fbpx

Bajrović patriota postao u četrdesetoj

Nekadašnji predsjednik Građanskog saveza iskoristio je HDZ-ovu instrumentalizaciju CIK-a da udari po nekadašnjoj kampanji “Bitno je biti Bošnjak” pokušavajući povezati ove dvije stvari sugerirajući da je pretpopisna kampanja ustvari nekako kriva za HDZ-ove subverzivno podrivanje državnih organa.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Kako u praksi izgleda maliciozna zloupotreba konkretnih političkih tema u cilju legitimizacije vlastitog bankrotiranog svjetonazora, najbolje pokazuje virtualni twitter-političar Reuf Bajrović.

Nekadašnji predsjednik Građanskog saveza iskoristio je HDZ-ovu instrumentalizaciju CIK-a da udari po nekadašnjoj kampanji “Bitno je biti Bošnjak” pokušavajući povezati ove dvije stvari sugerirajući da je pretpopisna kampanja ustvari nekako kriva za HDZ-ove subverzivno podrivanje državnih organa.

U suštini, Bajrovićev novootkriveni patriotizam i evroskepticizam, kao i čitavo njegovo prosvjetljenje u vezi s negativnom ulogom međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, tek je pitanje površnog oportunizma, jer znamo da je upravo nekadašnji Bajrović vlastite današnje stavove donedavno označavao kao bošnjački nacionalizam, što se i sad može primijetiti u prilikama kada iz GS‑Bajrovića progovori USAID-Reuf.

Nemoguće je ne uočiti da je Bajrović progledao te otkrio i patriotizam, ali i Twitter, nekako istovremeno kad su presušile strane donacije i mogućnost da se “multikulturno” djeluje iz udobnih pozicija favorita nekih zapadnih centara, a sve to nakon što je na lokalnim izborima pokazao svu svoju nemoć završivši na petom mjestu sa svega 10% osvojenih glasova u utrci za načelnika Općine Centar.

Iako tvrde da je bolje ikad nego nikad doći tobe, stjecanje bilo kakvog kredibiliteta ipak traži malo vremena, barem toliko da zaboravimo s kojih su i kakvih pozicija novopečeni patrioti Bajrović i višestranački mu jaran Emir Suljagić do jučer djelovali.

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI