“Teško je uvijek biti dosljedan sebe, a kamoli časnog nauka vjere. Ono što možemo jeste da se trudimo da u svakoj situaciji progovaramo iz vjere u Boga i povjerenja u druge ljude. Mnogi nas ovdje u Bosni ne razumiju. U Bosni treba sabura da bi se živjelo. I ne samo sabura nego i osjećaja za drugog. Toga nama nikada nije nedostajalo”

Razgovarao: Filip Mursel BEGOVIĆ

“Molim Uzvišenog da nam ukaže svoju milost i da Bajram dočekamo u stanju koje će nam omogućiti bajramovanje bez rizika za naše zdravlje. Nadam se da ćemo pokazati odgovornost kada budemo znali kako ćemo klanjati bajram-namaz i da ćemo slijediti preporuke struke. Također se nadam da ta ograničenja neće narušiti radost Bajrama i da ćemo dostojanstveno obilježiti i Bajram i Dan šehida”, bajramska je poruka reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseina ef. Kavazovića koju šalje preko magazina Stav vjernicima u Bosni i Hercegovini. Reisul-ulema u ekskluzivnom intervjuu osvrnuo se na mnoštvo aktuelnih pitanja, poput epidemioloških izazova s kojima se susretala Islamska zajednica, a zatim i posljednje medijske bure koji se tiče održavanja mise u Katedrali u Sarajevu za žrtve Bleiburga.

STAV: Pandemija bolesti Covid-19 jenjava. Svijet se polahko vraća u tračnice svakodnevice koju smo ranije živjeli. Jeste li zadovoljni načinom na koji je Islamska zajednica reagirala na pandemiju?

KAVAZOVIĆ: Mislim da smo kao narod i kao Zajednica dobro odgovorili na ovaj izazov, iako trebamo biti svjesni da još uvijek, prema mišljenju stručnjaka, nismo sigurni da je opasnost iza nas. Borba s virusom nije gotova i valja nam svima pokazati posebnu odgovornost i samodisciplinu sada kada se život postepeno vraća. Ja sam zadovoljan načinom na koji se Islamska zajednica nosila s ovom krizom podjednako u domovini, domovinskim zemljama, kao i bošnjačkoj dijaspori.

Ovo je bio veliki ispit za sve nas i imamo razloga biti zadovoljni. Naši imami, džematski odbori i džematlije pokazali su kako imamo dobro uređenu Zajednicu. Za nekoliko sati smo dolazili s preporukama i instrukcijama do svake naše džamije. Naši su članovi i najteže odluke poštovali i pokazali zavidan nivo zrelosti.

Drago mi je da je naš narod pokazao svijest o opasnosti koja nam prijeti i povjerenje u preporuke struke. U ovakvim situacijama uvijek trebamo tražiti oslonac u znanju i nauci. Poštovati odluke nadležnih tijela. To je u osnovi i zahtjev vjere.

STAV: Je li, ipak, bilo moguće u ovom periodu organizirati klanjanje džuma-namaza u džamijama uz stroge mjere opreza, kako je to činjeno u Indoneziji, naprimjer, ili na otvorenom, na velikim musallama? Zbog čega je IZ odmah posegnula za, gledajući iz ugla organizacije, najjednostavnijim rješenjem?

KAVAZOVIĆ: Odluke koje smo donosili bile su teške, ali smo ih donosili na osnovu preporuka stručnih državnih organa. Mjere smo donosili blagovremeno i postepeno, shodno razvoju situacije. Ono što mi je posebno drago jeste da smo ipak, makar simbolično, očuvali džamije otvorenim, da nismo prekinuli ezan kao ni džumu, koju je klanjao onaj broj ljudi koji je bio dozvoljen prema propisima nadležnih. Predstavnici džematskih odbora su ljudi koji su izabrani od džemata i oni su očuvali kontinuitet džemata.

Većina zemalja u potpunosti je zatvorila džamije. One koje to nisu uradile tada to čine sada, a sve shodno razvoju epidemiološke situacije. I sada kada postepeno otvaramo džamije, to moramo činiti tako da ne ugrozimo javno zdravlje. Vijeće muftija je od prvih dana jasno kazalo da nam je zaštita života i dostojanstva ljudi na prvom mjestu i da ćemo obrede održavati tako da ne dovedemo u pitanje javno zdravlje kao ni propise državnih organa bilo gdje u svijetu gdje djeluje Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini.

