“Sjeme je posijano šezdesetih, nakratko prekinuto sedamdesetih da bi se do kraja razbuktalo devedestih. A devedestih je to bio koktel ambicije, starih poznanstava, novog otvorenog tržišta, prije svega velikog uvoza, i naravno plesa s vodećom strankom, s HDZ-om”

Razgovarao: Ahmed ŠEČUNOVIĆ

Gazda: Tranzicija / privatizacija / korporacije, zvanični je naziv filma o poslovnom usponu Ivice Todorića, vlasnika “Agrokora”, koji će 28. marta emitirati Al Jazeera. Film je premijerno prikazan na Motovun Film Festivalu, a rezultat je trogodišnjeg istraživačkog rada.

Pokretač projekta je Dario Juričan, nekadašnji student Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Londonske filmske akademije. Ovo je njegov prvi dugometražni film. Dariov otac Ljudevit išao je u školu s Todorićem. Poslije je četrdesetak godina radio u “Konzumu”. Za isto vrijeme, Todorić je postao jedan od najbogatijih ljudi regiona. I vlasnik “Konzuma”.

“Ovo je priča o uspjehu i kako se do njega dolazi, i neuspjeha i kako u njemu živimo. Gazda je edukativni film”, govori nam Dario Juričan. Film je danas aktuelniji nego u vrijeme kada je prvi put prikazan, jer je “Agrokor” u žiži javnosti zbog loše finansijske situacije i problemima s vraćanjem dugova.

STAV: U nekoliko navrata naglasili ste kako dokumentarni film Gazda nije o Ivici Todoriću, nego o tome kako se uspijeva u Hrvatskoj? Koje su glavne osobine tog puta ka uspjehu? Postoji li matrica, neki “tajni sastojak uspjeha”?

JURIČAN: Mi smo dali sve od sebe da raskrinkamo te “tajne sastojke”. Tajni sastojci ne potječu u ovom slučaju od devedestih. Sjeme je posijano šezdesetih, nakratko prekinuto sedamdesetih da bi se do kraja razbuktalo devedestih. A devedestih je to bio koktel ambicije, starih poznanstava, novog otvorenog tržišta, prije svega velikog uvoza, i naravno plesa s vodećom strankom, s HDZ-om.

STAV: U filmu se ne bavite privatnim životom Ivice Todorića, ali koliko je moguće razdvojiti metod uspijevanja od njegova imena? Ipak, riječ je o jednom od najbogatijih ljudi na Balkanu.

JURIČAN: U tri godine nakupila se velika količina informacija koje smo sortirali. Već nakon prve godine odlučili smo se za teme i čini mi se da smo u filmu uspjeli odvojiti privatni život od poslovnog. Promatrali smo naš subjekt kao društveno i političko biće.

STAV: Od ukupnog materijala za film je upotrijebljeno 20 posto. Šta taj manji dio materijala donosi?

JURIČAN: Mi smo se koncentrirali na genezu i moduse operiranja. Krenuli smo s pričom od šezdesetih do devedeseth i onda se konkretno bavili: “Konzumom”, “Janom” i poljoprivredom.

STAV: Jeste li se sakupljajući dokumente susretali s materijalom o “Agrokorovim” aktivnostima u Bosni i Hercegovini? Je li tu matrica ista kao i u Hrvatskoj?

JURIČAN: Nismo se bavili operacijama izvan Hrvatske. Bilo nam je bitno demontirati modus operandi ovdje. Naša saznanja išla su u prilog tome da je svuda isto pa nije bilo potrebe da izlazimo van zemlje.

STAV: Teško je ostvariti veliki uspjeh bez podrške vlasti. Kakav je odnos Ivice Todorića i političkog vrha HDZ-a?

