Kao bivši učenik Univerziteta “Burch” u Sarajevu, za koji se smatra da pripada ovoj ideologiji, pojašnjava da je bitno shvatiti kako ovaj sistem funkcionira jer su također jako aktivni upravo i u Bosni i Hercegovini. “Pokušavaju isto sprovoditi i u Bosni i već imaju svojih pristalica, koji mislim nisu ni svjesni u šta su se uvukli. Kada su počeli izdavati svoje novine Novo Vrijeme, tražili su od nas učenika da idemo na trafike i pitamo ima li novina te da kupimo koliko možemo. Zatim te kupljene novine ostavljali smo po tramvajima, kafićima i slično. Prije nego se novine objave, jedan primjerak išao je u Ameriku na odobravanje, isto kao i Zaman u Turskoj. Oni ništa ne rade bez odobrenja Amerike, odnosno Gülena, koji se tamo nalazi”, kaže Biçimli. Činjenicu da trenutno ove obrazovne institucije u BiH tvrde da nemaju nikakvu vezu s Gülenom pojašnjava da je to upravo naredba samog Gülena, koju trenutno sprovode i u Turskoj.

“Javno se zna da je Gülen u svojim obraćanjima savjetovao da se ‘ponašaju kao da nisu pripadnici Hizmeta’. To znači da mijenjaju svoju boju prema potrebi, pa tako im u Bosni odgovara da se predstavljaju kao nezavisne međunarodne škole. Prvi koji su došli u Bosnu jesu Mehmet Karsli, Halil Ibrahim Bayram i Ali Dokumaci i upravo su nam oni pričali kako su došli u Bosnu jer je to tražio Gülen”, objašnjava Biçimli dodajući da, osim nabrojanih, jedan je od glavnih gülenovaca za Bosnu i Yaşar Danişmaz, koji se trenutno nalazi u Bruxellesu.

Osvrućući se ponovo na tvrdnju škola da nemaju veze s Gülenom, Biçimli se pita zašto su onda, za vrijeme protesta u Gezi parku u Turskoj, profesori Univerziteta “Burch” tražili od učenika da se uključe u raspravu na Twitteru te da pišu protiv Erdoğana. “Zašto u svim kućama gdje borave studenti ima bezbroj knjiga Gülena? Zašto se na svim njihovim sastancima sa studentima priča najviše o Gülenu? Za vrijeme Gezi protesta govorili su nam svima da budemo aktivni na Twitteru protiv Erdoğana, a ja sam pisao braneći ga. Tako su me pozvali jednog dana kao na ručak kod profesora Şenola Doğana, koji je počeo priču o islamu, a završio na Twitteru. Ja sam se tada pobunio rekavši da bih i ja došao spreman da sam znao te sam napustio ručak. Od tada sam im bio na meti”, priča Biçimli, ističući da se u više navrata svađao s vođama pokreta “Hizmet” u Bosni, što je gotovo dovelo do fizičkog napada na njega.

Po pitanju učenika iz Bosne i Hercegovine, tvrdi da ima onih kojima je pokret “Hizmet” našao posao u vojsci, policiji te u školama. Za početak, to izgleda kao pomoć tim ljudima, ali, kako kaže, glavni je cilj da ljudi na tim pozicijama služe Gülenu. Također ističe da gülenovci u BiH, pomoću Turističke agencije “Fidan Tour”, često organiziraju razna putovanja u Tursku za bh. političare, biznismene, vjerske vođe i slično. Objašnjavajući strukturu sistema, navodi da postoje tzv. “abi”, koji nadgledaju ostale, kao i “imami”, odnosno vođe, a imami se dijele na državne, regionalne, kao i vjerske, medijske i slično.

“Pa samo je benzinska pumpa ‘Nurkić’ uzimala 200 pretplata na Novo Vrijeme. Jedan od imama zadužen u Bosni Abdullah Güncan i ljudi oko njega govorili su stalno protiv bošnjačkog predsjednika Bakira Izetbegovića. Posebno su tu priču plasirali domaćim studentima uvjeravajući ih da ne glasaju za stranku gdje je predsjednik Izetbegović. Nagovarali su Bošnjake da glasaju za Srbe ili Hrvate”, kaže Biçimli.

Ucjenjivanja snimcima, fotografijama i ličnim podacima

Navodeći da se svakodnevno održavaju “sohbeti”, odnosno sastanci gdje “imami”, tj. vođe, u “Hizmetu” drže predavanja studentima, ističe da su se ti sastanci najviše vodili oko Gülena kao glavnog alima i Erdoğana kao “lopova, izajnika, nevjernika” i slično. “Jedan od glavnih za Bosnu jeste Mehmet Mutlu, koji je na tim sastancima našeg predsjednika Erdoğana nazivao ćafirom, odnosno nevjernikom, zbog čega sam se svađao s njim i bio izbačen sa sastanka”, priča Biçimli. Tokom boravka u Sarajevu pojašnjava kako su im profesori uvijek govorili o opasnostima u Sarajevu, da je grad pun mafije, lopova, droge te da su studenti sigurni samo ako su u njihovim hizmetovskim kućama, odnosno stanovima. Tako je Biçimli bio izbačen iz stana jer je konzumirao cigarete, a zatim se, kako kaže, živeći sam, uvjerio da je Sarajevo prelijep grad i da je moguće normalno živjeti bez “Hizmeta”. Nakon toga, broj studenata koji je napuštao hizmetovske stanove počeo je rasti i tada nastaju dodatni problemi za ovog bivšeg studenta.

