Prema pričama preživjelih logoraša iz Omarske, prilikom prvog isljeđivanja Idrizu su slomljene obje nadlaktice te se tako prebijen mučio narednih nekoliko dana na tzv. pisti – centralnom logorskom prostoru. Nakon brutalnog premlaćivanja, u kojem su učestvovali logorski stražari i isljednici, izveden je iz logorskih prostorija te je u prisustvu svjedoka-logoraša u noći 13. jula 1992. godine s nekoliko uglednih prijedorskih visokopozicioniranih Bošnjaka ubijen kao civilno lice

Piše: Sudbin MUSIĆ

U subotu, 30. juna, u prijedorskom gradskom pozorištu održana je pred više stotina zvanica svečana akademija povodom obilježavanja četverogodišnjice uspješnog rada Fondacije “Idriz Jakupović”. Upravni odbor Fondacije ovim je činom prvi put prijedorsku i bosanskohercegovačku javnost konkretnije upoznao sa svojim dosadašnjim izuzetnim radom, pritom ne zaboravljajući svoje prijatelje i saradnike kojima su ovom prilikom uručena specijalna priznanja i nagrade.

Među brojnim domaćim i stranim zvanicama i počasnim gostima, svečanoj akademiji prisustvovali su i ambasador Republike Austrije u Bosni i Hercegovini Martin Pammer, zamjenik direktora Ambasade Sjedinjenih Američkih Država – kancelarije u Banjoj Luci Charles Blake, načelnik Općine Sanski Most Faris Hasanbegović, te predsjednik Uprave “Croatia Airlinesa” – Zagreb Jasmin Bajić. Iako pozvan, akademiji nije prisustvovao prijedorski gradonačelnik Milenko Đaković. U ime gradskih vlasti, skupu se obratio predsjedavajući Gradske skupštine Sejad Jakupović, koji je tim povodom pročitao i pismo podrške gradonačelnika Fondaciji.

Osim gostiju iz sedamnaest bosanskohercegovačkih gradova i općina, prisustvovali su i prijatelji Fondacije iz dvanaest evropskih država – Austrije, Njemačke, Velike Britanije, Italije, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Danske, Švedske, Crne Gore i Holandije, ali i iz Australije te Sjedinjenih Američkih Država. Ove godine promovirana je i monografija Fondacije.

KO JE IDRIZ JAKUPOVIĆ

Idriz Jakupović rodio se 26. novembra 1946. godine u selu Ćela u općini Prijedor, kao prvi od trojice sinova oca Fehima i majke Hasnije, rođene Mešić. Porodicu Jakupović krasilo je partizansko i antifašističko naslijeđe. Otac Fehim Jakupović učesnik je NOB-a od 1942. godine. Djed po ocu, Safet Jakupović, bio je zarobljenik nacističkog logora u Nürnbergu od 1942. do 1945. godine, dok je amidža Asim poginuo kao pripadnik partizanskih jedinica prilikom oslobađanja Karlovca 1945. godine.

Idriz je odrastao u rodnom selu Ćela, u kojem je pohađao osnovnu školu do četvrtog razreda. U Prijedoru je 1961. godine završio OŠ “Mladen Stojanović”, a potom upisuje Srednju učiteljsku školu u Prijedoru, koju je maturirao 1965. godine. Prvo zaposlenje, nakon završene Učiteljske škole, nalazi u osnovnoj školi u selu Miska Glava u općini Prijedor, gdje je kao učitelj zbog nastavka školovanja radio tek jednu školsku godinu. Studij započinje u Beogradu 1966. godine na Višoj defektološkoj školi, na kojoj je diplomirao 1968. godine.

Nakon diplomiranja, vraća se u Prijedor i radi kao nastavnik u OŠ “Rade Končar” u Kozarcu. Defektološki fakultet u Zagrebu završava 1975. godine i stječe zvanje diplomiranog defektologa. Po završetku studija u Zagrebu, izabran je za nastavnika i direktora Osnovne i Srednje škole za djecu i omladinu ometenu u razvoju (tzv. specijalna škola) “Radmilo Stefanović” u Prijedoru, u kojoj radi narednih osam godina. Za direktora Centra za socijalni rad u Prijedoru izabran je 1983. godine.