 STAV: Nakon dugo vremena, ponovo su otvorene džamije, a od 21. noći mjeseca ramazana vjernici su napokon prisustvovali teravijama, uz poštivanje mjera opreza i držanje distance. Koliko nam je ovaj ramazan pomogao da shvatimo veličinu blagodati džemata?

KAVAZOVIĆ: Iskreno se nadam da ćemo, i kao vjernici i kao čovječanstvo, iz ovog izvući pouku. Ne samo o značaju džemata nego i o krhkosti našeg svijeta. Moderni čovjek uljuljao se u osjećaju lažne sigurnosti, a Kur'an nam kazuje da se “čovjek uzoholi čim se neovisnim osjeti”. Koliko god ovo bilo teško iskustvo, ipak nas je ono podsjetilo koliko smo upućeni jedni na druge kao ljudi, a onda na svoje komšije pa i džemat. Nadam se da se pandemija neće iskoristiti za jačanje totalitarnih ideja. To bi bila veća tragedija i od same pandemije. Ovih dana smo vidjeli kako su se naši ljudi zaželjeli džamija i koliko nam one znače. Molim Uzvišenog da nikada više ne dođemo u poziciju da moramo ograničavati pristup džamiji.

STAV: Postačima je ove godine ramazan bio umnogome drugačiji nego u ranijim godinama. Uz sve nepogodnosti koje su nas snašle, u ovom smo ramazanu ipak mogli doživjeti dio atmosfere itikafa. Koliko je to blagodarno u duhovnom smislu? Koliko je Vaš ramazan bio drugačiji nego ranije?

KAVAZOVIĆ: Svaki ramazan, pa i ovaj, sa sobom nosi čovjekov povratak sebi. On od nas traži da se u vrijeme posta osamimo, da malo zastanemo i odmorimo od svakodnevice i da se zagledamo u sebe. Zato ramazan nosi sa sobom i itikaf, ali ramazan ne staje na tome da se čovjek zatvori u sebe i da tamo ostane. On onda od nas traži da se vratimo u društvo, u svijet i da kroz teravije, mukabele i namaze u džematu osjetimo zajedništvo. Osnaženi samorefleksijom i propitivanjem, vjernici postaju svjesni sebe, ali i svog mjesta u svijetu. Zato ramazan sa sobom nosi i dobrovoljna i obavezna davanja, od sadake do podrške bejtul-malu kroz izdvajanje zekata i sadaketul-fitra kojima se pomažu slabiji i jača naša zajednica. Ovako gledajući, ovaj ramazan je bio samo poseban. Ništa manje vrijedan. Štaviše, ramazan u vrijeme pandemije pokazao nam je koliko smo potrebni Božije pomoći i milosti.

STAV: Ovog ramazana pokrenuta je TV BIR, čiji je osnivač Islamska zajednica u BiH. Riječ je o ogromnom, generacijskom projektu o kojem se razmišljalo već godinama. S obzirom na to da su mediji danas u stalnoj potrazi za senzacijama, počesto one vrste koja nadahnjuje prijemčljive niske strasti, kako se, po Vašem mišljenju, mediji koji se orijentiraju prema okvirima vjerskog morala mogu natjecati na tržištu? Pritom podrazumijevamo da se većina medija danas bori za gledanost ili klikove, dok bi se mediji, poput BIR TV, trebali boriti za čovjekovo duševno zdravlje, zar ne?

KAVAZOVIĆ: Pokretanje TV BIR jeste značajan iskorak Islamske zajednice koji se, kao što ste rekli, dugo pripremao. Ova pandemija nas je samo ubrzala u našoj odluci da krenemo s ovim projektom, to još nije, tako da kažem, “gotov proizvod” nego su ovo samo naši prvi koraci na tom putu.

Sadržajem i svojom programskom politikom TV BIR ne pretendira da bude komercijalna televizija niti da se otima za gledanost, pa čak ni za marketing. To će biti porodična televizija koja će, umjesto da se natječe s drugim televizijama, nuditi ono što se kod drugih ne može naći ili takvog sadržaja nema dovoljno. Bit će potrebno mnogo truda i odricanja da ona izraste u kuću od povjerenja. Bit će to težak put pun izazova, uspjeha i grešaka, ali ne trebamo se uspjesima zanositi niti bojati pogrešaka; ako na greškama budemo učili, one će biti naš saveznik.

