“Moj cilj je da u narednom periodu, dok imam mogućnost da dobijem podršku svih tih velikih institucija, značajnih ljudi, u BiH napravimo institut za biomedicinski inženjering i medicinske aparate. U ovom dijelu Evrope nema takvog instituta. S obzirom na to da sad imam ove relacije i lahko mi je dobiti pismo preporuke od Svjetske zdravstvene organizacije, IFMBE, EAMBES-a, cilj je osnovati institut, aplicirati na neki evropski poziv za finansiranje. To bi bio moj doprinos našoj državi”, kaže Badnjević

Razgovarao: Jakub SALKIĆ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Almir Badnjević, osim što je profesor na tri univerziteta, na dva u BiH i jednom u Velikoj Britaniji, te direktor Verifikacijske laboratorije medicinske opreme “Verlab”, za sebe kaže da je ambasador Bosne i Hercegovine u mnogim međunarodnim organizacijama.

Od prošle godine je član uprave kliničkog inženjeringa pri Međunarodnoj federaciji za medicinski i biološki inženjering (IFMBE). Međunarodna federacija za medicinski i biološki inženjering organizacija je Ujedinjenih naroda, u istom je rangu kao i Svjetska zdravstvena organizacija. Biomedicinski inženjering inženjerska je oblast u kojoj se koriste principi i znanja iz inženjeringa za rješavanje problema u medicini.

“Nijedan medicinski uređaj ne bi nastao da zajedno nisu sjedili inženjeri i ljekari koji su radili na razvoju aparata, niti bi inženjer ikad došao na ideju kako da to razvije da nije bilo ljekara, niti bi ljekar to znao ikad napraviti da nije bilo inženjera. Zbog toga se došlo do ideje da se napravi jedna nova oblast nazvana biomedicinski inženjering. U principu, to nisu samo medicinski uređaji nego sve što se tiče zdravstva. Ima jedna posebna oblast koja se tiče samo medicinskih uređaja u zdravstvenim ustanovama i ta se oblast naziva klinički inženjering. Svakih šest godina biraju se članovi uprave za klinički inženjering i prošle godine izabrana je nova uprava. Članice IFMBE-a su 112 država svijeta, pa i BiH kroz Društvo za medicinski i biološki inženjering. Biralo se devet novih članova uprave, a ja sam bio nominiran i podržan od svih 112 članova, tako da sada s predstavnicima Japana, Kine, SAD-a, u ime Evrope, sjedim u upravi i rješavamo sva pitanja koja se tiču kliničkog inženjeringa, od regulativa do novog razvoja”, objašnjava Badnjević.

Naravno, svaki kontinent ima i svoju organizaciju, pa tako Evropa ima Evropsku alijansu za medicinski i biološki inženjering i nauku (EAMBES). U upravi ove asocijacije Badnjević je vijećnik za regulatorna pitanja, a od prije nekoliko dana u upravi EAMBES-a dobio je i funkciju blagajnika.

“Moj cilj je da, dok imam mogućnost da dobijem podršku svih tih velikih institucija, značajnih ljudi, u BiH napravimo institut za biomedicinski inženjering i medicinske aparate. U ovom dijelu Evrope nema takvog instituta. S obzirom na to da sad imam ove relacije i lahko mi je dobiti pismo preporuke od Svjetske zdravstvene organizacije, IFMBE, EAMBES-a, cilj je osnovati institut, aplicirati na neki evropski poziv za finansiranje. To bi bio moj doprinos našoj državi”, kaže Badnjević i dodaje da će uskoro imati sastanak s ljudima iz Evropske komisije koji su glavni za projekte kako bi mu ukazali koji je to najjednostavniji model. Institut bi trebao biti pri Ministarstvu civilnih poslova BiH, jer mora državna institucija da stoji iza toga. Cilj je da institut bude referentan za cijelu regiju.

Prema njegovim riječima, institutu koji je referentan za ovaj dio Evrope i koji podržavaju sve međunarodne institucije svi će projekti proći glatko.

“Kada mi budemo imali taj institut, meni treba godinu dana da on postane centar izvrsnosti Svjetske zdravstvene organizacije. S takvim referencama dobit ćemo svaki projekt koji poželimo, još kada stavimo u upravu priznate stručnjake, nekoliko nobelovaca, ko će odbiti projekt!? U principu, na ovaj način BiH razvija sebe, pomaže ove okolo, ali jezgro je u BiH, a sve uz podršku cijelog svijeta. Poprilično je to jednostavno i vjerujem da ćemo uspjeti za nekoliko godina”, kazao je Badnjević.

