeta. Također, ovim se djelima Izetbegović priključio tradiciji islaha – islamskog reformizma, svrstavajući se među mislioce kakvi su bili Muhammed Ikbal, Muhammed Abduhu, Hasan El-Benna, Seid Kutb i drugi.

NAJVIŠE PREVOĐENO NA ENGLESKI, ARAPSKI, TURSKI I FRANCUSKI

Naredna četiri Izetbegovićeva djela – Govori i pisma (1994), Rat i mir u Bosni i Hercegovini (1998), Moj bijeg u slobodu (1999) i Sjećanja (2000) – također su sadržavala i njegova promišljanja o sličnim temama, ali su ona primarno ipak fokusirana na bosanskohercegovački politički kontekst, Izetbegovićev životni put i njegova sjećanja o agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

S obzirom na značaj Alije Izetbegovićeva u novijoj historiji, ne samo Bosne i Hercegovine već i islamske političke misli, njegovo je djelo prevedeno na mnoge jezike. Ipak, o tim prijevodima ne postoje sveobuhvatni podaci na jednom mjestu. Razlog tome može biti i u činjenici da su mnogi strani izdavači, kako je za Stav izjavio Adnan Žiško, direktor Muzeja “Alija Izetbegović”, objavljivali višestruka izdanja ne obazirući se na autorska prava. U posljednjih nekoliko godina na internetu se pojavilo više online-izdanja za koja također nisu tražena autorska prava. Zbog toga je teško s preciznošću utvrditi u kojem tiražu, u koliko izdanja i na koje su sve jezike prevođena djela Alije Izetbegovića.

Pouzdano znamo da su najviše prevođena na engleski, arapski, turski i francuski jezik, a zatim na albanski, makedonski, malajski, farsi (perzijski), njemački, urdu te indonezijski (jedan od indonežanskih dijalekata). Bitno je naglasiti da su na engleskom, arapskom i turskom jeziku publicirana višestruka izdanja, što se uistinu rijetko dešava s bilo kojom vrstom knjige pisanoj u Bosni i Hercegovini, na bosanskom jeziku. Također, na albanski jezik prevedena su 2014. godine sabrana djela Alije Izetbegovića i publicirana u izdavačkoj kući “Logos” iz Skoplja. Tom je prilikom predstavnik ove izdavačke kuće specijalizirane za djela na albanskom jeziku Suhejb Djemaili izjavio da postoji ogroman interes albanskog stanovništva za djelima Alije Izetbegovića.

Najviše izdanja i prijevoda doživjela je Izetbegovićeva ponajvažnija knjiga Islam između Istoka i Zapada, a prijevodi na strane jezike svjedoče da je i njegovo djelo smješteno upravo između Istoka i Zapada, te da je čitano i na Istoku i na Zapadu. Dobar osvrt na to pitanje dala je Sabina Berberović u svom izlaganju Izdanja i prijevodi knjige “Islam između Istoka i Zapada” – neka viđenja i refleksije na Međunarodnom simpoziju “Srednji put u religiji, kulturi i politici”, održanom u Gazi Husrev-begovoj biblioteci prošle godine. Ona je istaknula da je prvo javno predstavljanje knjige bilo 1971. godine kroz objavljivanje fragmenta pod naslovom Religija, nauka, umjetnost u dvobroju Kulture, uglednog beogradskog časopisa za teoriju i sociologiju kulture i kulturnu politiku. Međutim, ovaj dvobroj bio je zabranjen zbog prijevoda teksta Nikolaja Berđajeva Carstvo duha i ćesara, da bi nakon određenog vremena i sudskih peripetija ipak bio objavljen, dajući prilog novoj i drugačijoj interpretaciji religije u socijalističkoj Jugoslaviji.

IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA

Prvo izdanje knjige Islam između Istoka i Zapada objavljeno je na engleskom jeziku, u Sjedinjenim Američkim Državama, zahvaljujući angažmanu rahmetli Hasana Karachija, koji je sudjelovao u prevođenju i publiciranju djela drugih znamenitih predstavnika tradicije islamskog reformizma na engleski jezik, kakvi su bili El-Meududi i Abduhu. Prvo izdanje knjige Islam između Istoka i Zapada publicirano je 1984. godine, četiri godine nakon što je knjiga napisana, u izdavačkoj kući “American Trust Publications”. Naredno izdanje objavljeno je na turskom jeziku u izdavačkoj kući “Nahir Yayinlari” u Istanbulu 1987. godine. Tek je treće izdanje (1988) publicirano na bosanskom jeziku (tada zvanično srpsko-hrvatskom), i to u beogradskoj izdavačkoj kući “Nova”, a izdavači su bili Bakir Izetbegović i Slobodan Mašić.

