Glas obespravljenih ne čuje se ni unutar vlastitog naroda... O ugroženosti govore najviše oni koji su najmanje ugroženi. Tko se od vodećih hrvatskih predstavnika zauzima za povratak hrvatskih prognanina u Republiku Srpsku? Čujete li još za nekoga osim biskupa Komarice da govori o pravima Hrvata katolika u RS-u, o njihovu povratku? A biskup Komarica uopće nije predstavnik vlasti...
 Hrvati katolici koji žive u BiH podijelili su se u dvije linije s različitim vizijama na unutarnje uređenje države. Jednu liniju sačinjavaju – pretežitim dijelom – vodeći hrvatski političari u BiH, najvećim dijelom koncentrirani u HDZ-u BiH, kojemu je sjedište u Mostaru. Drugu liniju predstavljaju oni koji zagovaraju viziju bosanskohercegovačkih biskupa, a to su njih šestorica: predsjednik BK i nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, dopredsjednik BK i vojni biskup mons. Tomo Vukšić, banjolučki biskup mons. Franjo Komarica, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić, pomoćni biskup vrhbosanski mons. Pero Sudar i pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren.</p>
<p>Hrvatski političari, mahom HDZ-ovci, ali i veći dio ostale hrvatske “političke elite” u BiH, zagovaraju striktno nacionalnu ili entitetsku podjelu Bosne i Hercegovine, oslanjajući se pritom na činjenicu da logika ili evolucija političkih događanja ili političke realnosti u BiH – od rata iz devedesetih naovamo – neizbježno ide u smjeru stvaranja etnički potpuno čistih i homogenih teritorija te da se s tom objektivnom činjenicom ili s tim trendom jednostavno treba pomiriti i verificirati ga odgovarajućom “troentitetskom” političko-teritorijalnom podjelom Bosne i Hercegovine, pri čemu bi i Hrvati napokon dobili svoju, hrvatsku “republiku”. To jest, hrvatski entitet.</p>
<p>Bh. biskupi, međutim, razmišljaju sasvim drugačije, oni idu za revizijom ili ukidanjem Daytonskoga sporazuma i nude sasvim drugačiju, regionalnu (dakle, ne po nacionalnom ključu) podjelu, po kojoj bi BiH – koju oni i dalje vide kao cjelovitu – bila podijeljena u četiri regije, formirane po kriterijima ekonomske, prometno-komunikacijske, prirodne, povijesne, geografske i sl. naravi, a čiji bi glavni gradovi bili Sarajevo, Banja Luka, Mostar i Tuzla. Ono, dakle, što se danas mnogima, ili čak većini, čini kao glavni ili jedini kriterij podjele BiH, a to je nacionalni element, to bh. biskupi stavljaju u drugi ili treći plan.</p>
<p>Riječ “nepravda” bila je, općenito gledajući, jedna od najčešće spominjanih u razgovoru s mons. Tomaševićem. Jednako kao što je vrlo često bila spominjana i riječ “dijalog” kojega, po mišljenju mons. Tomaševića, nema. Mislio je, dakako, na dijalog među bh. Hrvatima. I zapravo je imao pravo: kad sam htio dobiti komentar nekog politički relevantnog hrvatskog političkog dužnosnika u BiH, nitko nije htio izjaviti ama baš ništa. Potrudio sam se, ali u tome nisam uspio. To se može protumačiti na dva načina. Prvo, političari se biskupskoga prijedloga boje, tj. smatraju ga opasnim po svoje političke poglede i koncepcije. Drugo, smatraju ga nebitnim, nerealnim, utopijskim ili nešto slično tome, pa su ga naprosto odlučili ignorirati (…)</p>
<p>“Stvaranje trećeg entiteta samo na prostoru Federacije BiH kao rješenje hrvatskog pitanja, odnosno jednakopravnosti u cijeloj BiH, ne bi bilo pravedno zato što se ne računa s polovinom BiH u kojoj su se dogodili najveći progoni Hrvata i u kojem se povratak tijekom poratnih više od 20 godina gotovo nije ni dogodio. Zato to nipošto ne može biti povezna nit među Hrvatima jer Hrvati s malog dijela BiH, na kojem sada čine većinu, nemaju pravo uzeti sva prava koja pripadaju cijelom hrvatskom korpusu u BiH, uključujući i desetke tisuća onih koji su prognani i ne dopušta im se povratak. Nepravedno je željeti obezvlastiti dio svoga naroda u vlastitoj domovini.</p>
<p>(…) Mons. Tomašević je još istaknuo: “Glas obespravljenih ne čuje se ni unutar vlastitog naroda… O ugroženosti govore najviše oni koji su najmanje ugroženi. Tko se od vodećih hrvatskih predstavnika zauzima za povratak hrvatskih prognanina u Republiku Srpsku? Čujete li još za nekoga osim biskupa Komarice da govori o pravima Hrvata katolika u RS-u, o njihovu povratku? A biskup Komarica uopće nije predstavnik vlasti…”</p>
<p>(…) Zamolio sam mons. Tomaševića da mi prokomentira kartu Trećeg entiteta što ju je objavio <em>Večernji list</em>. (…) Prvi je nedostatak tog prijedloga, po riječima mons. Tomaševića, taj što se ne dira polovica BiH, tj. Republika Srpska, a to je 49 posto bh. teritorija. Drugim riječima, “polovica BiH u startu je precrtana, pola zemlje odmah ne računaš, a to je neprihvatljivo”. A drugi je minus, po Tomaševićevim riječima, taj što karta “ne ide za ispravljanjem nepravde, nego prihvaća realno stanje, koje nije pravedno”. “Gdje god je tko manje brojan“, istaknuo je mons. Tomašević, “ispada da nije ničiji, ispada da si na tuđem teritoriju”.</p>
<p>(…) “I komunizam se nekada činio moćnim i nepobjedivim pa je svejedno propao. Dapače, raspao se za relativno kratko vrijeme. Na kraju krajeva, Dayton je mirovni sporazum koji nije zamišljen kao krajnje rješenje BiH. Ovdje se ne radi o ukidanju Republike Srpske ili nečem sličnom nego da svi zajedno sjednu i urede kuće na način da bude pravedno i dobro za sve jer svima nam je ovdje živjeti. Bilo bi nužno da se bosanskohercegovačko pitanje riješi na dobar i pravedan način za sve.”</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Treći entitet: Sad me vidiš, sad me ne vidiš
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA