Čak 86% učenika smatra da će im veliki trud u školi pomoći da nađu dobar posao, a 88% misli da će im trud u školi omogućiti da se upišu na dobar fakultet. Ovo pokazuje da su učenici svjesni važnosti učenja i truda u školi, ali, uprkos tome, rezultati cjelokupnog istraživanja za Bosnu i Hercegovinu to ne pokazuju

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI

Otkako su prošle sedmice objavljeni rezultati PISA testiranja, te otkako je javnost saznala da se Bosna i Hercegovina našla na čak 62. mjestu, od ukupno 79 zemalja u kojima je ovo testiranje obavljeno, traje rasprava o uzrocima ovakvih rezultata. Bosna i Hercegovina sudjelovala je prvi put u PISA testiranju i ostvarila skoro najlošiji rezultat među državama koje su nekad činile Jugoslaviju. Samo su se Sjeverna Makedonija i Kosovo našli iza Bosne i Hercegovine.

Jedna od zanimljivih stvari koje donose PISA rezultati jesu i “stavovi prema školi među učenicima u Bosni i Hercegovini”. Čak 86% učenika smatra da će im veliki trud u školi pomoći da nađu dobar posao, a 88% misli da će im trud u školi omogućiti da se upišu na dobar fakultet. Ovo pokazuje da su učenici svjesni važnosti učenja i truda u školi, ali, uprkos tome, rezultati cjelokupnog istraživanja za Bosnu i Hercegovinu to ne pokazuju. Također, činjenica je i da su naši učenici koji su školovanje nastavili u drugim zemljama većinom izuzetno uspješni, što još jednom pokazuje da postoji problem u sistemu, ali isto tako da ne mora značiti da PISA rezultati prikazuju stvarno stanje.

Prema PISA istraživanju, kao “temelji za uspjeh u Bosni i Hercegovini” navedeno je povećanje postignuća u čitanju, matematici i prirodnim znanostima, zatim smanjenje učeničkih izostanaka s nastave, nadilaženje teškoća u nastavnom procesu i okruženju za učenje, kao i pitanje velike razlike u postignućima učenika povoljnog i nepovoljnog socioekonomskog statusa, te razvoj novih elemenata strategije ocjenjivanja na državnoj i/ili nižim razinama.

Minela Solak, učiteljica prvog razreda OŠ “Maarif”, ističe da PISA zahtijeva vještine primijenjenog znanja, a da su naši nastavni planovi i programi više drukčijeg karaktera, s izuzetno mnogo činjenica, a malo prostora za poštivanje viših nivoa “Bloomove taksonomije obrazovnih ciljeva”. “Rezultati jesu zabrinjavajući s obzirom na to da pokazuju koliko nam djeca nisu dovoljno osposobljena za praktičnu primjenu stečenih znanja, što i jeste cilj PISA testiranja”, kaže Solak.

Kao učiteljica, što je u cjeloživotnom obrazovanju prva stepenica, Solak smatra da je nastavni plan i program za prvi razred prilagođen uzrastu djece u smislu da su sadržaji koji se obrađuju bliski dječijim interesima, igri i svakodnevnom životu. “To je ujedno i prednost, kao što je dobro i to da u prvom razredu nema brojčanog ocjenjivanja. Raspored sadržaja nešto je na čemu bi se trebalo raditi, jer, naprimjer, u prvom polugodištu sve aktivnosti realiziraju se kroz crtanje, dok djecu u drugom polugodištu zatrpamo slovima, brojevima, čitanjem i pisanjem te sabiranjem i oduzimanjem”, pojašnjava Solak. U vezi s tim, je li bolje devetogodišnje ili osmogodišnje obrazovanje, ističe da su mišljenja podijeljena te da se ne može reći da smo imali ili da imamo savršen obrazovni sistem.

“Svaki sistem treba poboljšavati i usavršavati. Jasno je da su nam djeca opterećena činjeničnim znanjem bez kontinuirane praktične primjene i da uče samo za ocjenu. Bez obzira na to što u prvom razredu nema brojčanog ocjenjivanja, dosta djece fokusira se samo na ‘rezultat’ rada, a ne na važnost njegove primjene”, naglašava učiteljica Solak.

Na pitanje da li je za prvačiće prikladno da iz Muzičke kulture u toku školske godine trebaju naučiti najmanje petnaest pjesama, deset muzičkih igara, petnaest brojalica, te upoznati najmanje deset kompozicija, Solak kaže da je to, iako brojke izgledaju zabrinjavajuće, ipak izvodivo. “Ako učitelji i učiteljice prenose ova znanja učenicima na način koji je njima prilagođen, raspoređuju sadržaje u skladu s interesima djece, aktuelnim događajima ili u korelaciji s drugim nastavnim predmetima, onda ovo ne predstavlja problem. Međutim, to ne znači da ne bismo trebali provesti istraživanje u kojem će upravo učitelji / učiteljice, nastavnici / nastavnice reći šta je to što bismo mogli promijeniti i usavršiti kako bi naši rezultati bili na višem nivou”, kaže Solak.