U vrijeme publiciranja ove knjige na bosanskom jeziku njen autor služio je zatvorsku kaznu u Foči, izrečenu u Sarajevskom procesu 1983. godine. Jedan od članova optužnice bio je i onaj za verbalni delikt, a samo postojanje optužnice zbog verbalnog delikta, čime se zabranjuje drugačije mišljenje, najbolje svjedoči o tome zbog čega je knjiga Islam između Istoka i Zapada prvo objavljena na engleskom, pa na turskom jeziku, a tek potom u originalu. Takav redoslijed objavljivanja svakako je presedan u svjetskom izdavaštvu, a autor ovog teksta nije uspio pronaći sličan slučaj, da je jedna knjiga prvo objavljena u prijevodu, i to na dva jezika, pa tek onda u originalu.

Izdanja ovog djela na bosanskom jeziku uključuju Izetbegovićevo vlastito izdanje 1990. godine, dva izdanja koja je objavila “Svjetlost” 1995. i 1996, te izdanje kuće “Oko” iz 2005. godine. Knjiga Islam između Istoka i Zapada prevedena je na deset jezika: engleski, arapski, francuski, turski, albanski, makedonski, malezijski, farsi, urdu i njemački. Ukupan broj štampanih izdanja gotovo je nemoguće utvrditi. Tako su, naprimjer, štampana izdanja na engleskom jeziku objavljena u Americi (“American Trust Publications”), u Indiji (“Islamic Book Trust & Other Books”) i Maleziji (“Islamic Book Trust”), dok je arapski prijevod objavljen u Kuvajtu (“Majallat al Nur”), Njemačkoj (“Mu’assassat Bafarya”) i Egiptu (“Dar esh-Shuruk”). Posljednji je objavljen prijevod na njemački 2014. godine, u izdavačkoj kući “Alhambra” u Beču. Izetbegović je bio počeo raditi na dopunama i izmjenama ovog djela, ali ih nikada nije dovršio. Jedan dio materijala za te dopune nalazi u knjizi Moj bijeg u slobodu pod naslovom Na marginama knjige “Islam između Istoka i Zapada”.

Reakcije na knjigu uglavnom uključuju recenzije, predgovore, analize i kritike, te nekoliko magistarskih i doktorskih teza. Nedim Makarević, bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Pakistanu, tvrdi da je ovo djelo Alije Izetbegovića, baš poput Islamske deklaracije, veoma popularno u Pakistanu, posebno među intelektualcima, ljudima od knjige koji su pratili zbivanja na Balkanu devedesetih godina prošlog stoljeća. “Njegova knjiga Islam između Istoka i Zapada prevedena je na engleski jezik i veoma je čitana u Pakistanu. U njoj se Izetbegović osvrće na lik i djelo Muhammada Ikbala, pakistanskog nacionalnog heroja. S druge strane, Izetbegović se u Islamskoj deklaraciji osvrće na cijeli Pakistan kao na projekt. To su te važne veze i sjecišta između Bosne i Hercegovine i Pakistana”, kazao je Makarević za Stav.

Godine 2014. Rijad Dautović preveo je na njemački jezik Islam između Istoka i Zapada. Na isti jezik preveo je i Islamsku deklaraciju, koja će najvjerovatnije biti publicirana 2019. godine. Trenutno na ovaj jezik prevodi i djelo Moj bijeg u slobodu. Jedan dio Islamske deklaracije još je devedesetih godina prošlog stoljeća preveden na njemački jezik, kaže Dautović, i to po nalogu Vlade Njemačke. Dautovićev prijevod knjige Islam između Istoka i Zapada nije prvi prijevod ove knjige na njemačkom govornom području, ali jeste prvi s bosanskog jezika, jer je to djelo na njemački jezik ranije prevedeno s engleskog jezika.

IZETBEGOVIĆ U TURSKOJ I NA TURSKOM

Stav je prošle godine podsjetio na to kako se prema imenu Alije Izetbegovića odnose u svijetu, posebno skrenuvši pažnju na njegov značaj u Turskoj i Iranu. O njemu se u ove dvije zemlje pišu knjige na poznatim i prestižnim univerzitetima, njegova misao i političko djelovanje godinama se proučavaju na političkim fakultetima, kao i na odsjecima za izučavanje sociologije. Na teološkim fakultetima navode se upravo njegovi primjeri političkog morala utemeljenog na osnovnim vrijednostima ljudskosti koji proističu iz samog islama. Posebno se to odnosi na Tursku, u kojoj postoji mnoštvo ulica, trgova, javnih parkova, džamija i kulturnih institucija imenovanih po Izetbegoviću.