Ovu dužnost obavljao je sve do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu i rušenja prve demokratski izabrane vlasti u Prijedoru u maju 1992. godine. Tada je, kao i većina rukovodilaca nesrpske nacionalnosti u ovom gradu, razriješen dužnosti te mu je uručen otkaz od tadašnjih organa novouspostavljene Srpske opštine Prijedor.

Od 1989. do 1990. godine obavljao je dužnost predsjednika prijedorske Opštinske organizacije Socijalističkog saveza radnog naroda Bosne i Hercegovine (SSRNBiH). Na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini 1990. godine izabran je za odbornika u Skupštini Opštine Prijedor ispred Demokratskog socijalističkog saveza. Nakon uklanjanja s radnog mjesta, sa suprugom Senijom Senkom, sinom Ajdinom i kćerkom Aidom od početka maja do početka jula 1992. godine živi u svojevrsnom kućnom pritvoru u Ilindenskoj ulici u prijedorskom Gašića naselju.

U toku kampanje “etničkog čišćenja” nesrpskog stanovništva u Prijedoru, po nalogu tadašnjeg šefa prijedorske policije Sime Drljače, uhapšen je 6. jula 1992. godine u prisustvu porodice i od kuće priveden u prijedorski SUP na ispitivanje. Po okončanju ispitivanja deportiran je u koncentracioni logor Omarska, u kojem su od 24. maja 1992. godine već bili zatočeni mnogi civili iz Prijedora i okoline.

Prema pričama preživjelih logoraša, prilikom prvog isljeđivanja Idrizu su slomljene obje nadlaktice te se tako prebijen mučio narednih nekoliko dana na tzv. pisti – centralnom logorskom prostoru. Nakon brutalnog premlaćivanja, u kojem su učestvovali logorski stražari i isljednici, izveden je iz logorskih prostorija te je u prisustvu svjedoka-logoraša u noći 13. jula 1992. godine s nekoliko uglednih prijedorskih visokopozicioniranih Bošnjaka ubijen kao civilno lice.

Septembra 2005. godine putem rezultata DNK analize od strane Međunarodne komisije za nestale osobe potvrđen je njegov identitet u ekshumiranoj masovnoj grobnici Stari Kevljani na teritoriji općine Prijedor. Sahranjen je u ljeto 2007. godine, nakon kolektivne šehidske dženaze identificiranim žrtvama genocida, na Šehidskom mezarju “Skela” u Prijedoru.

Iako antifašistička i partizanska, porodica Jakupović potomstvu je usađivala tradicionalni odgoj i poštovanje prema svakom. Idriza je zauvijek obilježio rad sa slabije razvijenom djecom i omladinom, a potom i posao ključne osobe za zbrinjavanje socijalno najugroženijeg sloja stanovništva Prijedora i njegove okoline. Humanost je bio njegov izbor i njegovo opredjeljenje. Ljude i prijatelje nije birao niti dijelio po bilo kojem osnovu. Njegova supruga Senka ističe bliskost s brojnim prijedorskim uglednicima srpske nacionalnosti, pa i s budućim dugogodišnjim gradonačelnikom Prijedora Markom Pavićem, s kojim je Idriz bio posebno blizak. Na pozive i vapaje za pomoć nakon Idrizovog hapšenja niko se, nažalost, nije odazvao.

Idriz je svoj odgoj usadio u srca svoje djece Ajdina i Aide. Cijelog života maštao je o osnivanju nekog fonda ili organizacije koja bi prvenstveno brinula o slabije stojećim talentiranim učenicima i studentima, te o sirotinji.

U SPOMEN OCU

Očev san nastavio je sanjati i njegov sin Ajdin. Sam je sebi dao zadatak da će prvom prigodom ispuniti očevu želju. Uvjeti i okolnosti dugo godina to nisu dopuštali. Okončanjem Stomatološkog fakulteta te otvaranjem vlastite stomatološke ordinacije, finansijske prilike konačno su omogućile ostvarenje najveće životne želje. Nafaka je, kaže nam Ajdin, jednostavno prokuhala.

“Fondacija je, po očevoj želji, primarno oformljena u svrhu pomaganja stipendiranjem učenika i studenata. Tokom 2014. godine riješeni su administrativni problemi te je registrirana kod Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine. Sjedište Fondacije je u Sanskom Mostu, gradu u kojem smo nastavili živjeti nakon okončanja rata. Predsjednik Upravnog odbora moj je amidžić Sanel Jakupović, univerzitetski profesor iz Prijedora s prebivalištem u Banjoj Luci. Misija Fondacije je, pored davanja podrške u stipendiranju studenata i učenika, pružanje humanitarne i socijalne pomoći ugroženim kategorijama stanovništva te podrška sportskim klubovima, kulturnim ustanovama i drugim organizacijama i društvenim grupama na teritoriji Bosne i Hercegovine”, pojašnjava Ajdin.

