Od osnivanja do danas kroz hor “Gazija” prodefiliralo je preko 100 članova, uglavnom iz Bužima, a dijelom i iz Bosanske Krupe, Velike Kladuše i Cazina. Danas “Gazija” djeluju kao muški hor, organiziran u udruženje koje broji oko 30 članova. Kako se, pored ilahija i kasida, u posljednjih nekoliko godina izvode i sevdalinke, hor “Gazija” promijenio je naziv u Hor duhovne muzike i sevdaha. U periodu postojanja hor “Gazija” ima preko pet stotina nastupa širom Bosne i Hercegovine i inostranstva

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ

Hor duhovne muzike i sevdaha “Gazija” osnovan je u Bužimu sredinom 1992. godine, i od tada s kraćim prekidima djeluje sve do danas. U početku se radilo o muško-ženskom horu koji je izvodio ilahije i kaside u sklopu džamija i mesdžida u povodu različitih vjerskih prigoda i obilježavanja. Danas je riječ isključivo o muškom horu koji, pored ilahija i kasida, izvodi i sevdalinke, ali i ljubavne pjesme primjerenijeg sadržaja, a svojim nastupima obogaćuje različite kulturno-vjerske programe i manifestacije.

Korijeni “Gazija” sežu i u vrijeme prije zvaničnog osnivanja, a nekolicina prvih članova sudjelovala je u službenom izvođenju ilahija još od 1989. godine, kada su se nakon skoro pola stoljeća zabrane u prostorijama mesdžida i džamija javno počele izvoditi ilahije i kaside. Bilo je to vrijeme kada je bošnjački narod počeo disati punim plućima, otimati se isforsiranom jednoumlju, jače mirisati svoje avlije i osjećati da konačno mogu slobodno ispoljavati mnogo toga što im je bilo istrgnuto, oteto i zabranjeno. Od mješovitog hora ilahija i kasida koji je nastupao u sklopu džamija i drugih vjerskih objekata, “Gazije” su se kroz narednu deceniju transformirale u muški hor s raznovrsnijim repertoarom izvedbi. Za kratko je vrijeme hor postao prepoznatljiv i respektabilan u interpretaciji ilahija i kasida širom Bihaćke krajine. Uslijedili su nastupi na bajramskim akademijama, svečanostima izgradnje džamija, medresa i islamskih centara, večerima Kur'ana i drugim manifestacijama vjerskog karaktera. Godine 2006. “Gazije” su oformile i muzički sastav koji je kroz nekoliko godina popunila grupa školovanih muzičara. Zbog svestranije vokalno-muzičke interpretacije, “Gazije” mijenjaju naziv u Hor duhovne muzike islama, umjesto dotadašnjeg naziva Hor ilahija i kasida.

DOPRINOS AFIRMACIJI BOŠNJAČKOG IDENTITETA TE ODBRANI OD AGRESIJE

Hor se začinje i stasava u vrijeme bošnjačkog nacionalnog pokreta devedesetih godina. Nastao je kao krik pobune, otpora, snage, ali i kao znak dolazećeg novog doba u kojem će biti više slobode i pravičnosti, ali za koje se moralo izboriti velikom žrtvom. Iznikao je s jasnom zadaćom afirmiranja, oživljavanja, vraćanja i stasavanja kulturoloških, vjerskih i tradicijskih vrijednosti Bošnjaka, godinama potiskivanih i planski zanemarivanih. Njegovo kročenje na scenu, mada u teškom vremenu i okolnostima, dočekano je s radošću, zahvalnošću i optimizmom. Čovjeku u ratnom vihoru, s velikom dozom brige, u krajnje neizvjesnoj situaciji, trebalo je duhovno osvježenje, ohrabrenje, rasterećenje i jaka motivacija, kako bi lakše prebrodio krizu, nadjačao strah i stekao samopouzdanje. Posebno su značajna dva ratna nastupa “Gazija”. Prvi na takmičenju horova u izvođenju ilahija i kasida na nivou okruga Bihać, gdje je hor osvojio prvo mjesto. Drugi nastup bio je na otvaranju medrese Džemaludina ef. Čauševića u Cazinu 1993. godine.

Pored obilježavanja vjerskih i državnih praznika, učešća na vojnim smotrama i različitim ratnim manifestacijama, mnogi članovi hora bili su aktivni učesnici odbrambeno-oslobodilačkog rata. Tri člana “Gazija”, tri šehida, Abdulah Ćordić, Enes Mašinović i Ismet Veladžić položili su svoj život u temelje moderne Bosne i Hercegovine, a Elvir Zorić (Abdullah) nosilac je najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan”.