STAV: S obzirom na to da i unutar IZ u BiH postoje različita mišljenja, s obzirom na to da mediji imaju ulogu ili polemičkog bojnog polja ili u najboljem slučaju foruma za dijalog, na koji način vi pristupate osiguravanju nužne ravnoteže? Očito je da vam nije lahko pomiriti toliku raznolikost u mišljenjima, a opet uloga IZ u BiH jeste promoviranje zajedništva, a ne produbljivanje razdora.

KAVAZOVIĆ: Različita mišljenja nisu prokletstvo nego Božija blagodat. Ondje gdje svi misle isto, niko ne misli puno. Ono oko čega ne može biti rasprave jesu oni stavovi i mišljenja koji izlaze iz okvira konsenzusa ili idžma'a muslimana i ono što potkopava osnove zajednice muslimana. U Zajednici uvijek ima mjesta da se čuju različiti glasovi, i to tako treba ostati. Ali odluke koje donosimo zajednički na našim organima od Sabora preko Vijeća muftija do Rijaseta jesu naš kolektivni stav i one nas sve obavezuju. Naš je cilj stabilna i jaka zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini. Zajednica muslimana koja je oslonjena na šerijatske izvore i bosansku interpretativnu tradiciju islama. Želimo razvijati unutarnji dijalog među muslimanskim skupinama ne odstupajući od univerzalnih vrijednosti naše vjere koje se temelje na bratstvu među ljudima i pravu na različitost u ispoljavanju vjerskih tradicija. Ono protiv čega jesmo to je zagovaranje netolerancije i nasilja među ljudima.

STAV: Ove godine IZ u BiH obilježava značajnu godišnjicu – 50 godina od pokretanja Islamskih novina Preporod. Ove novine bile su i ostale vrlo bitne za vjerski identitet Bošnjaka, naravno, pritom i onaj nacionalni. Nekoliko puta smo na stranicama Stava objavili svjedočanstva muslimana iz Makedonije koji su gradili i čuvali vlastiti identitet osamdesetih godina upravo preko ruke IZ u BiH i njenih časopisa. Možete li nam približiti vlastiti osjećaj za mjeru kada govorimo o Islamskoj zajednici i pitanjima koja imaju i političke implikacije, poput politike identiteta, naprimjer?

KAVAZOVIĆ: Slobodno možemo reći da je Preporod imao historijsku ulogu u bošnjačkom narodu, ne samo u očuvanju vjerskog identiteta nego i u jačanju njegove nacionalne samosvijesti. Danas, kada smo suočeni s ekspanzijom savremenih medija, Preporod nema ništa manje značajnu ulogu. Danas nije više problem da se nema šta čitati ili da se neke teme ne mogu naći u javnom prostoru, kao kad su tadašnji vizionari pokretali Preporod, nego je danas teže znati šta čitati i kako naći bilo kakav smisao u tom moru neprovjerenih i lažnih vijesti. Pred Preporodom i ljudima u Preporodu nova je misija koju trebaju obaviti. Naravno da oni moraju ići ukorak s vremenom. Već imamo jako dobru digitalnu platformu i naši ljudi u Preporodu i Medija centru Islamske zajednice konstantno rade na inovacijama.

Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja o tome što ste nazvali mjerom u pitanjima koja imaju političke implikacije, odnosno pitanjima politika identiteta, valja nam se prisjetiti da je islam, kao u konačnici i kršćanstvo ili hrišćanstvo, imao i ima značajnu ulogu u formiranju svih evropskih nacija. Bošnjaci po tome nisu nikakav izuzetak. To što je vjera bitan faktor konstitucije bošnjačke nacije ne znači da su oni vjerska manjina iako ih se kroz historiju tako pokušavalo tretirati. I danas u našem okruženju (Srbija, Hrvatska, Crna Gora i drugi) imamo pokušaje da se muslimanima njihova nacionalna i građanska prava kompenziraju vjerskim. Islamska zajednica brine o vjerskom identitetu Bošnjaka i onih koji je prihvataju kao svoju zajednicu, o drugim pitanjima brinu naše druge nacionalne i državne organizacije. Islamska zajednica je u skladu sa svojim mogućnostima svima njima partner i podrška.

