Svi u Krajini čuli su za čuvenu Zuhrabovu bozu, koju je još daleke 1918. godine u svojoj slastičarnici “Manon”, koja se nalazi u centru Bosanske Krupe, otpočeo proizvoditi Zuhrab Ibrahimović, a koji je u to vrijeme slovio za vrhunskog slastičara

SONY DSC

SONY DSC

SONY DSC

SONY DSC

Piše: Fahrudin VOJIĆ

Poznato je da je boza tradicionalno piće u mnogim zemljama, naprimjer u Turskoj, Kazahstanu, Kirgistanu, Albaniji, Bugarskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, Uzbekisatnu i na Kosovu. “Nekada se ovaj zdravi napitak mogao kupiti u gotovo svakoj slastičarni, no u modernom dobu boza je postala prava rijetkost. Boza je prvi put napravljena 900. godine u Turskoj, a na prostoru Balkana pojavila se dolaskom Osmanlija. (…) Do 16. stoljeća ovo piće pilo se u neograničenim količinama, no kada su Turci osmislili alkoholnu ‘tartar bozu’, sultan Selim II uveo je prohibiciju, a u 17. stoljeću sultan Mehmed IV zabranio je sva alkoholna pića i zatvorio sve prodavnice u kojima se prodavala boza”, objavio je portal Klix.

Svi u Krajini čuli su za čuvenu Zuhrabovu bozu, koju je još daleke 1918. godine u svojoj slastičarnici “Manon”, koja se nalazi u centru Bosanske Krupe, otpočeo proizvoditi Zuhrab Ibrahimović, a koji je u to vrijeme slovio za vrhunskog slastičara. Od tad pa do danas Krupljani i putnici namirnici koji dolaze u ovaj krajiški gradić već 101 godinu s užitkom piju bozu i na taj način čuvaju sjećanje na svog sugrađanina i poslastičara Zuhraba.

A, sjećanje na njega čuva i njegova snaha Halida Ibrahimović, koja i danas proizvodi bozu, te tako njeguje ovu stogodišnju tradiciju.

Halidin svekar Zuhrab u dobi od tri godine preselio se iz Albanije na Kosovo, u Prizren, gdje je odrastao kao dijete bez roditelja. Zatim je došao u Sarajevo. Ondje je naučio slastičarski zanat, a onda 1918. godine doselio u Bosansku Krupu i ondje otvorio vlastitu slastičarnu. Nakon dvije godine oženio se Halidinom svekrvom Đulom, s kojom je stekao jedanaestero djece.

“Poslije Drugog svjetskog rata, preživjelo je petero. Zuhrab je bio dugogodišnji igrač nekadašnjeg Nogometnog kluba ‘Meteor’, u kojem je igrao s Ivicom Maslaćem, Mujom Beširevićem, Hasom Alidžanovićem, Lazom Smiljanićem te braćom Vojom i Borom Zeljkovićem. Kad je formiran Nogometni klub ‘Bratstvo’, bio je i sudija i trener, a pred kraj života postao je počasni član ‘Bratstva’. Znao je sjesti, ogrnuti se dekom i gledati utakmicu”, priča Halida.

Bozu nisu prestali proizvoditi ni u ratu. Slastičarna “Manon” ime je dobila po Francuskinji Manon Lescaut, o kojoj je svojedobno pročitao istoimeni roman. Slastičarna je bila nadaleko poznata, a i danas je dobro znana brojnim starijim Krupljanima koji žive daleko od svog zavičaja.

“I ja sam svojoj kćerki dala ime Manona. Osim boze, sa svekrom sam pravila i poznatu baklavu, hurmašice te sladoled. Slastičarna je radila sve do ratne 1992. godine, a jedno vrijeme i nakon rata. Ja sam samo zadržala bozu. Moji su kupci naši građani, a bude i onih koji žive u drugim državama. Tako moju bozu odnesu i u Mostar, Tešanj, Teslić, Doboj, Brčko, ali i u Zagreb, Split, Rijeku, Novi Sad, u Austriju, svugdje gdje žive naši Krupljani. Napravim 30-40 litara, i to obično prodam za tri do četiri dana. Plasiram je u čašama od dva decilitra i u bocama od jednu i po litru. Jedna čaša boze košta marku, a boca četiri marke”, kaže Halida.

S obzirom na to da je penzionerka, Halida je ovaj posao registrirala kao dopunski na period od maja do septembra i za to dobila podršku Obrtničke komore Unsko-sanskog kantona, kojoj je cilj očuvati proizvodnju boze kao starog zanata koji izumire, a u Krajini ga niko nije zadržao stotinu godina, priča Halida i dodaje kako bozu proizvode i u Bihaću, ali tradicija nije stogodišnja.

“Bozu pravim pedeset godina, a kao dodatnu penzionersku djelatnost Obrtničkoj komori plaćam članarinu i niži iznos poreza jer radim samo četiri mjeseca. Poslije mene, proizvodnju boze ostavljam u amanet svojoj kćerki Manoni, koja zna sve ovo raditi kao i ja”, kaže Halida.

Boza je prirodno piće koji se pravi od žitarica, kukuruza, pšenice i ostalih sastojaka. Kukuruz i šećer glavni su i obavezni sastojci. Kukuruz mora biti sitni žutac, drugi ne može. Obogaćena je vitaminom B, a ima vrenje slično kao i pivo. Rok trajnosti boze najviše je osam dana.