U Ankari postoje tri parka i ulica koji nose ime Alije Izetbegovića. Zatim, tu su Istanbul s četiri parka, dvije škole, dvije džamije, poliklinikom i kulturnim centrom, u Konyi dvije ulice, džamija, most, škola, trg, park i kulturni centar, u Adani škola, bulevar i park, u Erzurumu – ulica i škola, u İzmiru – ulica i škola, u Eskişehiru – park, u Kayseriju – park, u Niğdeu – škola, u Düzceu – studentski dom, u Antaliji – ulica, u Akhisaru – škola, u Gaziantepu – park, u Sındırgıju – ulica, u Kahramanmaraşu – park i u Muşu – trg.

Na turski jezik prevedena su sva djela Alije Izetbegovića, a nekada se čini da je poštovanje prema Izetbegovićevom naslijeđu mnogo izraženije u Turskoj nego u Bosni i Hercegovini. Elvir Musić, bivši profesor Mesnevije na Univerzitetu Mevlana, kaže da je djelo Alije Izetbegovića ne samo prevedeno već i veoma čitano u akademskim krugovima u Turskoj.

“Bilo mi je zanimljivo što su na godišnjicu preseljenja rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića brojni studenti kojima sam predavao u Turskoj objavljivali statuse na društvenim mrežama posvećene njemu i njegovim mislima. Imao sam studenticu medicine. Ona je pročitala sve što je vezano za rahmetli predsjednika, a što je prevedeno na turski i engleski jezik. Vjerujte mi, jednom sam bio primoran da je zamolim, pošto je bilo vrijeme ispita, da ostavi čitanje rahmetli predsjednikovih knjiga i da se posveti svom studiju, a ona je bila briljantna studentica. Ili, s druge strane, ako odete u Teheran i naiđete na čovjeka mojih godina, ili malo starijeg, vjerujem da će vam tu odmah, na licu mjesta, moći ispričati, opisati i prepričati govor predsjednika Alije Izetbegovića na Samitu OIC-a u Teheranu od prije dvadeset godina”, tvrdi Musić, te dodaje da je tih dana, nakon govora rahmetli predsjednika u Iranu, vladalo stanje euforije i, gdje god bi došao, svi su pričali o tom njegovom briljantnom govoru u kojem je iskritizirao sve slabosti islamskog svijeta i pohvalio sve pozitivne aspekte svakojakog napredovanja zapadnog svijeta. Musić napominje kako, pored Irana i Turske, postoji ulica i u Dušanbeu, glavnom gradu Tadžikistana, koja je nazvana po Izetbegoviću, te ulice u Turkmenistanu i Rijadu u Saudijskoj Arabiji. U svim tim zemljama djelo Alije Izetbegovića veoma je cijenjeno i čitano.

BIJEG U SLOBODU NA ARAPSKOM GOVORNOM PODRUČJU

Nakon što je Izetbegović objavio knjigu Moj bijeg u slobodu 2000. godine, tadašnji ambasador u Jordanu Ibrahim Efendić zatražio je od profesora Muhameda Arnauta da se prihvati prevođenja knjige na arapski jezik. Odmah po izlasku knjige na bosanskom jeziku, profesor Arnaut o njoj je objavio članak Kako pobjeći u slobodu umom i dušom u londonskom listu na arapskom jeziku Al-hayat. Ipak, profesor Arnaut dao je prednost Ismailu Abu Al-Banduriju, prevodiocu djela Ive Andrića, Meše Selimovića, Envera Čolakovića i Ćamila Sijarića na arapski jezik. Ismail Al-Bandura završio je političke studije na Beogradskom univerzitetu i na Pravnom fakultetu u Libanu.

