Delić je zbog posla obilazio podrinjska mjesta, susretao se s ljudima, pričao s njima i prenosio njihove priče, brige i probleme. Na Podrinje i ljude u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, kaže, gleda s poštovanjem i ljubavlju

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Admir Delić Stiki dugogodišnji je novinar koji je bosanskohercegovačkoj javnosti sve poznatiji i kao strip-crtač. Iza Delića je nekoliko zanimljivih projekata, između ostalih, i prvi strip o Srebrenici “Prešli su”, koji je radio s kolegom Samirom Karićem. U stripu “Prešli su” priča prati petnaestogodišnjeg dječaka koji s ocem i hiljadama drugih bošnjačkih muškaraca pokušava doći do slobodne teritorije Bosne i Hercegovine nakon što su vojne i policijske snage Republike Srpske 11. jula 1995. godine zauzele Srebrenicu, tada zaštićenu zonu Ujedinjenih nacija.

Nedavno je iz štampe izašla i promovirana je knjiga Seoske strahote, u kojoj je Admir Delić crtežima i kratkim pričama ovjekovječio legende iz doline rijeke Gribaje u svojim rodnim Tojšićima, nedaleko od Kalesije. Admir Delić na svom profilu na Facebooku već godinu svakog jedanaestog u mjesecu svojim ilustracijama podsjeća na 11. juli i genocid koji su vojska i policija RS-a 1995. godine počinili nad Bošnjacima u Srebrenici i oko Srebrenice. “Ljubav prema crtanju javila se od malena. U mojoj kući su se uvijek čitali stripovi. Otac je najčešće donosio s trafike Zagora, Texa, Kapetana Mikija, Mister Noa i ostale. I tetka i daidža su nam ih davali. Tu se javila ljubav prema crtežu i stripu. Tako da sam ih isprva čitao, sve do 26. godine. U tom periodu sam odlučio crtati i sve je nekako krenulo. Olovka me naučila slušati, mada, moram priznati, mukotrpan je to proces bio. Bilo je tu i mnogo prijatelja crtača i scenarista stripova koje sam upoznao na različitim forumima, pa sam, učeći od njih, tesao i svoj stil”, objašnjava Admir.

Rodno mjesto Tojšići Admirova su neiscrpna inspiracija: “Tojšići će uvijek biti inspiracija jer je to mjesto u kojem sam odrastao. Pitomo naselje koje presijeca rijeka Gribaja, nekad načičkana vodenicama, puno je lijepih priča. Zapravo, djed i pradjed imali su mlin na ovoj rijeci, a tu su čuli razne priče o nadnaravnim pojavama kao da veliki gusak ogromnim krilom zaustavi vodenički točak i slično. Tako sam i ja, slušajući djeda, koji je meni i mojim rođacima u predvečerje pričao te neke strašne priče, odlučio napraviti Seoske strahote da barem nakratko oživim sjećanja na te divne trenutke. Osmislio sam 36 čudovišta s različitim horor-bajkama, narodu se dopalo i sad idem dalje.”

Admir Delić je zbog posla obilazio podrinjska mjesta, susretao se s ljudima, pričao s njima i prenosio njihove priče, brige i probleme. Na Podrinje i ljude u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, kaže, gleda s poštovanjem i ljubavlju. “Podrinje posebno volim. Vezao sam se uz taj kraj. Tu je Drina, tu je mitska planina Udrč i dobri ljudi, prijatni, jaki i zanimljivi. Mnogo sam njih upoznao, s nekima sam u kontaktu, a sve to zahvaljujući emisiji Povratak, koju sam radio ranije za RTV TK. Posebno je to mjesto i, šta god da kažem o njemu, bit će malo, pa je možda bolje da ga crtam”, kaže nam.

Delić svakog 11. u mjesecu crta srebrenički cvijet da podsjeti sebe i druge da “genocid u Srebrenici ne smije biti zaboravljen”: “To je moja obaveza, taj cvijet koji svakog jedanaestog crtam, srebrenički cvijet. Meni je to prvo podsjećanje samom sebi da se više nikada i nikome nigdje ne dogodi genocid. To sam počeo raditi u julu prošle godine i od tada svakog 11. u mjesecu, kada majke Srebrenice izađu na ulice da upozore i podsjete na genocid, i ja objavim jednu ilustraciju. Nije mnogo, ali barem, ako se neko zamisli nad tim crtežom, moja je zadaća ispunjena.”