Tekst čiji prijevod objavljujemo nastao je kao zajednički rad ruskog lista The Insider i britanske istraživačke mreže Bellingcat. Autor u njemu pokazuje povezanost ruskih službi i Dodikovog režima, otkriva ulogu Rusije u Dodikovoj pobjedi na predsjedničkim izborima 2014. godine i objašnjava kako Rusija planira u Bosni i Hercegovini primijeniti separatističke modele upotrijebljene na Krimu i u Ukrajini

Aleksandar Borodaj i Nikolaj Đakonov

Alina Šarojkina

Dodik i Malofejev na dan izbora 2014. u blizini Banja Luke

Konstantin Malofejev

Piše: Christo GROZEV

 Drugog oktobra 2014. godine na web-stranici Granične policije BiH pojavila se kratka obavijest. Ustvari, bilo je to upozorenje u vezi s ulaskom građana Ruske Federacije, a u kojem je stajalo sljedeće: “U cilju objektivnog informisanja javnosti o ulasku građana Ruske Federacije u BiH, obavještavamo da je u periodu od 25. septembra do 2. oktobra na teritoriju republike ušlo 144 građana Ruske Federacije preko državnog graničnog prelaza Rača, i to kao što slijedi – 25.9. (11 osoba), 26.9. (36 osoba), 27.9. (24 osobe), 28.9.(24 osobe), 29.9. (5 osoba), 30.9. (40 osoba) i 1.10. (4 osobe). Sva ova lica zadovoljavaju kriterije ulaska na teritoriju BiH i nisu nosili uniforme ili vojne činove, a među njima bilo je žena i djece.”

Ovo neobično obavještenje bio je zapravo pokušaj policije da umiri javnost nakon što su lokalni mediji javljali o ulasku velikog broja korpulentnih Rusa odjevenih u kozačke uniforme koji su pristizali u sedmicama uoči predsjedničkih izbora planiranih za 12. oktobar 2014. godine.

Da bi sve bilo dodatno zabrinjavajuće, Federalna TV čak je uspjela identificirati neke od kozačkih posjetilaca, posebno njihovog lidera Nikolaja Đakonova, koji je vodio paramilitarne jedinice Kozaka u vrijeme njihovog ulaska u Krimsku oblast. Ovaj se put više od stotinu tih ljudi, koji su nosili iste uniforme kao i na Krimu, zaputilo u Banju Luku.

Uloga Kozaka u izborima 2014. godine

Navodni razlog za dolazak Kozaka bilo je učešće na Festivalu folklora, planiranom u povodu stote godišnjice početka Prvog svjetskog rata. Međutim, lokalni mediji ubrzo su otkrili da niko od plesača s ogromnim kapama od ovčije vune na glavama čak i ne zna gdje će biti održan planirani festival niti da li će uopće nastupati, kao ni koliko planiraju ostati u zemlji.

Delegaciju Kozaka vodio je knjaz Zuran Zavčazade, sin monarhiste i bivšeg čuvara Imperijalne garde i sadašnji direktor ruskog dobrovoljnog humanitarnog fonda “Veliki Basil”. Ovaj fond, s Ministarstvom kulture RS-a, bio je službeni organizator i pokrovitelj posjete Kozaka iz Ruske Federacije.

Ministarstvo unutrašnjih poslova RS preporučilo je Kozacima da se ne registriraju kao posjetioci kod bosanskohercegovačkih vlasti nego da se, što je prije moguće, zapute prema Banjoj Luci. Neki od Kozaka prešli su granicu u vozilima koja pripadaju specijalnim policijskim snagama RS‑a stacioniranim u posebnim kasarnama – centrima za trening u Laktašima.

Sama pojava ovih ljudi jako je podsjećala na one tzv. ljubazne ljude koji su se sakupili i na Krimu u sedmicama uoči aneksije, čemu treba dodati da su oni ovdje svoje prisustvo učinili jako vidljivim te da su odbili davati izjave za medije. Jedina osoba koja je odgovarala na pitanja novinara bio je njihov lider Đakonov. “Mi nismo spetsnaz”, s osmijehom je on pred TV kamerama vješto uvjeravao javnost, i dodao: “Mi samo ne volimo medijsku pažnju.”