S obzirom na to da je uključen u rad svih međunarodnih organizacija koje prate razvoj medicinskih uređaja, Badnjević nam je ispričao u kojem se smjeru kreće taj razvoj.

“Postoji veliki broj grešaka, nikad ili jako rijetko ćete dobiti informaciju od ljekara da se desila neka greška s aspekta ljudstva ili uređaja, na kraju je uvijek izvještaj u stilu dani su mu bili odbrojani. Međutim, ima svjetska baza podataka koja je pri američkoj organizaciji FDI, najvećoj na svijetu, gdje proizvođači i zdravstvene ustanove iz cijelog svijeta prijavljuju sve slučajeve koje su uzrokovali medicinski uređaji. To su milioni slučajeva. Još nije napravljena baza ljudskih grešaka, gdje je ljekar kriv, to su još uvijek statistički vro mali brojevi. Pošto se sve to zna, znaju i ljekari i inženjeri, počeli su se sada sve više koristiti algoritmi mašinskog učenja i vještačkih neuronskih veza. Kako to radi? To je kao neki čovjek koji je naučen na jako puno prethodnih slučajeva koje je imao, naučio je da nešto radi i nema ljudsku grešku. Tako u Americi, kada odete na kliniku Mayo, imate mogućnost da vidite primjenu vještačkih neuronskih veza na jako puno slučajeva i procesa”, priča Badnjević i nastavlja: “Vještačka neuronska veza u mogućnosti je da sama procijeni, da poreda pacijente po bitnosti kojeg prvo treba obići, koriste se podaci iz bolničkih informacionih sistema, ulaznih podataka, kompliciranosti bolesti itd. To je kao da imate ljekara koji je uvijek 100 posto skoncentriran i ima sto godina iskustva, sjedi i razvrstava te stvari. Čovjek to može raditi osam sati, ali nakon toga, sigurno će mu pasti koncentracija i napravit će grešku, računar neće. U slučajevima gdje je potrebna predikacija, klasifikacija, sve se više koristi tehnologija. Ljekari su jako skupi bilo gdje u svijetu i nema potrebe da koristite čovjeka da sjedi i tumači CT ili rentgen, nego imaju algoritmi gdje računar sam to razvrsta i njemu ‘kaže’: Ovo su tri mogućnosti, jedna od tih je sigurno tačna, pa ti, kao ljekar, donesi konačnu odluku i uspostavi dijagnozu.”

Nažalost, država Bosna i Hercegovina vrlo malo ulaže u nauku, u istraživanje i razvoj, ističe Badnjević. “Hajdemo pogledati cijelu BiH, neka mi neko kaže gdje u BiH ima neka istraživačka institucija. Ne postoji nijedna ozbiljna. Pogledajte ‘BioSense’ u Novom Sadu, njihov godišnji budžet je stotine miliona eura. Kada objave konkurs za zapošljavanje, cijeli Cambridge, Harvard, Oxford, MIT se prijavljuju. Imaju ljude iz Japana, Kine, Amerike…, ne prijavljuju se samo iz Srbije. To je pravo istraživanje, to je institut i to je nešto što BiH treba. Malo manje da se bavimo politikom, a malo više istraživanjem.”

No, i pored toga, naši naučnici i inženjeri rade, uspijevaju pronaći načina da se uključe u utrku sa stručnjacima iz razvijenog svijeta. Među tim dostignućima jesu i ona zasnovana na vještačkoj inteligenciji.

“Prošle godine smo objavili u ‘Springer Nature’ naučni rad koji je zasnovan na vještačkoj inteligenciji. Razvili smo uređaj koji na osnovu rezultata spirometrije (osnovna pretraga za ispitivanje plućne funkcije) određuje dijagnozu. Vještačka inteligencija više nije budućnost nego sadašnjost. Samo, jedno je razgovarati o tome s ljekarom u Americi, a nešto sasvim drugo s nekim našim ljekarom, jer još pojedini naši ljekari kucaju nalaze na pisaćoj mašini, i onda ja njemu kažem da imam računar u koji se ubace podaci i on izbaci rezultate šta je u pitanju. Svejedno, mislim da i kod nas ima u upotrebi uređaja zasnovanih na vještačkoj inteligenciji, čak i ovaj naš sistem koji smo razvili mnoge su klinike testirale i upotrebljavale”, objašnjava Badnjević.

