Firma MRM već je nekoliko godina iznimno uspješna na tenderima za nabavku službenih vozila u državnim institucijama. Vrijednost ugovorenih poslova mjeri se milionima maraka. Nešto je zajedničko kada je u pitanju poslovanje ove firme iz Ljubuškog s državom – pobjeđuju uglavnom na tenderima koje raspisuju institucije na čijem su čelu kadrovi koje je imenovala Hrvatska demokratska zajednica i uvijek nakon tih poslova reagiraju državni revizori

Ukoliko ste državni ministar ili kakav drugi visoki dužnosnik u državnim institucijama, kadar ste HDZ-a, onda su vam velike, štaviše ogromne šanse da će službeno vozilo kojim dolazite i odlazite na posao (ili njime vi ili vaš vozač idete na odmor ka Jadranu) biti kupljeno u firmi MRM iz Ljubuškog. U vozilima kupljenim u njihovom salonu voze se najviši državni dužnosnici iz reda HDZ-a. U proteklih je nekoliko godina ova firma, ovlašteni zastupnik za prodaju i servisiranje vozila iz koncerna “Volkswagen”, na tenderima s državom dobila poslove vrijedne skoro 13 miliona maraka. I gotovo svaki posao sklopljen je s državnim ministarstvom, agencijom ili institucijom na čijem je čelu neki od kadrova koje je imenovao HDZ. Ono što se već dugo zna potvrdili su ovih dana i državni revizori. Ponovo, baš kao i svake godine. Detalje o sumnjivim javnim nabavkama vozila i dijelova zabilježili su u državnom Ministarstvu sigurnosti, kao i u Graničnoj policiji BiH. U središtu njihovih izvještaja bila je firma MRM iz Ljubuškog.

 BLAGO TI JE RUPČIĆ

Poslovni uzlet ljubuška firma MRM može zahvaliti Miroslavu Rupčiću, istaknutom HDZ-ovcu i jednom od osuđenih u aferi “Hercegovačka banka”. Tokom suđenja je Rupčić priznao da je, kao direktor “Hercegovina osiguranja”, poklonio Draganu Čoviću vozilo vrijedno skoro 60 hiljada maraka. U poslovnom registru stoji kako je osnivač firme MRM Blago Rupčić. On je otac Miroslava Rupčića. Jedan je od osnivača firme i Manuela Doko, za koju neki tvrde kako je sestra Miroslava Rupčića. Miroslav Rupčić, zvanično, s MRM nema nikakve veze. No, odao se jednom prilikom kada je u ime ove firme prisustvovao otvaranju tenderske dokumentacije.

Miroslav Rupčić osuđen je pred Sudom BiH, nakon nagodbe koju je postigao s Tužilaštvom BiH, 2004. godine na pet i po godina zatvora zbog nesavjesnog rada u službi i zloupotrebe položaja. “Iz Republike Hrvatske u BiH su od 1997. do 2000. godine pristizala velika novčana sredstva. Najveći transfer desio se 1998. godine, kada je Ante Jelavić bio ministar, a Rupčić njegov pomoćnik, i on je trebao da vodi računa o raspodjeli”, stajalo je u optužnici. Rupčić je bio optužen po 21 tački optužnice, a priznao je njih četiri. Rupčić je bio optužen i za dar koji je poklonio Draganu Čoviću, što je i priznao. Kaznu je izdržavao u Mostaru i na slobodu je izišao tri i po godine nakon presude.

Slučaj poznat kao “Hercegovačka banka” bila je istraga o tome gdje je odlazio novac koji je kao pomoć hrvatske države stizao Hrvatima u BiH. Prema navodima iz istrage, od skoro 650 miliona maraka iz hrvatskog budžeta, najmanje trećina bila je preusmjerena na privatne račune i džepove. Kada je istraga okončana, podignuta je optužnica protiv Ante Jelavića, Miroslava Prce, direktora “Hercegovina osiguranja” Miroslava Rupčića, te Ivana Karlovića i fra Ivana Ševe. Prce i Rupčić osuđeni su, a Jelavić je pobjegao u Hrvatsku. Firme koje su osnovale “Hercegovačku banku” bile su “Monitor M”, zatim “Hercegovina gradnja”, poduzeće “Ziral”, “Neretva promet” iz Čapljine, “Jambo” iz Metkovića, “Eurobemm” i “Betacom” iz Čitluka, “Sokovit primus”, “M Rozić”, mostarski “Mondo” i MRM iz Ljubuškog. Način na koji su poslovali, kako su tvrdili istražitelji, bio je preteča najveće korupcijske afere u Hrvatskoj – afere “FIMI medija”, za koju je optužen bivši premijer Ivo Sanader.