DVA ALBUMA I ČETIRI SPOTA

U duhu malog hora, “Gazije” su dugi niz godina izvodile ilahije i kaside od drugih horova ili solo autora. Nakon godina amaterskog djelovanja i interpretacija tuđih ilahija i kasida, došlo je vrijeme za vlastiti umjetnički izraz kroz originalne tekstove i muzičku podlogu. Pokušaj snimanja prvih ilahija u saradnji s rahmetli Omerom Pobrićem u sklopu Instituta sevdaha u Visokom nije imao uspješan epilog. Nakon uspostavljanja saradnje sa Seadom Zeletom Lipovačom, snimljen je prvi audiomaterijal. Snimanje je završeno u maju 2009. godine u Studiju “Šišmiš” u Zagrebu. Materijal pod nazivom Džennetska hurija činilo je devet kompozicija, od čega četiri ilahije, četiri kaside i jedna ljubavna pjesma, po kojoj je ujedno album i nosi ime.

Izdavač CD-a jeste “Hayat Production” iz Sarajeva. Za dvije numere, Džennetsku huriju i U hladu arša, snimljeni su i spotovi. Najsnažnija horska izvedba na materijalu jeste kasida Čežnjo moja Muhammede. U njoj je do najsitnijih detalja ukomponirana muzička podloga s glasovima, kako članova hora, tako i samog soliste Veladžića. Dubinom i snagom poruke među svim tekstovima ističe se kasida Kaplja istine, koja na poseban način govori o poslaniku Musau, a.s., i njegovom razgovoru s Allahom u dolini Tuva i na gori Sinaj. U originalnoj izvedbi ilahije Molitva sudjelovao je hafiz Aziz Alili. Muallim je prepjev i nanovo obrađena kasida svjetski poznatog izvođača Samija Jusufa. Pored navedenih, album donosi još tri numere: Dragulj srca, Tekbir i Ja Allah.

Drugi album, naziva Ljubav beskrajna, u znatno drugačijem ruhu pojavio se 2015. godine. Kao što je i bila prvobitna namjera članova hora, album predstavlja raznorodan muzički materijal, od ilahija i kasida do ljubavnih i tradicionalnih pjesama. Tekstove potpisuju Emin ef. Grošić i Sead Zele Lipovača. Posljednja numera U đul‑bašči iznova je obrađena tradicionalna bosanska sevdalinka. Album je sušta suprotnost onom od prije šest godina. Jedna od najkvalitetnijih i najsuptilnijih izvedbi, i u tekstualnom i u muzičkom smislu, jeste ilahija Palestino, dušo čista, premijerno izvedena na koncertu “Dova za Gazu” 2009. godine.

U uho slušaoca vrlo je brzo ušla i kasida Bajram, kako zbog svoje melodičnosti, tako i zbog manjka kasida koje obrađuju ovaj islamski blagdan. Nakon snimanja izvedbi Bajram dođe, mirišu avlije te Bajram dolazi od zagrebačkih “Arabeski”, ovo je treći poznati primjer da je Bajram tema ili motiv upjesmljavanja neke bosanske kaside. Voljeni je umiljata i umirujuća ilahija sporijeg ritma, u kojoj je postignut savršen sklad visokog glasa soliste Kemala Dizdarevića s muzičkom podlogom i horskom pozadinom. Za prvu numeru, ljubavnu pjesmu Dodir od svjetla i sna te sevdalinku U đul‑bašči snimljeni su i spotovi. Tu su još numere Ilhamom sam sinoć ja, Dodirni me ranjena te Šapat i suze.

Najveći broj izvedbi i na prvom i na drugom materijalu pripada solisti Vahidinu Veladžiću, koji je ujedno i frontmen “Gazija”. Njegov umiljati glas razgaljuje duše i srca iskrenih zaljubljenika u tradicionalnu islamsku pjesmu. Pored Vahidina i Kemala, soliste “Gazija” još su Safet Alešević i Ismet Mehić na prvom, te Sabahudin Harčević na drugom albumu.

RIJEČ KRITIKE O ALBUMIMA “GAZIJA”

Ukupan rad i djelovanje “Gazija”, posebno nakon snimanja dva CD-a, našao se na udaru različite kritike, i pozitivne i negativne. Od kritičara u čijim osvrtima vrhune pohvale i pretjerani hvalospjevi do onih potpuno drugačijih koji spočitavaju da poetsko-muzički izraz “Gazija” odražava pretjeranu estradizaciju i popularizaciju ilahije, a što sve vodi gubljenju njene duhovnosti. Na udaru kritike našle su se i neke numere hora “Gazija”, prije svega Džennetska hurija. Pored upotrebe muzičkih instrumenata, električnih gitara i bubnjeva, oštriji kritičari spornim drže i samo nastupanje izvan džamija, mekteba ili tekija, kao jedinih mjesta primjerenih izvođenju ilahija, ali i stavljanje akcenta na muziku i ritam u odnosu na sami tekst i poruke teksta ilahija.