“Prve godine studija dozvolu za boravak dobio sam kao i svi ostali pomoću papira koji izdaje Univerzitet. Druge godine, kada sam napustio njihov stan, rekli su da mi neće dati taj papir i ne samo meni već i ostalim studentima koji su učinili isto. Muhammet Sait Dinç, koji radi na Univerzitetu, rekao nam je da nam ne mogu dati papir jer nismo pod njihovom kontrolom. Drugi način da dobijemo boravak bio je da na svom bankovnom računu imamo pet hiljada eura. Tako smo za dva dana skupili 25 hiljada eura da bi nas pet studenata dobilo dozvolu za boravak”, objašnjava Biçimli i dodaje da je treće godine poslao pismo u Ankaru o novonastaloj situaciji.

Nakon mjesec dana, zaboravivši na pismo, biva pozvan od strane tadašnjeg rektora Univerziteta “Burch” Hüseyina Padema. “Počeo se derati na mene i mog kolegu pitajući ko smo to mi, odakle nam pravo da pišemo Ankari, govorio nam je ‘da smo gotovi’ i slično. Kada smo mu rekli da je istina sve što smo napisali, ponudio nam je da napišemo pismo odbrane škole gdje će oni preuzeti 50 posto odgovornosti, a mi 50 posto, na što smo pristali jer smo htjeli da nas puste da završimo studij. Međutim, i posljednju godinu dozvolu za boravak dobili smo tako što smo skupili novac.”

U međuvremenu je, kaže Biçimli, imao mnogo problema samo zato što nije bio jedan od “njih”. Navodeći da u FETÖ organizaciji postoji ucjenjivanje snimcima, fotografijama ili nekim ličnim podacima, što su pokušali sprovesti i u Turskoj, kaže da je doživio slično iskustvo. Naime, prema njegovom kazivanju, “Hizmet” često ubaci svog čovjeka među one koji nisu u “Hizmetu”, preko kojeg dobivaju sve potrebne informacije o tim ljudima. Isto se desilo i Biçimliju, koji je u stan primio studenta M.U.B., za kojeg nije znao da je gülenovac.

“Nismo znali da je njihov, pa smo tako pričali o profesorima šta mislimo, o školi, o Erdoğanu da ga podržavamo, o djevojkama, ljubavi, a to je strogo zabranjeno u ‘Hizmetu’ jer vam oni biraju s kim ćete se oženiti/udati. Na sve te naše privatne stvari on je još dodavao laži i tako prenosio imamima, odnosno vođama ‘Hizmeta’ u Sarajevu. Zauzvrat su mu izbrisali novčani dug prema školi. Zatim škola poziva neku ženu iz Turske, koja navodno sve vidi i zna, da bi nas par studenata nadgledala. Kada je došla, 15 minuta nas je iz daleka gledala, otišla i rekla da je ‘doživjela saznanje da Biçimli koristi heroin’. Pozvali su mi odmah oca, saopćili mu laž da koristim heroin i savjetovali mu da me odvede na liječenje”, priča ovaj student, dodajući da je taj period proveo uvjeravajući porodicu da je to laž u šta su se i sami poslije uvjerili.

Kaže da su pojedini profesori hodali po kafićima i fotografirali studente, što su poslije koristili u svrhu prijetnji, dok su drugi studenti čiji su i roditelji bili u “Hizmetu” polagali ispite bez izlaska na iste. Ističe da je svjestan da sve ovo Bosancima zvuči kao “naučna fantastika”, ali navodi da su svi mogli vidjeti na šta je spremna ova FETÖ organizacija nakon pokušaja državnog udara u Turskoj.

“Upravo ovako, kroz školovanje, oni dobijaju svoje ljude kojima poslije upravljaju. Moja rodica, koja se također školovala na Univerzitetu “Burch”, kada je došla u Sarajevo, skinula je mahramu s glave. Na moje pitanje ‘zašto se otkrila’ rekla mi je da su joj u školi kazali da je to naredba Gülena jer se tako može približiti i onima koji nisu u vjeri. Do te mjere ispiraju mozak”, kaže Biçimli, navodeći da se upravo na njihovom univerzitetu više puta organizirale večere za više zvaničnike policije te da je FETÖ u Bosni jako blizak s pojedinim ljudima iz policije.

Gülenovci se bogate na ratnim traumama Bošnjaka

Selim (pravo ime poznato redakciji) također je bivši student Univerziteta “Burch” koji je jedno vrijeme radio kao turistički vodič grupama koje je “Hizmet” dovodio u Bosnu. Svoju priču počinje riječima kako ne želi da gülenovci više iskorištavaju bol bosanskog naroda. Navodi kako je za sedam godina provedenih u Sarajevu zavolio grad i njegov narod te da ga boli saznanje da se gülenovci bogate na ratnim traumama Bošnjaka.