Nacionalistički, otvoreno proruski, predsjednik RS-a Milorad Dodik nedavno je obznanio svoju namjeru da održi referendum o secesiji u slučaju da dobije izbore. Samo dvije sedmice poslije toga otputovao je u Moskvu kako bi se susreo s ruskim predsjednikom Putinom.

U saopćenju za javnost izdatom tim povodom 18. septembra predsjednik Putin izrazio je nedvosmislenu političku potporu Dodiku i obećao, tom prilikom, “odbranu RS od neidentificiranih razbijača Daytonskog sporazuma”.

Tokom Dodikove posjete kompanija “Gazprom” potpisala je sporazum s RS-om, pri čemu je zaobiđena centralna Vlada u Sarajevu, po kojem bi se RS povezala s loše osmišljenim gasovodom poznatim kao Južni tok, što je, u to vrijeme, još bilo u fazi pregovora.

Zauzvrat, Putin se zahvalio na ovom, drugom susretu realiziranom tokom 2014. godine. I treći je uslijedio ubrzo, samo nekoliko dana uoči izbora u RS-u, kada je Dodik obećao nedvosmislenu potporu Rusiji.

Tada je Dodik izjavio: “Mi smo možda mali, ali naš glas se čuje.”

Ovaj glasni proruski evropski glas u mjesecima aneksije Krima bio je rijetko dragocjen poklon Rusima koji su, zauzvrat, to znali jako cijeniti. Izborno tijelo RS-a bilo je neodlučno i postojala je mogućnost da se glasovi jednako rasporede između Dodikovih proruskih separatista i opozicionog lidera Ognjena Tadića, koji je na izbore izašao s platformom promjena.

KO JE KONSTANTIN MALOFEJEV

Na sam dan izbora, 12. oktobra, odmah nakon što je glasao, u 15:10 sati, Milorad Dodik otišao je direktno do hotela “Kaldera”, udaljenog petnaestak minuta vožnje od Banje Luke, da se sastane s bogatim i utjecajnim ruskim gostom. Taj gost stigao je u RS kako bi bio siguran da će izborni rezultati biti onakvi kako to Rusija očekuje, a u vezi s čim je imao dobro iskustvo.

On je, zapravo, planirao, pripremao i finansirao tri referenduma izvan Rusije: na Krimu, Donjecku i Lugansku, i sva su tri prošla upravo onako kako je bilo i planirano. Kozaci, koji su tih dana lutali ulicama Banje Luke, bili su, u svakom slučaju, ključni dio tog plana.

Njegovo ime je Konstantin Malofejev. Samo pet mjeseci ranije, te 2014. godine, Malofejev je bio stavljen na crnu listu Evropske unije zbog davanja materijalne potpore separatističkim pobunjenicima u Istočnoj Ukrajini. On je bio i jedan od glavnih ideologa organiziranja aneksije Krima. Regrutirao je i finansirao ruske plaćeničke jedinice i lidere najmanje dviju separatističkih pobunjeničkih grupa u Istočnoj Ukrajini – grupu pukovnika Igora Girkina i Aleksandra Borodaja.

Sredinom 2014. godine postalo je jasno da je riječ o potpuno novom modelu – Kremlj je koristio Malofejeva kao inicijatora i ovlaštenog finansijera za poduzimanje aktivnih mjera, uključujući specijalne vojne operacije u Ukrajini i, pri tome, on je osiguravao punu zaštitu i držao odstupnicu Rusiji, ako kojim slučajem operacija propadne. Ali, ako operacija uspije, kao što je bio slučaj s Krimom, onda se Rusija pojavljuje i uzima puni kredit.

U oktobru 2014. godine došlo je pravo vrijeme da on, daleko od kuće, testira to svoje privatno‑javno partnerstvo u RS-u. Malofejevljev dobrovoljni fond, u koordinaciji s Dodikom, stvarni je organizator ovog kozačkog komemorativnog putovanja.

Odgovarajući na pitanja novinara, Ambasada Rusije u Sarajevu kazala je da nije kompetentna komentirati posjetu Kozaka, čime je sebi priskrbila plašt nemiješanja i odstupanja. Malofejev je poslao svog bliskog saradnika da vodi računa o toj paramilitarnoj grupi u Banjoj Luci.