Dodaje da “Verlab” ima bazu podataka o svim uređajima koje je testirao, podatke o njihovoj funkciji od prvog testiranja do danas. To je ogromna baza podataka.

“Na osnovu tih podataka, korištenjem vještačkih neuronskih mreža, mi smo sad u mogućnosti da predviđamo kada će se neki uređaj pokvariti”, objašnjava Badnjević, koji je jedan od trojice ljudi u Institutu inženjera elektrotehnike, koji broji 500.000 članova, zaduženih za standardizaciju u regiji Evrope, Afrike i Bliskog istoka. Osim toga, aktivno je uključen od početka u kreiranje nove evropske regulative za medicinske uređaje koja će zamijeniti dosadašnju direktivu EU koja nije bila obavezujuća. Nova regulativa bit će obavezujuća za sve države, a do 2020. godine ostavljen je rok tranzicije na novu regulativu.

S aspekta međunarodnog nivoa, za biomedicinski inženjering BiH ima sve informacije na dlanu, utjecaj na regulaciju i standardizaciju.

“Bilo je zanimljivo dok smo bili u Indiji na Globalnom forumu o medicinskim uređajima. Ja sam ministru civilnih poslova BiH Adilu Osmanoviću rekao da ću biti tamo, on je rekao da je skupo da nekoga šaljemo da predstavlja BiH, a ja odgovorim da nije problem jer ću ja biti tamo i predstavljati BiH. Prvi dan foruma vodio sam većinu programa, drugi dan, kada je bilo predstavljanje država, sjedim tamo u ime BiH. Svi su se pitali odakle dolazim kad sam u sve uključen i onda vide sjedim tamo u ime BiH, što je meni bilo jako drago”, govori Badnjević, koji je u osnovnu školu krenuo u izbjeglištvu, da bi se nakon rata vratio u rodnu Bosansku Krupu. Diplomirao je i magistrirao na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, a doktorirao na Fakultetu za elektrotehniku i računarstvo u Zagrebu.

Iako je još u ranim tridesetim, dosta je toga postigao. Kako kaže, radom se može postići sve i teško je ljudima kod nas objasniti da se zaista radi po 12 sati dnevno. Po završetku masterskih studija počeo je raditi u jednoj firmi koja se bavila prodajom i servisiranjem medicinskih uređaja.

“Da bih se time bavio, morao sam proći puno edukacija širom Evrope i, kad god sam išao na specijalizacije, trudio sam se upoznati što više ljudi i tako sam u principu i spoznao biomedicinski inženjering. Kada smo mi 2012. godine počeli pričati o tome, ljudi su nas čudno gledali. Sve vrijeme sam gledao da se što više vežem za te ljude koji su top u svijetu iz te oblasti, da pišem naučne radove, ja već imam više od 100 publikacija, to je nešto što sam ja vidio kao neku vrstu spasa, izlaza, jer mi apsolutno ne pada napamet da napuštam Bosnu i Hercegovinu. Zamislite da su naši roditelji 1992. dignuli ruke i otišli, Bosne danas ne bi bilo, onda smo mi njihova djeca najveće kukavice ako u miru napuštamo našu zemlju. Ja znam da je jako teška situacija, ali smatram da se puno toga može dovesti u BiH i da se iz BiH djeluje i radi. Treba puno raditi, ali svugdje treba”, kaže Badnjević.

Badnjević je 2014. godine inicirao osnivanje Društva za biološki i medicinski inženjering u BiH, što bi se u to vrijeme moglo okarakterizirati kao ludost. Već 2015. godine Društvo je organiziralo prvu međunarodnu konferenciju za biološki i medicinski inženjering. Od tada se konferencija održava svake dvije godine. Na prošloj konferenciji bilo je 700 učesnika iz 40 zemalja svijeta.