“Sve te njihove priče kako vole Bosnu, kako pomažu, sve je to laž. Ono što predstavljaju kao pomoć samo je za njihovu korist, da pridobiju sebi pristalice. Radio sam kao turistički vodič za njih i svaki su put čak i moj novac uzimali sebi. Ja sam po osobi u grupi uzimao 15 eura, međutim, na kraju bi dobio 5 eura, ostatak su oni uzimali. Dobijao sam instrukcije šta trebam govoriti turistima, a to je prvenstveno podrazumjevalo izdizanje pokreta ‘Hizmet’. Glavno je bilo da govorim kako ‘Hizmet’ pomaže Bosni, a najviše sam morao spominjati šehidske porodice jer su ljudi na to osjetljivi”, kaže Selim i dodaje kako je jedna od glavnih aktivnosti bila i koncert hora “Sultan Fatih”, gdje su turisti po osobi plaćali 35 eura.

“Kada bih vodio grupu, uvijek je bio i neko ko me nadgledao šta im pričam. Tako su me uvijek napominjali da ‘smišljam lijepe i bolne teme o ratnim patnjama u Bosni’ koje će ‘pogoditi u srce turiste’. Govorili su mi: ‘Tako im pričaj o ratu da im maramice budu mokre od plakanja.’ A kad se ljudi rasplaču, onda sam trebao pričati koliko ‘Hizmet’ pomaže Bosni. To je bila njihova taktika da skupljaju novac od tih turista jer su od njih poslije tražili da učestvuju u navodnom stipendiranju šehidske djece”, ističe Selim. Kako kaže, bilo je nekoliko priča koje je naučio napamet i prepričavao, a ticale su se gülenovaca koji su prvi došli u Bosnu. Jedna od tih priča jeste da je na svadbu Ali Dokumacija (jedan od osnivača ovih škola) došao Sultan Fatih s vojskom jer je Dokumaci bio usamljen u Bosni, a kako kaže Selim, cilj te priče bio je dokazati da je Dokumaci “iznad običnih ljudi”. Zatim je bila priča kako 1995. godine mjesecima nisu mogli izganjati dokumentaciju za otvaranje škola, a onda su jedno veče usnili Pejgambera, koji im je rekao da “ništa ne brinu, da će ubrzo dobiti dozvolu”, te su to jutro dobili pozitivan odgovor od ministarstva obrazovanja.

“Sve te priče imale su cilj da pokažu kako su Gülen i njegovi ljudi odabrani od Boga, a zatim da rasplaču one kojima su pričane. Tako je većinom i bilo. Ja bih pričao, ljudi bi plakali, a onda bi osoba koja me nadgledala počela priču o skupljanju pomoći za Bosnu i ljudi su samo vadili pare i ostavljali na stol. I dan‑danas ne mogu sebi oprostiti što sam dopustio da iskoriste jednog bošnjačkog šehidskog oca koji uopće nije razumio šta se priča. Govorili su kako je on izgubio sina, kako su mu ljudi iz ‘Hizmeta’ zauzeli mjesto sina, kako ‘Hizmet’ pomaže šehidske porodice i onda tražili novčanu pomoć. Ljudi su vadili novac, davali osobi iz ‘Hizmeta’, a taj je otac samo zbunjeno gledao.”

Pojašnjava da je tokom obilaska tekije na Buni, koja je u to vrijeme bila u zakupu ‘Hizmeta’, turistima morao govoriti kako je tekija prije njih bila upropaštena, razrušena te da su sve to oni popravili i da je sada tu restoran s najjeftinijim cijenama. “A to nije bila istina, tekija je čak prije njih u duhovnom smislu bila ljepša, a samo restoran ispod tekije bio je jeftiniji od njihovog. Zbog svih tih laži, nisam više mogao izdržati i, nakon kraćeg vremena, prestao sam raditi za njih”, kaže Selim.

Komentirajući tvrdnju da škole nemaju vezu s Gülenom, kaže da bi volio da je snimio makar jedan “sohbet”. “U zgradi preko puta mosta na Ilidži održavali su se stalno ti ‘sohbeti’, i to 90 posto o Gülenu. Posljednji put kad sam bio prostorije su bile pune Gülenovih knjiga koje su se trebale podijeliti”, kaže Selim. Također navodi kako su svake godine pred ljetni raspust iz Turske dolazili ljudi te birali učenike koji trebaju diplomirati, a zatim im nudili da ih zaposle u Ankari. “Tako su godinama zapošljavali širom Turske i zato su imali hrabrosti pokušati vojni udar. U Bosni izgledaju kao dobronamjerna grupa koja želi pomoći Bosni, ali oni samo žele moć i da upravljaju. Poručio bih roditeljima u Bosni da dobro razmisle ako planiraju svoju djecu upisati u njihove škole”, naglašava Selim.