Ambasador Efendić obećao je obavijestiti o ovoj ideji predsjednika Izetbegovića, što je i učinio. “Predsjednik Izetbegović se prvo zanimao za sposobnosti prevodioca i poslije upoznavanja o nivou obrazovanja i referencama prevodioca i poznavanja našeg jezika (prof. Muhamed porijeklom je s prostora bivše Jugoslavije), predsjednik Izetbegović pristao je i obećao da će pružiti sve što treba kako bi se knjiga prevela i izdala”, kaže Efendić. On je poslije obavijestio predsjednika da će knjigu izdati izdavačka kuća “Dar Al-fikr” u Damasku, ali bez ikakve finansijske naknade autoru. Predsjednik je uvažio stav izdavača i prihvatio da se knjiga štampa bez honorara. Nakon premještanja ambasadora Efendića u Ambasadu u Teheran, on nije prekinuo koordinaciju između predsjednika Izetbegovića i prevodioca Ismaila Abu Al-Bandura, te izdavačke kuće “Dar Al-Fikr” u Damasku sve dok knjiga nije ugledala svjetlo dana 2002. godine.

“Pored prevodioca Ismaila Abu Al-Bandure, ogromna zasluga pripada velikom profesoru, divnom čovjeku i iskrenom prijatelju Bosne i Hercegovine, profesoru Jordanskog univerziteta Al-Beytu Muhamedu Arnautu. On je četiri mjeseca radio na redakciji prijevoda knjige iz ljubavi i poštovanja prema predsjedniku Izetbegoviću i njegovom djelu, kako bi sve detaljno pregledao, iznio svoja zapažanja i ponovo s prevodiocem pokušao naći najprikladnije arapske formulacije i termine da bi prijevod bio što vjerniji originalu”, kaže Efendić za Stav.

Da bismo čitaocima približili koliko ime i djelo predsjednika Alije Izetbegovića znači u arapskom svijetu, uz tekst donosimo prijevod uvodnog dijela knjige Moj bijeg u slobodu, koju je napisao prevodilac knjige Ismail Abu Al-Bandura. Moj bijeg u slobodu u prijevodu Al‑Bandure doživio je pet izdanja u izdavačkoj kući “Dar Al-fikr”. Zbog velike zainteresiranosti čitalaca, kako kaže ambasador Efendić, teško se nalazi u knjižarama u arapskom svijetu. “To znači da, čim se ponovi izdanje, knjiga plane. U Tunisu u najpoznatijim knjižarama knjiga se ne može nabaviti, a u Kairu se ljudi žale zbog nedostatka i raspituju kako da ju nabave. Prijevod knjige Moj bijeg u slobodu Ismaila Abu Al-Bandure dobio je prvu nagradu za najbolji prijevod Jordanskog univerziteta Filadelfija, a također je u Kuvajtu proglašen najboljim prijevodom koji je urađen na arapski jezik”, ističe Efendić.

Kako kaže Efendić, knjiga predsjednika Izetbegovića Moj bijeg u slobodu ne prestaje pokretati ideje i osjećaje arapskih intelektualaca zahvaljujući upravo ovom prijevodu, ali i prijevodu s engleskog jezika, koji se pojavio 2013. godine. Ilustracije radi, citirat ću samo nekoliko misli pisca Muhameda aš-Šafiia, u dugom članku objavljenom na portalu Al-Jazeerae. On kaže da je, zapanjen pred snagom ideja i misli Alije Izetbegovića o čovjeku i čovječanstvu, svoj članak naslovio Moj bijeg Aliji Izetbegoviću. Zatim dodaje da nije našao boljeg pribježišta od djela Alije Izetbegovića, nazivajući ga legendom i herojem Bosne. Smatra da arapski svijet ima snažnu potrebu za takvim čovjekom. Po njemu, Alija Izetbegović vjerovao je da je islam vjera i vizija, a ne vjera i država. To znači da je političar dio cjeline, a vizija podrazumijeva sve aktivnosti, od filozofije, politike i ostalog. Ushićen idejama knjige Moj bijeg u slobodu, koju je pročitao, Aš-Šafii završava svoj članak u duhu kur’anskih riječi o Isau, a. s.: “Mir i blagost Božija neka te prati, Alija Izetbegoviću, od onoga dana kada si došao na Ovaj svijet, onoga časa kada si preselio na Ahiret, i na Onom svijetu kada dođe dan Proživljenja.”

Ovakve riječi, tvrdi ambasador Efendić, kod mnogih ljudi u arapskom svijetu nisu neobične kada je u pitanju Alija Izetbegović, bilo da se radi o vrlo pobožnim ljudima ili vrhunskim intelektualcima. “Aliju Izetbegovića uzdižu i jedni i drugi do pijedestala evlija ili Bogu ugodnih ljudi. U pogledu poštovanja lika i djela Alije Izetbegovića nema razlike među šiijama i sunijama”, pojašnjava Efendić.