“Društvo je nevladina organizacija koja sve radi na principu sponzorstava. Recimo, EYOF, iza kojeg je stala cijela država i dala budžet, imao je 1.200 učesnika iz 40-ak zemalja. Mi da imamo pola od te podrške koja je data EYOF-u, ja bih mogao obećati da ću dovesti 100.000 ljudi u Sarajevo, od toga nekoliko nobelovaca. Ovako, sve ide na poznanstvo”, kazao je Badnjević, te najavio da će naredna konferencija biti održana u maju ove godine u Banjoj Luci.

Cilj mu je, kako kaže, da se konferencija održava u svim većim gradovima BiH jer je Društvo za cijelu Bosnu i Hercegovinu. U okviru naučne konferencije u Banjoj Luci bit će održana i generalna skupština Evropske alijanse za medicinski i biološki inženjering i nauku (EAMBES). Od kada postoji EAMBES, generalna skupština održavana je u Londonu ili Bruxellesu, jednu godinu u Londonu, drugu u Bruxellesu. Ovo je prvi put da neki treći evropski grad bude domaćin generalne skupštine.

“Ja bih volio da ljudi shvate koliko je to velika stvar i kako je to teško napraviti. Ja sam, recimo, iskoristio moment kada su rekli da žele smanjiti troškove iznajmljivanja sala itd. Rekao sam: ‘OK, ako je to cilj, ja vas pozivam da budete na konferenciji u BiH, dobit ćete besplatno salu za korištenje’, i praktično pred predstavnicima svih država bacio sam rukavicu predsjedniku, pred svima je rekao da želi smanjiti troškove i sad ne može pred svima reći nećemo da prihvatimo ponudu. Uz još malo lobiranja izglasano je da generalna skupština bude u Banjoj Luci. To je i nama kao bh. društvu veliki vjetar u leđa”, objašnjava Badnjević i dodaje kako će najveća izdavačka kuća na svijetu “Springer” objaviti svih 116 prihvaćenih stručnih radova s konferencije u Banjoj Luci.

Ispričao nam je i da “Verlab” počinje uvoziti novo sredstvo za dezinfekciju. “U zadnje vrijeme radim nešto s Ministarstvom zdravstva Ujedinjenih Arapskih Emirata i, kad sam bio kod njih, razgovarali smo šta je problem u zdravstvu BiH, ja kažem da je problem MRSA i drugi mikroorganizmi. Kažu oni: Kako to, pa mi za to ne znamo zadnjih 15 godina, je li vi znate za ‘Zoono’? Rekoh da nemam pojma. ‘Zoono’ je sredstvo za dezinfekciju. Obična sredstva za dezinfekciju očiste, ali čim opet neko, naprimjer, kihne, mikroorganizmi se uhvate za očišćenu površinu. ‘Zoono’, kad nanesete i kad se osuši, kreira mikrofilm koji formira milijarde mikroiglica, tako da bilo kakav mikroorganizam kad padne na to, pošto ima pametne molekule, u principu, demagnetiše ga i ne može biti aktivan. Na ruke kada ga nanesete, 24 sata su sterilne ruke, ostale površine ostaju sterilne 30 dana. Ljudi su tako riješili sve probleme. Da mi je da time riješim bolnice, vrtiće, škole i džamije, ja bih bio zadovoljan. Mene je bilo stid kad su mi testirali telefon koliko ima bakterija. Kada ga poprskate ‘Zoonom’, 30 dana nema bakterija. Može se koristiti svugdje, u bolnicama, restoranima, čak se njime i rane dezinfikuju. Manje je toksičan nego C vitamin. To je jedino dezinfekciono sredstvo koje nema nikako alkohola u sebi”, objašnjava Badnjević.

Ispričao nam je i kako je nastalo ovo sredstvo. Naime, za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su Nijemci pravili podmornice, shvatili su da, kad potope podmornicu u more i kada neko vrijeme stoji neaktivna, na nju se nakupljaju alge i ona na radaru izgleda puno veća nego što stvarno jeste. Onda su rekli da moraju to nečim premazati da se ne može ništa uhvatiti na podmornicu, pa su smislili ovo sredstvo. Ali, problem je bio i s osobljem podmornica, jedan se razboli, onda se kroz nekoliko dana razboli cijela posada, pa su počeli ovim sredstvom prskati i unutrašnjost podmornica i time su zaustavili širenje bolesti. Poslije rata su Amerikanci kupili patent i nastavili razvijati formulu.” Prvu pošiljku podijelit će Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, školama, vrtićima, džamijama…