JURIČAN: Ivica Todorić ne voli da mu se pripisuje ljubav s HDZ-om, ali ipak činjenice govore drugačije: kada je primjerice otvaran prvi SuperKonzum 1995. godine u Zagrebu, na otvaranje Todoriću kao glavne gošće dolaze Ankica Tuđman i njena kćer Nevenka, s kojom je i poslovno surađivao – ona je uvozila kornete za Ledo jer, kao, ona to dobro radi! Znalo se dogoditi da ga i HDZ koči u ekspanziji, jer HDZ je unutar sebe imao nekoliko struja, ali Todorić je u vrhu HDZ-a imao nekolicinu kućnih prijatelja, kao recimo Branka Mikšu, premijera Nikicu Valentića, Mladena Vedriša, duga je lista…

STAV: Jedan od bivših Todorićevih uposlenika rekao je kako su “mnogi imali šansu, ali on je imao viziju”. Činjenica je da se mnogi ne bi libili mijenjati mjesto s Todorićem. No, šta je to što je, osim trgovine cvijećem i saradnje s politikom, potrebno za uspjeh?

JURIČAN: Ivica Todorić veliki je radoholičar. Osim cvijeća i politike, potreban je taj drajv za uspjehom i stjecanjem. A onda treba i znati plivati između politike, sindikata, konkurencije… Imao je dobru školu kod svoga oca koji je to prošao šezdesetih kada je bio direktor “Agrokombinata Zagreb” u kojem je radilo 5.500 ljudi, a bavili su se poslovima od poljoprivrede do hotela.

STAV: Ima li drukčijih načina i primjera bogaćenja, ili mislite da će reakcija nakon gledanja dokumentarca Gazda biti da se jedino tako uspijeva?

JURIČAN: Nama je bitno da ljudi reagiraju i da postanu svjesni stvari oko sebe te da osvjeste moć koju imaju kao političko biće unutar zajednice i da prepoznaju obrasce i folove koji im se seviraju. Gazda je, zapravo, edukativan film.

STAV: Koji su najveći problemi s kojima ste se suočavali tokom rada na filmu?

JURIČAN: Tišina nam je bio najveći problem. Kažeš Ivica Todorić i to je kao da je pala nuklearna bomba. Ljude se boje i nisu bili spremni pričati, pa ni na nivou banalnih stvari. Taj strah je opipljiv i čak se da izmjeriti. Recimo za medije je test pitanje: Može li se u vašem mediju negativno pisati o “Agrokoru”?

STAV: Iza velikih brojki “Agrokorove” zarade i mnoštva akvizicija, žive ljudi čija je plaća precentualno niža od prosjeka plaće u Zagrebu. Ipak, ko bi zaposlio sve te ljude da nije “Agrokora”? Jeste li se do sada susreli s neodobravanjima u vezi s filmom?

JURIČAN: Ljudi su svuda dobro reagirali na film. U Beogradu je svima sve bilo jasno. Rekli su: ‘Aaa, pa to je naš Mišković!’ Najviše kritike smo zapravo dobili od bivših funkcionera “Agrokora”, rekli su da smo bili – preblagi!

STAV: Šta očekujete od ovog filma? Imate li dogovorene projekcije u regionu?

JURIČAN: Obišli smo cijelu Hrvatsku. U januaru smo bili u Beogradu, u Sarajevo dolazimo, u dogovoru s Al Jazeerom, u nedjelju, 26. marta. Al Jazeera će prva emitirati film – 28. marta. Pokazala se kao jedina televizija u regiji koja za to ima hrabrosti.

STAV: “Agrokor” je danas u problemima. Je li to “đavo dolazi po svoje”? Državni vrh uvijek je bio uz Todorića dok se penjao ka vrhu, očekujete li da će sada spriječiti njegov pad?

JURIČAN: Hrvatska državna politika jeste takva da se o Agrokoru ne šire loše vijesti. Mi smo odlučili da ćemo platiti misu za “Agrokor”. Hrvatski državni vrh uvijek je bio na visini zadatka i znao je odgovoriti svim povijesnim izazovima. Ništa manje se od takvih znalaca ne očekuje ni i u vezi s “Agrokorom”.