Malo je fudbalskih trenera iz BiH koji su u prilici s klupe voditi evropske klubove. Jedan je od njih Mostarac Meho Kodro, koji je početkom ove godine postao trener Servettea iz Ženeve i s kojim bilježi sjajne rezultate. Za Stav Kodro priča o Veležu, Sarajevu i o tome kako je od prosječnog švicarskog kluba za samo dva mjeseca napravio pobjednike

Novinari iz Ženeve, oni koji prate Servette, nazivaju taj niz pobjeda “Meho Kodro efekt”. Šest zvaničnih utakmica u 2017. godini, šest pobjeda. Za samo dva mjeseca boravka u Švicarskoj Meho Kodro preporodio je Servette, klub bogate historije i sjajne tradicije, ali i klub s puno problema posljednjih godina.

INTEGRALNI FUDBAL

Kodro je po dolasku imao mnogo problema. Nije uspio obaviti zimske pripreme onako kako je htio. Loše vrijeme u Španiji, gdje su se spremali, natjeralo ih je na povratak u Švicarsku, ali kiša godi Mehi Kodri i njegovom sinu Kenanu. Stariji je po teškom pljusku u pretposljednjem kolu savladao Wohlen s 0-2, ove nedjelje istim rezultatom i Wil. Mlađi je Kodro u predzadnjem kolu postigao dva gola za Osasunu u španskoj ligi. Teško da će biti dovoljno Osasuni, ona će najvjerovatnije od iduće sezone ponovo u Drugu ligu.

“Teško je ocu pričati o djetetu, teško mi je komentirati. Bori se, trudi se. Kenan je moj ponos. Nezgodna je situacija, Osasuna će se teško spasiti i Kenan traži sebe u takvim okolnostima. Moguće da će nastaviti u nekom drugom klubu, zavisi od golova. Ako bude imao veću minutažu, bit će interesa za njega. To je normalno, danas u fudbalu ništa ne ostaje neprimijećeno.” Ovih dana Meho i Kenan uživaju. Jedan u golovima, drugi u dobrim rezultatima, iako, kaže Meho Kodro, rezultat nije bio imperativ postavljen pred njega kada je stigao na Ženevsko jezero. Klub je već izgubio šanse za ulazak u Prvu ligu.

“Svaki proces traži svoje vrijeme, ne možeš odmah na početku biti opterećen rezultatom. Ono što me vodi jeste rad, stvaranje, a ne rezultat. Bilo je suludo razmišljati kada sam tek došao u Ženevu da ću dobiti svih pet utakmica u prvenstvu. Prvo sam morao napraviti plan, uspostaviti neku liniju rada. Rezultat nekada jeste, a nekad nije posljedica rada. Srećom, kod nas zasad jeste.”

U utakmici protiv Wohlena otišlo se na poluvrijeme bez golova. Igrači Servettea pričali su kasnije da ih je Kodrin govor u svlačionici motivirao za nastavak u kojem su postigli dva gola i pobijedili. Razgovor s igračima ono je što vole kod novog trenera, način kako s njima komunicira, kažu, jedan je od uzroka uspjeha. “Insistiram na tome, vrlo mi je važno da igrač razumije ono o čemu mu pričam i šta tražim od njega”, priča Kodro. “Kada se igračima pojasni, kada se izdefinira ta njihova uloga, to olakšava posao i meni i njima. Ako to ne uradiš, onda je teško igrati i kasnije napraviti analizu urađenog. Malo sam sada u hendikepu, ne govorim francuski i moram s njima komunicirati uz pomoć prevodioca, ali mi je vrlo važno da igrači znaju šta ja tražim od njih. Ne samo kolektivno, svaki od njih mora znati šta mu je raditi.”

Servette igra onako kako Kodro voli, želi i kako jedino zna. Agresivno, napadački, s malo dodira lopte. U djetinjstvu je uživao u igri Jochana Cruyffa, kasnije i u njegovim trenerskim zamislima. Sarađivali su zajedno i u Barceloni i pokojni je Holanđanin ostavio dubok trag u Kodrinom životu. “Agresivna igra moj je fudbalski postulat, ja to volim, ja to tražim od igrača”, pojašnjava Kodro. “Zbog toga radimo puno na taktici. Volim taj, da tako kažem, ‘misleći’ fudbal, da igrači misle šta ih čeka, šta trebaju uraditi da bi došli do cilja. Neko kaže da je to totalni fudbal, neko ga zove integralni fudbal, jednostavno, to je igra u kojoj svako radi svoje, u kojoj se trudimo da odmah oduzmemo loptu, da sa što manje dodira dođemo do gola. Nisam ja to učio samo od Cruyffa, skupljao sam znanje i od Juppa Heynckesa ili Johna Toshacka. Taj neki moj ‘stari’ Velež prakticirao je tu vrstu fudbala, direktnu igru, kombiniranje, puno talenta pojačanog agresivnošću. Takva je igra neka kombinacija koja je od mene napravila to što ja jesam. I pokušavam to prenijeti na igrače.”