Sedmog oktobra 2014. godine Aleksandar Dugin, ekstremni desničar i ideolog ekspanzionizma s Malofejevljevog platnog spiska, ključni igrač u regrutiranju ruskih dobrovoljaca za borbe u Istočnoj Ukrajini, poslao je e-mail Malofejevu, izloživši u njemu nacrt memoranduma u kojem su opisani ruski nacionalni interesi u smjeru navođenja događaja u RS-u u korist pobjede Dodika s naznakama o referendumu o secesiji od Bosne i Hercegovine koji bi potom uslijedio i, u idealnom slučaju (poslije prevladavanja opozicije srbijanskog premijera Vučića), ujedinjenja sa Srbijom na čelu s novopečenim srpskim nacionalnim herojem Miloradom Dodikom.

NAMJERNO CURENJE INFORMACIJA

Taj tekst otkriven je u Duginovim e-mailovima i odnosio se na dolazak ljubaznih ljudi uoči izbora u Banju Luku, gdje se implicira njihova uloga da, zapravo, spriječe svaki nepovoljan ishod izbora. Dugin ovdje, nadalje, predviđa da bi očekivana secesija mogla voditi ka ustanku i preorijentaciji drugih pravoslavnih zemlja regije, kao što su Makedonija, Bugarska, Rumunija, Grčka, prema Rusiji.

Ta Duginova upozorenja objavljena su već na nekoliko srbijanskih i ruskih web-stranica u danima uoči izbora u RS-u, što se jasno vidi iz liste u prilogu ovog teksta (prilog je objavljen na web-stranicama datim na kraju ovog prijevoda, op. ur.) s adresama na koje je, na dan uoči izbora, dostavljan taj memorandum.

Uprkos pretpostavljenom utjecaju susreta s Putinom, lutanju Kozaka ulicama Banje Luke i tim Duginovim implicitnim upozorenjima, izbori su završeni.

Dok su prva prebrojavanja glasova upućivala na tijesnu Dodikovu pobjedu i na njegovu prednost od nekoliko hiljada glasova, konačni rezultati izbora, međutim, nisu bili poznati još dvije sedmice.

Kao što je vidljivo s loga dobivenog od ukrajinske hakerske grupe “CyberJunta”, Alina Šarojkina, anti-GMO aktivista, izvršni direktor TV kanala Tsargrad, koji je u Malofejevljevom vlasništvu, i njegov privatni menadžer za vojne operacije širom Centralne i Istočne Evrope, poslala je e-mail jednom od agenata koje je Malofejev finansirao, sa zadatkom da “posije dezinformacije i organizira proruske i antiukrajinske demonstracije u zemljama Centralno‑istočne Evrope”. Ime tog agenta jeste Aleksandar Usovski.

E-mail Usovskom bio je naslovljen imenom “Republika Srpska”, a instrukcija je sadržavala obavezu izvođenja “male specijalne operacije”, što je bilo samo drugo ime za kontrolirano curenje informacija u poljski novinski prostor, a koja se odnosila na tajni susret Malofejeva s Dodikom u hotelu na sam dan izbora (u prilogu e-mail).

Namjera tog curenja informacija bila je da raširi pretpostavku kako je dolazak milionera u Banju Luku bio, zapravo, povezan s dolaskom ruske grupe spetsnaz u odori kozačkih plesača i da je razlog njegovog boravka tu bio upravo da nadgleda “krimski scenarij” u slučaju nepovoljnih izbornih rezultata. Šarojkina je, uz ovu instrukciju, Usovskom poslala i sliku u stilu paparaca, gdje se vidi susret Malofejeva s Dodikom, s instrukcijom da je pusti (slika u prilogu).

Usovski je izabrao da tu poruku pusti preko svog povjerljivog kontakta Borisa Berezickog, funkcionera izrazito desne i antisemitske Poljske narodne partije. Usovski je, potom, uzvratio e‑mailom Malofejeljevoj saradnici u kojoj sugerira da izaberu jednog liberalnog blogera kao idealno rješenje za curenje informacija (prilog je objavljen na web-stranicama datim na kraju ovog prijevoda, op. ur.).