STAV: No Islamska zajednica često je morala popunjavati prazni prostor koji su iza sebe ostavljali nesavjesni Bošnjaci zaduženi za očuvanje raznih aspekata identiteta. Potom bi se Islamskoj zajednici prigovaralo da arbitrira tamo gdje joj nije mjesto. Ko su prirodni institucionalni partneri Islamske zajednice u bosanskohercegavačkom društvu i koje su sastavnice potrebne da se osiguraju stabilni suodnosi koji će pogodovati daljem razvoju i napretku Bošnjaka muslimana?

KAVAZOVIĆ: Islamska zajednica ima svoje ustavne obaveze. Ima svoju misiju. Ona je prije svega prenošenje i očuvanje emaneta vjere. Mislim da su Bošnjaci zrela nacija i da Islamska zajednica čini sve kako bi pomogla izgradnju nacije i države Bosne i Hercegovine zajedno s drugima. Istovremeno nastojimo činiti sve da jačamo demokratski sistem našeg društva. To znači da smo prisutni u javnom prostoru s drugim vjerskim zajednicama, da brinemo brige koje brinu i naše članove i pripadnike, da imamo stav i da govorimo i pozivamo, da ukazujemo i savjetujemo, jer to je jedino što možemo. Islamska zajednica ne može niti treba biti surogat države. Većina građana koji su članovi Islamske zajednice jesu i članovi ovih drugih, kako ste ih nazvali, “prirodnih institucionalnih partnera IZ”, ali i različitih partija. Zato je zajednica prije svega vjerska zajednica, ali i partner drugim institucijama u brojnim projektima od državnog i društvenog interesa. Naši su partneri svi oni koji vole i poštuju ovu zemlju. Naši prirodni partneri jesu crkve i vjerske zajednice, obrazovne institucije, kulturna društva, humanitarna društva i organizacije, mediji.

STAV: Nedavno ste u intervjuu za Glas Amerike govorili o misi za žrtve Bleiburga. Vaš odgovor na polemiku koja se danima vodila u našoj javnosti smatram modelom i paradigmom javnog nastupa jednog lidera vjerske zajednice. Koliko je mudrosti, taktičnosti i političke odmjerenosti potrebno da bi se u jednom sekularnom društvu vodila vjerska zajednica?

KAVAZOVIĆ: Teško je uvijek biti dosljedan sebe, a kamoli časnog nauka vjere. Ono što možemo jeste da se trudimo da u svakoj situaciji progovaramo iz vjere u Boga i povjerenja u druge ljude. Mnogi nas ovdje u Bosni ne razumiju. U Bosni treba sabura da bi se živjelo. I ne samo sabura nego i osjećaja za drugog. Toga nama nikada nije nedostajalo. Nije bilo tog propisa ili zakona koji bi pripadnike druge vjere natjerao da javno ne konzumiraju jelo ili piće zato što je ramazan, ali mi se sjećamo kada naše komšije pravoslavci i katolici to nisu činili iz poštovanja prema svojim komšijama muslimanima. Niste mogli čuti muslimana koji bi po zlu spomenuo Isusa ili neku drugu svetost svojih komšija. Nije samo stvar šta se smije i može nego i šta je red i kako će drugi shvatiti to što govorite i radite. Svi ovdje moramo imati više osjećaja za drugog pored nas i to nije ta postmodernistička kroz razne NGO projekte obesmišljena i isprazna “tolerancija” nego insistiranje na osnovnom ljudskom dostojanstvu i pristojnosti. Nekad je samo to ono što je potrebno.

STAV: Može li Islamska zajednica doista biti društveni korektiv u jednoj sekularnoj državi?

KAVAZOVIĆ: Istinski sekularni model organizacije društva dovoljno je širok za Islamsku zajednicu, ali i svaku drugi vjersku zajednicu da vrši svoje poslanje. Ključna misija Islamske zajednice u društvu jeste podsticanje na dobro i odvraćanje od zla. Tome sekularno uređenje nije prepreka.

Problemi se javljaju ne samo kod nas nego i u drugim državama, kada imamo pogrešno shvatanje sekularizma koje je postavljeno tako da promovira sekularno društvo. Države treba da su sekularne na način da su podjednako blizu i daleko od svih vjera i svjetonazora i da sve građane tretiraju jednako bez obzira na njihov sistem vjerovanja ili uvjerenja, a u domenu društvenog svi glasovi su dobrodošli i svi treba da uživaju jednaka prava.