Pored njega, koji je u svojstvu direktora, Fondacijom upravlja Upravni odbor, kojeg sačinjavaju Ajdinova majka Senka, sestra Aida, amidža akademik prof. dr. Esad Jakupović, amidža Abaz Jakupović, te amidžić i predsjednik Upravnog odbora Fondacije prof. dr. Sanel Jakupović.

Ajdin naglašava da Fondacija pomaže pri objavljivanju stručnih radova, publikacija, knjiga, pri upisu na fakultete, u zapošljavanju mladih stručnih kadrova, te u organizaciji donatorskih konferencija, izložbi, prezentacija, istraživačkih kolonija, simpozija, kongresa i okruglih stolova. Osim toga, Fondacija organizira i podupire znanstveno-istraživački i stručni rad u vezi s temama značajnim za njene ciljeve, potiče organiziranje i razvoj udruženja značajnih za ostvarivanje ciljeva Fondacije, podupire ekonomske projekte koji su sukladni ciljevima Fondacije, ostvaruje kontakte s odgovarajućim institucijama i udruženjima u Bosni i Hercegovini i svijetu.

Korisnici podrške Fondacije jesu, ističe Ajdin, pripadnici svih etničkih grupa u Bosni i Hercegovini, bez ograničenja. Do sada je 43 sportska kluba dobilo donaciju od Fondacije “Idriz Jakupović” u petnaestak bosanskohercegovačkih gradova. Zajedno s Udruženjem građana “Za bolji Sanski Most”, Fondacija je provela preko trideset humanitarnih akcija. Koračajući stopama rahmetli oca, kojem su, kako nam kaže, Bosna i njeni ljudi bili najveća ljubav, ove je godine za Božić, Vaskrs i Uskrs Fondacija obradovala prehrambenim paketima i novčanim prilozima socijalno ugrožene sugrađane katolike, te povratnike u Sanski Most pravoslavne vjeroispovijesti. Posebno vrijednu donaciju Fondacija je dala bolnici u Sanskom Mostu, odjelima psihijatrije i pedijatrije, te osigurala klima-uređaje za centralnu halu Identifikacionog centra “Šejkovača” u Sanskom Mostu. Fondacija je donirala Udruženju za oboljele od celijakije, dala novčanu pomoć roditeljskoj kući u Sarajevu te podigla nadgrobni spomenik pripadniku Armije RBiH Branku Lasiću.

Od svog osnivanja Fondacija je dodijelila više od stotinu stipendija za učenike i studente, podržala izdavanje dvanaest knjiga, podijelila više od dvije hiljade bajramskih i novogodišnjih paketića za djecu. Aktivnosti Fondacije finansirane su isključivo iz vlastitih izvora, prije svih i najvećim dijelom kroz finansijsku podršku osnivača i direktora Fondacije Ajdina Jakupovića, kao i, manjim dijelom, novčanim doprinosima drugih članova Fondacije. Procijenjena vrijednost finansijske podrške u dosadašnjim aktivnostima Fondacije iznosi 200.000 KM.

Sve ovo, kaže nam Ajdin, radi zbog uspomena na rahmetli oca pred čiju je dušu izgradio i dvije prekrasne hajr-česme u džamijama u Donjoj Puharskoj, prijeratnom porodičnom džematu u Prijedoru, te u očevom rodnom džematu Ćela.

“Ideologija koja je započela i vodila rat u Bosni i Hercegovini poražena je u svojoj osnovi jer nije ostvarila konačne ciljeve – totalno uništenje naroda, njihovo premještanje i konačno razdvajanje”, kaže nam Sanel Jakupović, predsjednik Upravnog odbora Fondacije.