Predsjednik Sindikata osnovnog odgoja i obrazovanja Kantona Sarajevo Saudin Sivro kao razloge za loše rezultate PISA navodi politizaciju obrazovanja, trinaest obrazovnih sistema, nepostojanje obrazovne politike usmjerene prema učeniku i njegovom učitelju, nekompatibilnost obrazovanja s takvom vrstom testiranja, te loše vlade. “Obrazovni sistem je koruptivan, pun nepotizma, dosadan, star, anemičan. Obrazovanje bi trebalo dati odgovore na te negativnosti, trebalo bi biti oružje za borbu protiv nabrojanog. Obrazovni sistem treba od loših napraviti dobre, a od dobrih odlične. Umjesto rasterećenja, učenici su opterećeni novim predmetima, mnoštvom suvišnih sadržaja i svega onoga što im u životu neće trebati. Nema razvoja kritičkog mišljenja, učenja za život, nema usmjeravanja i dualnog obrazovanja”, kaže Sivro.

U vezi s devetogodišnjim obrazovanjem, Sivro smatra kako se pokazalo da su učenici u ovom sistemu preopterećeni gradivom te da zapravo samo gube godinu. Mišljenja je da su devetogodišnjim sistemom svi nezadovoljni te da bi trebalo vratiti osmogodišnje školovanje, koje je, smatra, bolje funkcioniralo i bilo efikasnije.

Sindikat je nekoliko puta u “posljednjih pet godina javno tražio da se provede kvalitativna i kvantitativna analiza devetogodišnjeg i osmogodišnjeg sistema, koja bi nam pokazala nešto slično PISA testiranju. Nadležne obrazovne vlasti ništa konkretno nisu poduzimale. Sva priča svodi se na činjenicu da je tako propisano Okvirnim zakonom. Ako se zakoni ne donose i ne mijenjaju zbog onih zbog kojih bi trebalo, onda je sve jasno. Tako se i zakoni u obrazovanju ne donose u interesu učenika, te kao takvi predstavljaju brutalnu agresiju na djecu i njihovo pravo na kvalitetno obrazovanje”, kaže Sivro.

Ističe da je stav Sindikata jasan, a to je da ne treba revizija nastavnih planova i programa niti trebaju bilo kakve “kozmetičke” promjene, već sveobuhvatna reforma, koja se naziva kurikularna reforma. “Za takvu reformu neophodni su kvalitetna strategija i ogromna finansijska ulaganja. Ishodi učenja i ulaganja u standarde i normative, ali i u daleko većoj mjeri ulaganje u materijalni status prosvjetnih radnika, samo su neki od strateških ciljeva koji se ne bi smjeli zaobići. Motiviran učenik i motiviran učitelj ključ su uspjeha svake reforme”, pojašnjava Sivro.

Hamdija Šetić, potpredsjednik Vijeća roditelja osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo, smatra da obrazovni sistem trebamo prilagoditi vremenu u kojem živimo, kako tehnološkom razvoju, tako i društvenim promjenama koje se dešavaju oko nas. Mišljenja je da nastavni planovi i programi nisu prilagođeni razvoju djece i njihovom psihofizičkom stanju u današnjem vremenu, te da vlada sistem u kojem se i dalje ocjenjuje znanje koje djetetu ne pomaže mnogo za rješavanje određenih logičkih problema.

“Kada jednog dana uradimo kvalitetnu reformu obrazovanja, rasteretimo nastavne planove i programe suvišnih sadržaja, adekvatno nagradimo prosvjetnog radnika za njegov rad i počnemo se međusobno uvažavati u okvirima struke i među svim partnerima u obrazovanju, buduće generacije preporodit će ovu zemlju”, kaže Šetić. Kada je u pitanju devetogodišnje obrazovanje, ističe da nije pitanje traje li školovanje devet ili osam godina, već da je važan sadržaj koji se nudi u tim godinama obrazovanja.

“Možemo mi smanjiti na sedam ili povećati na deset godina, ali šta ćemo ako nismo sve učinili da ono što se u tim godinama uči donosi rezultate u smislu društvenog prosperiteta i razvoja? Bitan je sadržaj obrazovanja”, kaže Šetić.

Imajući u vidu mnoga mišljenja stručnjaka objavljenih posljednjih dana, očigledno je da naš obrazovni sistem nije usklađen s vremenom, potrebama i psihofizičkim razvojem djece. Očigledno je da je nužna njegova ozbiljna reforma. Međutim, pokazatelj uspješnosti ili neuspješnosti zasigurno da ne bi trebalo biti isključivo PISA istraživanje, čiju metodologiju već godinama kritiziraju stručnjaci širom svijet.