Teško je sa sigurnošću ustvrditi šta je bio glavni motiv u ovom kontroliranom curenju informacija. Jedan od razloga jeste činjenica da je ishod izbora bio nesiguran i time je Malofejev, možda, htio poslati posljednje upozorenje da, i pored činjenice što je Dodik u mršavoj prednosti, krimski je scenarij, ipak, spreman da bude aktiviran. Druga hipoteza, sugerirana od Aleksandra Sjatina, bivšeg starijeg istraživača RISS-a, sadrži razmišljanje da je to curenje informacija zapravo upozorenje Poljskoj, gdje su se, u tom momentu, i Malofejev i Putinov savjetnik Surkov nadmetali da bi se dodvorili proruskom političaru Mateušu Piskorskom. Treća moguća hipoteza jeste da je ovim Malofejev želio unaprijediti svoj utjecaj vis-a-vis Kremlja i tako tražiti maksimalni kredit za svoju ulogu u RS-u, koristeći pritom i strane medije.

ORDENJE ZA DOPRINOS U FORMIRANJU REPUBLIKE SRPSKE

Šta god da je bio cilj kozačke plesačke grupe u RS-u, osim što su ova 143 uniformirana čovjeka tumarala ulicama na sam dan izbora, njeno stavljanje u akciju nikada nije bilo potrebno. Na dan 28. oktobra objavljeni su konačni rezultati po kojima je Dodik dobio izbore za samo 7.000 glasova prednosti. Tako je Dodik zadržao prednost u RS-u, dok su na državnom nivou, kako za izbore u tročlano predsjedništvo (gdje je njegov kandidat poražen od lidera opozicije Ivanića), tako i na općim izborima, opozicione partije tijesno nadvladale Dodikov SNSD (budući da su se kasnije pridružile koaliciji na državnom nivou).

Bellingcat i Insider, svako sa svoje strane, nastojao je doći do komentara o razlozima e-maila koji je procurio, kao i stvarnih razloga i svrhe dolaska Kozaka u Banju Luku. Te provjere izvršene su i kod gospođe Šarojkin i kod Usovskog.

Usovski je rekao za Bellingcat da nikada nije radio ili primao bilo kakav novac od Konstantina Malofejeva s ciljem bavljenja proruskim aktivnostima ili bavljenja političkim inženjeringom u zemljama Istočne Evrope. On je, također, rekao za Bellingcat da je Malofejev “svetac čije su međunarodne aktivnosti jedino u vezi s pružanjem pomoći Pravoslavnoj crkvi”. Međutim, u razgovoru za Insider priznao je da je od Konstatina Malofejeva primao finansijsku potporu između maja i oktobra 2014. godine za operacije u zemljama Centralne i Istočne Evrope, kao i da je od njegove pomoćnice, vjerovatno Šarojkine, primio manju sumu novca.

Nekoliko mjeseci poslije izbora, u junu 2015. godine, novoizabrani predsjednik Dodik odlikovao je Konstatina Malofejeva, generala Leonida Rešetnjikova, kao i Putinovog savjetnika i bliskog Malofejevljevog prijatelja Igora Štegoleva Ordenom Njegoša prvog reda za doprinos u formiranju Republike Srpske.

Tokom 2016. godine Dodik je održao antiustavni referendum radi institucionalizacije posebnog državnog praznika za RS, i tada se obavezao da će 2018. godine održati referendum o otcjepljenju RS-a od Bosne i Hercegovine. Obje aktivnosti zapravo su samo realizacija plana iz Duginovog memoranduma (oktobar 2014. godine). Te su ga aktivnosti, zapravo, i dovele na američku crnu listu. Mali glas RS-a protiv EU i USA, a u korist Rusije glasniji je danas nego ikad.

(Originalne tekstove na engleskom i ruskom, s grafičkim prilozima i kopijama e-mailova možete naći na web-stranicama:

https://www.bellingcat.com/news/uk‑and‑europe/2017/03/04/kremlinsbalkan i

http://theins.ru/politika/46854)