“Ljudi koji žive na ovim prostorima, žrtve kao što su Idriz i njihove porodice, paradigma su jednog pogleda na mogući izbor budućnosti Bosne i Hercegovine za sve narode i građane, a to je da se, ne zaboravljajući prošlost i ostavljajući historičarima i nauci da istraži sve aspekte uzroka i pojava posljednjeg rata na ovim prostorima, okrenu ka jedinom realnom mogućem izboru budućnosti, a to su mir, pomirenje, izgradnja društva jednakog u pravima za sve pojedince i kolektivitete u slovu i primjeni. Zato ovdje glasno i jasno izjavljujemo i svjedočimo dobru volju u iskrenoj namjeri da mi, osnivači i rukovodstvo Fondacije ‘Idriz Jakupović’, ne dijelimo ljude po naciji, vjeri, kulturi, spolu, rasi ili po bilo kojem drugom obliku različitosti civilizacijskih, prirodnih ili Božijom voljom određenih identiteta”, naglašava Sanel Jakupović.

“Uvjereni smo da jedina podjela koja može da bude prepoznata i identificirana na nivou općeg društvenog dobra i moralnosti jeste podjela na dobronamjerne i nedobronamjerne ljude. Mi u Fondaciji ‘Idriz Jakupović’ okupljeni smo oko ovih prvih – dobronamjernih ljudi; oni su dio nas, bilo da su članovi, aktivisti, volonteri, korisnici programa podrške i aktivnosti, ili, jednostavno, prijatelji i humanisti Fondacije ‘Idriz Jakupović’”, kaže predsjednik Upravnog odbora.

NAGRADE I PRIZNANJA

U 2018. godini Upravni odbor Fondacije donio je odluku o uvođenju, kategoriziranju i dodjeljivanju počasnih nagrada Fondacije za istaknute i zaslužne pojedince iz naše zemlje i inostranstva u jedanaest različitih kategorija, kako bi i time istaknuo različite društvene vrijednosti i postignuća pojedinaca u značajnim društvenim segmentima koje se promoviraju kroz djelovanje i rad Fondacije, a koje su često u vremenu u kojem živimo zanemarene i zapostavljene. Nagrade se Fondacije, prema riječima Sanela Jakupovića, uvode radi promoviranja najviših civilizacijskih vrijednosti i postignuća u društvu nagrađivanjem društveno istaknutih pojedinaca i ustanova.

“Odabir laureata bio je pažljiv u svim segmentima. Oni su pravi primjer kako se može i treba živjeti u svim uvjetima društvenog i političkog sistema, bio on loš, manje ili više dobar, optimalan ili idealan”, kaže Sanel Jakupović.

Ovogodišnju nagrada za životno postignuće iz humanog rada “Humanum fundatio” dobila je Doraja Eberle, čelnica humanitarne organizacije “Bauern helfen Bauern” iz Austrije, prisutne na ovom području već dvadeset godina. Za životno postignuće iz naučnog rada “Scientia fundatio” nagrađen je prof. dr. Božidar Stavrić iz Beograda. Nagrada za životno postignuće iz obrazovnog rada “Educationem fundatio” dodijeljena je prof. dr. Jovanki Biljan iz Makedonije, a za doprinos iz književnog rada “Literarum fundatio” nagrađen je Prijedorčanin Darko Cvijetić.

Nagrada za studentsko zalaganje “Studiosum fundatio” uručena je mladoj talentiranoj studentici Nadi Prole iz Šipova, dok je nagrada za učeničko zalaganje “Alumnus fundatio” otišla u ruke Mirzi Redžiću, učeniku prijedorske gimnazije “Sveti Sava”. Mirza i Nada dobili su uz nagradu hiljadu, odnosno pet stotina konvertibilnih maraka. Nagrada za postignuće u kulturi i umjetnosti “Culturum artem fundatio” uručena je umjetniku iz Danske, po rođenju Prijedorčaninu Ismaru Čirkinagiću, čija je izložba proteklih dana postavljena u sarajevskoj galeriji “Collegium Artisticum”.

Za izuzetna postignuća u sportu “Sportum fundatio” nagrađen je bosanskohercegovački sportista rukometaš Senjanin Maglajlija. Nagrada za postignuće u izgradnji mira i međuetničkog dijaloga “Dialogum fundatio” dodijeljena je dugogodišnjem počasnom konzulu Bosne i Hercegovine u Republici Turskoj Ahmetu Kemalu Baysaku, dok je za postignuće u izgradnji socijalne pravde i socijalne uključenosti “Societas fundatio” nagrađena Prijedorčanka Murisa Marić.

Iz Fondacije ističu da su upravo ovi ljudi, sa svim njihovim identitetima, na izvjestan način “nosioci” idejne i životne “štafete” Idriza Jakupovića.