STAV: Govoreći o misi za žrtve Bleiburga, Vi ste istaknuli da niko nema pravo zabraniti katoličkoj crkvi bilo šta, pa i misu za ubijene u Bleiburgu, ali da je odgovornost za sam događaj adresirana na krivu adresu. Prepoznajete li “adresiranje na krivu adresu” kao zaseban fenomen naše stvarnosti koji je uzrok mnogih naših nesporazuma? Kako se boriti protiv sve veće i veće ideološke suprotstavljenosti u društvu?

KAVAZOVIĆ: Ja sam želio skrenuti pažnju na to da je neprihvatljivo da se crkvi ili bilo kojoj vjerskoj zajednici zabranjuju obredi. Ne zato što ja to tako mislim nego zato što je to neprihvatljivo u slobodnim i demokratskim društvima. Crkva organizira svoje aktivnosti i ona snosi odgovornost za njih. Zabrane nisu rješenje.

Također, razumijemo potrebu da se svakoj umrloj osobi oda dužno poštovanje nakon njene smrti, bez obzira na to o kakvoj se osobi radi. I muslimani su pozvani da dove za svoje umrle pa makar oni bili i grešnici, ali to ne znači da se time može opravdavati njihov grijeh. Obavezni smo posebno molitvom se sjetiti onih koji su nevini umoreni.

Zato je jako bitno zbog sloboda u bilo kojem društvu da se vjerskim zajednicama ne nameću ograničenja o tome koje obrede smiju ili ne smiju održati, odnosno za koga smiju ili ne smiju moliti. To je stvar vjerskog nauka koju treba poštovati.

Ali vjerske zajednice moraju paziti da ne dozvole da se njihovi vjerski obredi politiziraju, da postanu dio političkih projekata, naročito ne rehabilitacije fašizma ili izjednačavanja žrtava i zločinaca. Zato Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nikad nije donijela, niti će donijeti, odluku o učestvovanju u komemoraciji Bleiburga koja ima političku, pa i ideološku pozadinu. To ne znači da ne mislimo da se treba utvrditi istina o tome šta se tamo dešavalo i da svakoj žrtvi zločina treba pokloniti dužnu pažnju, ali to se ne smije koristiti kako bi se izvrtale historijske činjenice i rehabilitirale zločinačke ideologije koje su dovele do tih ratova.

To što je na svim stranama bilo zločina ne znači da su sve strane iste jer razmjere zločina nisu iste i ideje za koje su se borili nisu iste. Nisu isti oni koji su se borili samo za vlastitu naciju, koji su se borili da unište druge, da ih protjeraju s njihovih ognjišta, koji vjeruju da je sloboda samo sloboda njihovog kolektiva i oni koji su se borili da svi ljudi budu ravnopravni, da žive zajedno s istim pravima, pa makar među njima neki počinili i zločine za koje trebaju odgovarati. Pogrešno je ove dvije ideje izjednačavati. No valja nam prihvatiti da je i u antifašističkom pokretu bilo grešaka pa i zločina koji su počinjeni. Zbog toga je važno i za antifašistički pokret da se utvrde činjenice i zločini koje su pojedinci u njihovo ime počinili.

Ova pitanja uvijek su osjetljiva i mislim da nam u Sarajevu nije trebalo da na ovakav način otvaramo ovako tešku temu. Krivicu u najvećoj mjeri zaista vidim u Saboru Republike Hrvatske i ovo govorim krajnje dobronamjerno. Ako su prijatelji narodima u Bosni i Hercegovini, a ja držim da jesu, ovakve greške ne bi smjeli sebi više dopustiti. Kao što rekoh, ovo ne bi bilo tako osjetljivo pitanje da iza njega ne stoje politika i ideologija i valjalo bi da se ovim temama, pa i molitvama za sve žrtve vratimo kada iz toga ne budu stajali politički i ideološki projekti koji unose nemir među nas. Islamska zajednica će na tome insistirati i iskreno se nadam da ovo neće dovesti do dodatne polarizacije u društvu koja Sarajevu i Bosni i Hercegovini nije potrebna. No protiv toga sam da se Katoličkoj crkvi u Bosni i Hercegovini tovari breme koje ne stoji. To je crkva koja je stala u odbranu Bosne i Hercegovine i danas je tome posvećena. Neka mi se pokaže na onoga ko je bezgrešan i čije su sve odluke besprijekorne.