Biskup Franjo Komarica uoči Uskrsa kritizirao je vlasti Republike Srpske te rekao da se dogodio stravičan progon Hrvata tijekom rata te da u tome entitetu danas živi jedva 10 posto od predratnog broja Hrvata. O tome i reakcijama te (ne)podržavanju s biskupom za dnevnik hrvatske Nove TV je razgovarao Andrija Jarak.

Reporter hrvatske tv Nova Andrija Jarak u Banjoj Luci razgovarao je s tamošnjim biskupom Franjom Komaricom Podsjetimo, Komarica je uoči Uskrsa kritizirao vlasti Republike Srpske u intervjuu za agenciju Anadolija te rekao da se dogodio stravičan progon Hrvata tijekom rata te da u tome entitetu danas živi jedva deset posto od predratnog broja Hrvata.

Milorad Dodik, predsjednik RS, potom je optužio Komaricu da iznosi neistinite tvrdnje o stanju u tom entitetu i položaju malobrojnih Hrvata te ustvrdio da u tom entitetu poštuju temeljna ljudska prava.

Vaša uskrsna čestitka izazvala je brojne reakcije, a najdalje je otišao predsjednik RS Milorad Dodik, koji je kazao kako je to pamflet.

Ničem se više ja ovdje ne čudim, ja bih se radije, ako mogu reći, čudio nekim pozitivnim stvarima, od onih u našem prvom susjedstvu do susjedne Hrvatske. Meni je žao, htio bih da se istinski zalažemo za opće dobro ljudi. Ali kad počnemo dirati u ona temeljna pitanja, pitanja ljudskih prava, prava na vlastiti identitet, na vlastitu kuću, na sva ostala ljudska prava, onda na to političari kažu: “čekaj, čekaj malo”. Ali, ja na to moram ukazati, to je moja zadaća prema crkvenim propisima, to je crkvena nauka.

Dodik vam prijeti sudskom tužbom, a pet godina vas ne želi primiti na sastanak. Zbog čega vas on izbjegava, čega se boji?

Ne mogu ja to komentirati, to trebate njega pitati. Ja bih rekao, “hoće mi se – može mi se”. To pokazuje stav prema službenom predstavniku jedne zajednice koja se zove Katolička crkva, koja nije, evo, bilo kakva. Ne osjećam se povrijeđenim, nego mi je žao čovjeka koji je time pokazao svoje lice, onakvo kakvo jest.

Žestoki napad na vas izazvao je brojne reakcije medija i intelektualaca, reagirala je i islamska zajednica. No izostala je politička reakcija: HDZ BiH šuti, Dragan Čović, član Predsjedništva, šuti, hrvatski narod i Sabor šute. Je li njih strah ili se slažu s time što Dodik govori?

I oni time pokazuju svoj obraz, na čijoj su strani. Ako ja radim nešto krivo, a ja jesam krivac, ja to znam, zato što sam ostao ovdje, to mi je rečeno nebrojeno puta. “Biskupe, što se vi tužite, vi ste morali otići, a niste otišli, i zato dobivate ovakva kažnjavanja, dobivate ostavljanje na cjedilu. Nije za vas predviđeno da ostanete u Banjoj Luci. Ne smije biti banjalučke biskupije.”

Znači, vi ste njima neugodan svjedok?

Ja sam ondje gdje me Bog postavlja, nisu me postavljali političari, predstavnici jednog ili drugog naroda. Božja providnost me je ovdje postavila. I zato mi je žao što političari kojima je dužnost da se brinu za opće dobro svakog čovjeka, pa tako i domicilnog Hrvata, katolika, a to su srpski političari, bošnjački, međunarodni… naravski, i hrvatski, da oni šute. Oni su svoj narod ostavili na cjedilu.

Ali, šuti i Zagreb. Predsjednica, premijer, ministri, Sabor… Vi za njih kao da ne postojite, kad dođu ovdje kao da jedva čekaju da odu. Sat vremena, rukovanje i živjeli.

Pitajte to njih pa ćete čuti kakav je odgovor. Ja se bojim da je to samo u kontinuitetu. Mi smo prekriženi, ali ne damo se prekrižiti. Papa je došao ovamo da nam pokaže da mi za njega nismo otpisani. Kazao je – ne dolazi u obzir da nestanu biskupije pred nosom Rima. A Zagreb kaže – ima da nestanu. Kako ću to prihvatiti, da je to normalno? A Zagreb se poziva na Rim. Odnosno na papu.

Vi njima dobro dođete zbog svog neprijepornog ugleda na međunarodnoj razini. Ali, smeta li vas to? Na ljudskoj razini.

Žao mi je što moram trošiti tu energiju koju trošim. Kad bih imao malo više solidarnosti od strane onih od kojih s pravom očekujem da budu solidarni sa mnom, pa nek’ mi sudi Crkva.

Što je s Hrvatima u BiH, mnogi spominju treći entitet kao spas za Hrvate u BiH. Kakav je vaš stav prema tome, a i uopće teritorijalnom preustroju BiH?

O entitetima, kantonima, županijama na teritoriju BiH odlučuju stranci. Oni su nama skuhali ovakvu kašu. Oni su ovdje vodili, na puno mjesta su to rekli, po vlastitoj tvrdnji – zastupnički rat. Njima je trebala BiH kao poligon da odmjere svoje snage. I oni su skrojili ovakvu kapu. Prema tome, bit će onoliko entiteta, kantona i županija, ili ih neće biti, koliko su to stranci sastavili. Ako sada dođe do podjele Bosne odnosno jugoistoka Europe između Putina i Erdogana – kakvi entiteti? Pa nemate vi ljudi, zovite ih kako god hoćete, županije, entiteti, ali vi nemate ljudi! Čemu ta zemlja?

Pa pobogu kad ćete se vi, Europska unijo, smilovati? I ja sam Europska unija, u čemu ste vi to bolji ljudi od mene? Ja sam slab čovjek. A koliko ste vi bolji? Pokažite da ste puno bolji pa pomozite meni koji sam slabiji. Poučite me što ja trebam raditi da me se uvaži.

Za kraj – Međugorje, što osobno mislite o tom fenomenu i kako će to završiti?

Međugorje poznajem od samog početka, i svi ga mi više-manje znamo kao fenomen, poznat diljem svijeta. Gdje god sam dolazio, kad bih rekao odakle sam, odmah je bilo – da, tamo je Međugorje. Znamo svi da je to, kako kažu mnogi, najveća ispovjedaonica svijeta. Mi bismo bili veliki skeptici, da ne kažem nevjernici, kad bismo rekli – nema to veze ni s Bogom ni s Gospom. To se nitko normalan ne bi usudio reći.

Prema tome, uvjeren sam da će Međugorje kao fenomen, jedna duhovna oaza, uvijek ostati, bez obzira što se njemu kasnije događalo. Ljudi će tamo ići.