I uspijeva mu, vraćaju mu otvorenost i iskren pristup na terenu. “Važno je da, kada pričam o nečemu igračima, pričam o nečemu u što ja vjerujem, što ja prepoznajem, ako im pokušaš prodati neku priču, a u to ne vjeruješ i to ne radiš, onda igrači to brzo otkriju. Igrači su mangupi, inteligentni, znaju i oni otprilike kad nešto što im pričaš ne dolazi iznutra, kada im pokušaš podvaliti.”

VELIKA PRIČA

Iako je trenersku karijeru počeo kao saradnik Josea Marija Bakera, nekadašnjeg suigrača iz Real Sociedada i Barcelone, prvi samostalni trenerski posao Kodro je imao u Bosni i Hercegovini. Imenovan je za selektora fudbalske reprezentacije, no dao je ostavku nakon samo dva prijateljska meča jer su mu se tadašnji čelnici NS BiH miješali u posao. Osam godina kasnije, postao je trener Sarajeva. I to mu je, kaže, bilo jedno od najvećih životnih iskustava.

“Više ne razmišljam puno o tome šta je bilo, rad u Sarajevu za mene je jedno ogromno iskustvo. Činjenica je da je kod mene ostala velika ljubav prema klubu. Volio bih da je ta priča završila drugačije, ali, Bože moj, ljudi planiraju, ali ipak neko drugo odozgo određuje. Nisam završio ono što sam planirao i svako je krenuo svojim putem. Da li ću se vratiti? Nikad ne reci nikad. Baš tako. Sarajevo je meni posebno, to je posebna ljubav. Kada sada razmišljam o Sarajevu, nakon svega što se desilo, s ove vremenske distance, imam neki fini osjećaj, nekako mi je toplo. Ne znam zašto, ali je tako kada mislim o klubu i ljudima koji ga okružuju.”

Pričati s njim o fudbalu obavezno završi na Mostaru i Veležu. Klub u kojem je počeo karijeru prati svakog dana, sretan što se u Mostaru stvara jedna nova, lijepa priča. Klub je restrukturiran, gradi se i obnavlja stadion, vode ga ljudi koji, poput njega, žive za Velež.

“Mala je riječ raduje me kada vidim šta se rađa u Mostaru. To je nevjerovatno, strašno mi je drago što vidim i osjećam šta se pravi u Veležu. Radi se stadion, znam da su tu predsjednik Sudo Hasić, da je tu Ibro Rahimić, znam te neke ljude koji su sada u klubu, da svako na svoj način pomaže u tome svemu. Drago mi je što je to tako. Velež je posebna priča u mom životu i sve pozitivno oko Veleža čini me sretnim. Nadam se da ta priča neće biti kratkog daha, da će trajati i da će donijeti sportski rezultat.”

Vrijeme je, kaže Kodro, da se u Mostaru prestane pričati o Veležu kakav je nekada bio. “Ogroman je teret ta Veležova historija. Zbog toga se prebacuje velika odgovornost na ljude koji su sada u klubu. Ne treba tražiti Velež onakav kakav je nekada bio. To je nekada bilo, i to je prošlo vrijeme. Sada treba pokušati napraviti od Veleža što bolju priču i naravno da to kakav je nekada bio Velež bude ovim novim ljudima svjetionik. Sve je danas drugačije, vrijeme, okolnosti, kontekst i treba pokušati u svemu ovome danas uraditi nešto fino, ali da se ne stavlja toliki pritisak i odgovornost na ljude koji stvaraju novi Velež.”

Mostarsko mu sunce nedostaje, u junu će ka svom rodnom gradu na odmor. Do tada karijeru gradi u Ženevi, u klubu kojeg priprema za povratak u Prvu ligu. Švicarci mu vjeruju, dali su mu potpunu slobodu u radu i uvjete. Kodro vraća rezultatima, a ženevski se mediji pitaju što bi bilo sa Servetteom da je Kodro u klub došao na početku sezone.

Jedan od ključnih igrača Servettea jeste Mirsad Hasanović. Rodom iz Glogove, rođen je u Srebrenici 3. jula 1995. godine, osam dana prije pada ove enklave. S roditeljima je nakon rata stigao u Švicarsku. U Servetteu je već četiri godine, stigao je tu iz podmlatka Yverdona: “Hasanović je mlad, jako talentiran igrač”, kaže Meho Kodro. “Igra posljednjeg veznog, na toj sam ga poziciji zatekao. Ali ga guram pomalo da ide naprijed, mislim da tu može više pokazati. Ima u njemu kapaciteta za nešto dobro, mogao bi napraviti lijepu karijeru.”