Rupčić je svjedočio i u Hagu tokom procesa tzv. šestorci, odnosno, ratnim liderima tzv. Herceg‑Bosne. U Hagu je svjedočio kao kurir Mate Bobana, nekad prvog čovjeka Herceg-Bosne. Tokom suđenja je Rupčić kazao da je bio kurir koji je tokom rata iz Hrvatske u BiH prenosio vreće novca kojima je finansirana samoproklamirana paradržavica bosanskih Hrvata. Tužilaštvo je tada pokušavalo dokazati da su vojne aktivnosti Hrvatskog vijeća obrane finansirane direktno iz Hrvatske. Rupčić je u augustu 1992. godine formirao finansijsko odjeljenje Hrvatskog vijeća obrane i bio je zadužen za različite transakcije koje su se obavljale na vojnom nivou, između ostalih isplatu honorara oficirima i vojnicima. Tokom 1992. i 1993. godine Hrvatska je na račun Hrvatskog vijeća obrane prebacila oko šest miliona maraka, posvjedočio je Rupčić i kazao kako je to bila zanemariva svota novca u odnosu na novac koji je iz dijaspore uplaćivan za odbranu Herceg‑Bosne.

BEVANDA IZMEĐU VW I AUDIJA

Kada su tenderi u pitanju, za ljubušku firmu MRM, ali i za “Unitrade”, koja je također registrirana u tom hercegovačkom gradiću, prvi se put u ovdašnjoj javnosti čulo prije nekoliko godina, u vrijeme dok je Vinko Dumačić bio direktor Granične policije BiH. Prije četiri godine Granična policija koristi zakonsku mogućnost i raspisuje javni poziv u Službenom listu BiH. Pobjednik na tenderu bila je firma MRM. Ugovor o kupovini 25 golfova sedme generacije bio je vrijedan 970.000 maraka.

Krajem te godine, GP BiH kupuje još šest golfova od firme MRM Ljubuški. Tada je revizija ustvrdila da je tenderskom dokumentacijom napravljena specifikacija potrebnih vozila koja se u dlaku poklapa sa specifikacijama golfa. Tako je, pored zapremine motora, kataloške potrošnje, bila određena čak i zapremina prtljažnika, što je u startu eliminiralo druge proizvođače. Dva mjeseca pred odlazak Dumančića u penziju, u proljeće 2014. godine, GP BiH raspisuje još jedan tender. Kupuju se golfovi sedme generacije, 30 komada, i posao opet dobija MRM iz Ljubuškog. Dumančića na mjestu direktora GP BiH mijenja Zoran Galić. Dumančić odlazi u mirovinu i nedugo poslije postaje savjetnikom predsjednika Federacije BiH Marinka Čavare.

GP BiH je u vrijeme dok je Dumančić bio direktor sklapala poslove vrijedne stotine hiljada maraka s još jednim poduzećem iz Ljubuškog – firmom “Unitrade”. Od njih su nabavljali gume i ostale rezervne dijelove za vozila. Samo dva posla s “Unitradeom” bila su vrijedna dva miliona maraka, a u to vrijeme supruga Vinka Dumančića, direktora Granične policije, bila je jedna od direktorica u ovoj firmi.

Revizori su i to tada utvrdili.

TENDERI ZA GRANIČARE

Ovih je dana objavljen izvještaj o poslovanju Granične policije BiH koji su napravili revizori Ureda za reviziju institucija BiH. U središtu je pažnje opet nabavka vozila i opet firma MRM iz Ljubuškog. Mišljenje je revizora s rezervom, a osnova za rezerviranost jesu, između ostalog, “nepravilnosti i nedostaci uočeni prilikom provođenja postupka nabavke usluga održavanja vozila”. U izvještaju stoji kako Granična policija nije realizirala preporuke koje su im dostavljene u izvještaju za prethodnu, 2015. godinu. Revizori, tako, pišu kako su “ponovo uočili odstupanja od Plana javnih nabavki, odnosno kašnjenje u započinjanju procedura javnih nabavki, što ima za posljedicu zaključenje ugovora pred kraj godine”, kao i da su “ponovno uočene slabosti u samom planiranju javnih nabavki u pogledu planom iskazanih potreba i stvarno izvršenih nabavki tokom godine”.

