S obzirom na to da se ovaj datum simbolički obilježava povodom smrti Miguela Cervantesa, svakako bi bilo dobro obnoviti čitanje “Don Kihota”, ali simbol vječne borbe (s vjetrenjačama) ja bih ipak tražio kroz našu domaću književnost pa bih na prvo mjesto stavio Nedžada Ibrišimovića i njegov roman “Vječnik”, što mi se čini kao odlično štivo u doba izolacije kada se čovjek neminovno preispituje i traži odgovore. Putovanje Ibrišimovićevog “Vječnika”, ta borba s unutarnjim vjetrenjačama, jako je poticajno štivo za ovo doba.

Nadalje, s obzirom na to da sam ja sportista i vodeći se onom maksimom “zdrav duh u zdravom tijelu”, na drugo mjesto bih stavio bilo koju knjigu iz oblasti sporta (fitnesa) kod kuće koja vam je dostupna. Naravno, ovakva vrsta literature ne vrijedi ako nema praktičnu primjenu.

Na treće mjesto bih stavio klasik svjetske književnosti “Sto godina samoće” Gabriela Garcije Marquesa. Vjerujem da epopeja o Makondu može “transportirati” u svijet čudesnog, izbaciti nas nakratko iz svakodnevice koja nas opterećuje i posve proširiti skučenost koja nas je zadesila.

Što se tiče četvrte knjige, također bih se vodio onom “zdrav duh u zdravom tijelu”, te bih preporučio bilo koju dostupnu (kućnu) knjigu iz zdrave prehrane. Ako građanima nedostaje takve vrste literature, uputio bih ih na bosansku kuhinju s napomenom da ne pretjeruju s teškom hranom. Ja sam, primjerice, nedavno čitao lijepo ilustriranu i informativnu monografiju “Krajiška sofra” Udruženja žena “Đul”. Ovakva vrsta kuharice uvijek vas na neki način vrati u prošlost, vrati vam mirise djetinjstva, u svakom slučaju, nije samo riječ o praktičnim receptima već i o uvidu u našu tradiciju, folklore, običaje…