Muzički producent Zele Lipovača na sve gleda drugim očima. On je mišljenja da su iza “Gazija” dva vrlo kvalitetna albuma, te da svojim dosadašnjim radom “Gazije” pomjeraju granice na polju islamske duhovne pjesme. Za album Džennetska hurija kaže da je nakon Tri hafiza nešto “najbolje što je uradio do tada”. Pisac većine tekstova za hor “Gazija” Emin ef. Grošić hrabro brani svoja autorska djela, posebno Džennetsku huriju, koja je najviše na udaru kritike. Iako bez ikakvog osnova i povoda od određenih pojedinaca i krugova, Džennetska hurija prozvana je ilahijom, napominje Grošić. Za njega, a i za članove “Gazija” ona jeste i jedino se može i zvati ljubavnom pjesmom, poput “Šantićeve Emine, Merlinovog Jusufa, ili Burhanove Kišne Dove”.

“GAZIJE” DANAS

Od osnivanja do danas kroz hor “Gazija” prodefiliralo je preko 100 članova, uglavnom iz Bužima, a dijelom i iz Bosanske Krupe, Velike Kladuše i Cazina. Danas “Gazije” djeluju kao muški hor organiziran u udruženje koje broji oko 30 članova. Kako u posljednjih nekoliko godina, pored ilahija i kasida, izvode i sevdalinke, “Gazije” su promijenile naziv u Hor duhovne muzike i sevdaha. U periodu postojanja hor “Gazija” ima preko pet stotina nastupa širom Bosne i Hercegovine i inostranstva. Pored učešća na centralnim bajramskim koncertima i svečanostima te drugim vjerskim manifestacijama u Sarajevu, Zenici i Bihaću, zatim “Gaza u mom srcu”, brojnim lokalnim priredbama vjersko-kulturnog karaktera, “Gazije” su boravile na nekoliko međunarodnih turneja, počev od Hrvatske i Srbije, preko zemalja Srednje i Zapadne Evrope, pa sve do Turske. Za dvije i po decenije rada i djelovanja primili su veliki broj nagrada i priznanja.

Njihov dosadašnji rad, koliko ga god podržavali ili osporavali, posmatrali kvalitetnim ili manje kvalitetnim, potrebuje nove iskorake i novo kritičko preispitivanje. Nerealno je za očekivati da će i u narednom periodu “Gazije” u potpunosti zadovoljiti najprofinjenije zahtjeve šire javnosti, te da će njihov rad i djelovanje biti po mjeri svih relevantnih kritičara i poznavalaca islamske duhovne pjesme, ali je činjenica da su dosadašnjim produkcijom i solidnim umjetničkim izrazom “Gazije” postale nezaobilazna kulturološka činjenica u Bosanskoj krajini. Uz to, kao pioniri ilahije i kaside u Krajini, s dvadeset i pet godina kontinuiteta u radu, neosporno je da hor “Gazija” danas predstavlja značajan kamen međaš islamske duhovne pjesme.

U povijesnom kontekstu posmatrano, više je nego jasno da najveću, ne i jedinu odgovornost, u budućem očuvanju ilahije, kaside i sevdalinke imaju i horske skupine poput “Gazija”, koje se, između ostalog, bave izvedbama i novom umjetničkom produkcijom. Svjesno ili ne, oni preuzimaju težak zadatak i breme zaštite njihovih izvornih vrijednosti. Vrijeme će pokazati koliko će biti uspjeha da se bez bilo kakve zloupotrebe i što manje estradizacije na najprikladniji i najsvrsishodniji način izvrši uvremenjivanje ilahije i kaside u društveni ambijent u kojem živimo i radimo.

Kaplja istine / Džennetska hurija

Kaplju istine, popih naiskap.

U vrču Hakka, osta cio slap.

Ja gora jesam, Sinaj se zovem.

Brijegove stresam, Rabba gledo sam.

Pejgamber Musa, obuću skinu.

Bosonog pređe, Tuva dolinu.

Ko gora Sinaj, praška postani.

Koga ljubav vodi, bos će da hodi.

(Aluzija na Allahov govor: “Skini obuću svoju, jer ti si doista u blagoslovljenoj dolini Tuva.”)

(Tekst: Emin Grošić; Vokal: Ismet Mehić)

Palestino, dušo čista / Ljubav beskrajna

Selam ti kroz suze šaljem,

a lice mi nurom blista.

Zadnjim dahom jemin dajem,

Palestino dušo čista.

Vallahi je meni draže,

svjetlo oka svoga dati.

Nego gledat’ Palestinu,

u suzama kako pati.

Veličinu tvoju slavim,

u džennetski mošus tonem.

Čuvaj Bože Palestinu,

ja iz Bosne molim, zovem!

Selam ti kroz suze šaljem,

a lice mi nurom blista.

Zadnjim dahom jemin dajem,

Palestino dušo čista.

Nek me biju haramije,

u tamnicu zatvaraju.

Samo nek’ u Palestini,

moju braću ne diraju.

(Tekst: Emin Grošić; Vokal: Kemal Dizdarević)