Graničnoj policiji BiH odobren je za prošlu godinu budžet u iznosu od 74.266.444 maraka. GP BiH raspolagala je do decembra 2016. godine s 318 vozila, a njih 113 je neobilježeno. Pravilnikom o uvjetima nabavke i načinu korištenja službenih vozila u institucijama BiH, koji je donijelo Vijeće ministara BiH, definiran je broj i vrsta vozila koje GP BiH može nabavljati, maksimalna cijena po svakoj vrsti vozila, kao i ko ima pravo na korištenje i upravljanje specijaliziranim vozilima. Primjerice, za nabavku kombija definirana je maksimalna cijena od 85.000 maraka, dok je za nabavku putničkog vozila definirana cijena od 90.000 maraka. Zanimljivo je da je GP BiH sva vozila okarakterizirala kao specijalna, a još je zanimljivija i lista ko sve ima pravo na korištenje službenog vozila. A takvi su gotovo svi zaposleni u ovoj instituciji.

Granična je policija u prošloj godini nabavila 64 nova vozila. Plan javnih nabavki mijenjan je dva puta. Za nabavku vozila izdvojeno je 1.248.128 maraka, za usluge održavanja vozila 1.887.752 maraka, za usluge njihovog osiguranja 574.023 maraka. U isto vrijeme GP nije nabavljala opremu kojom bi uspješnije radila svoj posao.

Nabavka vozila pokrenuta je u 2015. godini, a okončana u 2016. godini. Osim rezervnih dijelova za održavanje voznog parka, specifikacijom su bile obuhvaćene i automobilske gume, za što je potrošeno 97.044 KM. Tenderom su obuhvaćena vozila na 20 lokacija u cijeloj BiH, pri čemu nije bilo podjele na LOT-ove. Kriterij za izbor najpovoljnije ponude bila je najniža cijena. Tenderskom dokumentacijom bilo je predviđeno podugovaranje, s tim da nije bilo jasno navedeno šta će biti traženo za podugovarače u smislu provjere kvalificiranosti. Dva ponuđača bila su kvalificirana, “Unitrade” Ljubuški i MRM Ljubuški. Povoljniju ponudu dostavio je “Unitrade”, s kojim je zaključen sporazum na tri godine vrijedan 2.208.000 maraka.

Ponuđač je bio dužan dostaviti bankarsku garanciju, iznos od 10 procenata vrijednosti ugovora, u roku od sedam dana od potpisivanja. Međutim, uvodom u dokumentaciju, revizori su utvrdili da rokovi nisu ispoštovani, a to znači da se ugovor smatra ništavnim. Kada su vozila u pitanju, GP BiH planirala je kupovinu 20 vozila vrijednih 1.200.000 maraka. Potom je u aprilu 2016. godine planirani iznos uvećan na 1.416.000. Umjesto policijske opreme, odlučeno je da se još novca potroši za vozila. Nabavka je pokrenuta u junu za 26 vozila i bila je podijeljena u četiri LOT-a: LOT-1 – četiri putnička neobilježena vozila vrijedna 185.000 KM, zatim LOT-2 – sedam putničkih obilježenih vozila vrijednih 280.000, pa LOT-3 za 10 obilježenih kombija vrijednih 650.000 maraka i LOT-4 za pet terenskih vozila vrijednih 300.000 KM. Za sva je vozila, iako nije pojašnjeno zašto, bilo navedeno da moraju imati pogon na sva četiri točka. Uvjete tendera su za LOT-ove 1, 2 i 4 mogla ispuniti vozila marke VW, Audi, BMW i Mini. Za kombije (LOT 3), osim VW-a, u BiH nije bilo konkurencije koja je mogla ponuditi vozila s pogonom 4×4.

Ovakve specifikacije tendera ograničile su konkurenciju, a s obzirom na to da su Audi i BMW bili skuplji od svote koja je određena za kupovinu svakog vozila, ponudu su mogli dostaviti distributeri “Volkswagena”. Ponude su dostavila samo tri ponuđača: konzorcij “Porsche” BiH i MRM Ljubuški, “AC Quatro” i “Brčko gas”. “Brčko gas” je ponudio vozila znatno iznad maksimalne cijene, i tako sebe izbacio iz konkurencije.

“Porsche” i “AC Quatro” ponudili su istu marku i tip vozila, pri čemu je “AC Quatro” ponudio nešto više cijene od procijenjene vrijednosti nabavke po LOT‑ovima. Tako je konzorcij postao najpovoljniji i od njega su nabavljena vozila marke VW. Dakle, posao je kao i posljednjih nekoliko godina dobio MRM Ljubuški. Štaviše, u svojoj su ponudi dostavili cijene koje su skoro identične procijenjenim cijenama navedenim u tenderu. Konačno, za vozila je plaćeno 45.311 maraka više nego što je procijenjeno tenderom. “Sve navedeno ukazuje da je predmetna nabavka vozila izvršena na način koji, po našem mišljenju, nije osigurao potpuno poštivanje jednog od osnovnih principa javnih nabavki koji se tiče aktivne konkurencije”, stoji u izvještaju revizora.