Bošnjački odbornici su na pomenutoj sjednici iz marta 2019. godine načelno (i naivno) podržali odluku o izgradnji “spomenika miru”. Međutim, Bošnjaci u Srebrenici kažu da nisu protiv mira, ali jesu protiv “spomenika miru”, koji očigledno neće biti onakav kako je zamišljeno. Pored toga, mnogi su mišljenja da se nisu stekli uvjeti za izgradnju spomenika.

“Spomenik je trebao da predstavlja simbol mira u Srebrenici, ali je takva ideja kasnije izigrana od strane aktuelnog načelnika, te će se spomenik graditi u samom kružnom toku u gradu, umjesto u parku. Jednim dijelom, to je podvala koja je podržana i od strane OHR-a. Ovaj projekt nema više podršku Bošnjaka jer je očigledno da se njegovom izgradnjom želi skrenuti pažnja s Memorijalnog centra u Potočarima i više od 8.372 žrtve Genocida. Ovdje se jasno zna ko je žrtva, a ko agresor, ko je odgovoran za genocid i mi ćemo se potruditi da tako i ostane”, kaže Alija Tabaković, šef Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a i kandidat za načelnika Opštine Srebrenica na predstojećim izborima. Tabaković kaže da je problematična, između ostalog, lokacija na kojoj će spomenik biti postavljen, iz razloga što je to mjesto s kojeg je “Ratko Mladić 11. jula 1995. godine pozvao na osvetu Turcima poslije bune protiv dahija, nakon čega je počinjen Genocid”.

Tabaković kaže da jednostavno nisu ispunjeni uvjeti za postavljanje spomenika koji bi se zvao “spomenik miru”, jer imamo “izraženo negiranje Genocida, glorificiranje ratnih zločinaca, diskriminaciju bošnjačke djece i povratnika”.

“Sve to imamo u Srebrenici i svjedoci smo tome u proteklim godinama. Mi trebamo pripremati i stvarati preduvjete za pomirenje. Ti preduvjeti moraju biti na bazi činjenica koje se ogledaju u tome da se prizna Genocid, da se otkloni diskriminacija u obrazovanju, zapošljavanju, osudi ratnih zločinaca, usvajanje zakona o zabrani negiranja Genocida, prestanak negiranja države BiH i drugo. Tek onda možemo razgovarati o pomirenju radi budućih generacija u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. Na takav način bismo imali preduvjete i za fizički spomenik miru koji bismo mi rado prihvatili”, kaže Tabaković.

Faruk Đozić, delegat u Vijeću naroda RS-a, kaže da “Bošnjaci ni u jednom trenutku nisu protiv mira jer nakon Genocida su se vratili u grad gdje je nad njima on počinjen, ali da jesu protiv ‘spomenika miru’ zato što nisu ispunjeni društveno-politički uvjeti za takav spomenik”.

“Inicijatori ovog ‘spomenika mira’ iz međunarodne organizacije kao da žive u nekoj alternativnoj realnosti u kojoj ne postoji negiranje zločina Genocida nad Bošnjacima od strane kako lokalnih, entitetskih vlasti pa tako i iz susjedne Republike Srbije. U toj alternativnoj realnosti Zakon o zabrani negiranja zločina izgleda postoji i svi ga poštuju, u njoj se poštuje pravo jednog naroda na svoj jezik i svi imaju jednako pravo i šansu za zaposlenje. Da budem jasan, nisam protiv mira, ali jesam protiv izgradnje ‘spomenika mira’, za čiju izgradnju nisu ispunjeni minimalni društveno‑politički uvjeti za mir. Izgradnja ovakvog ‘spomenika mira’ nema ništa drugo za cilj nego da skrene pažnju sa Srebrenice kao simbola počinjenog Genocida na apstraktnu i lažnu priču o miru. Zar mi Bošnjaci da ostanemo slijepi na negiranje zločina Genocida, negiranje bosanskog jezika, politiku zapošljavanja u lokalnim i entitetskim institucijama zarad nekog nametnutog ‘mira’? Zašto nije podignut spomenik miru u Auschwitzu, simbolu zločina holokausta, Jasenovcu, simbolu ustaških zločina? Odgovor je jednostavan, jer tamo ‘spomeniku mira’ nije ni mjesto, jer bi takvi spomenici umanjili simboličko značenje događaja koji simboliziraju to mjesto i koji su se stvarno dogodili. Sve dok ne dođe do ispunjenja društvenih, političkih i kulturoloških pretpostavki za mir ne može i ne smije se graditi spomenik ovakvom ‘miru’, a kamoli biti podržan od bilo koga ko drži do Bosne i Bošnjaka”, kaže Faruk Đozić.

S druge strane, aktuelni načelnik Opštine Srebrenica Mladen Grujičić kaže da je “svako ko je protiv spomenika i protiv mira”.

“Sve procedure su ispoštovane, Skupština je donijela odluku, a samo dva odbornika su bila protiv, i to jedan sa srpske i jedan s bošnjačke strane. Ostali su podržali ideju uz usaglašavanje kako treba da izgleda spomenik da se ne bi eventualno niko osjećao ugroženo. Nismo nikakav natpis stavili na spomenik jer ne želimo da se bavimo da li će biti latinica ili ćirilica, šta će pisati i tako dalje. Tu neće biti nikakvog obilježavanja, iako su mnogi to tumačili kao da će tu biti polaganje cvijeća itd. Ovaj spomenik je za budućnost, ne za prošlost. Mir nema alternativu i svako ko je protiv spomenika on je protiv mira”, poručuje Grujičić.

Izgradnji spomenika miru protive se i članice udruženja koje okupljaju preživjele žrtve Genocida. OHR-u, koji je inicijator izgradnje spomenika, uputile su pismo u kojem, između ostalog, traže da “OHR donese zakon o zabrani negiranja Genocida”. Očekivati je i reakciju iz OHR-a u narednom periodu, te će biti poznato hoće li uopće biti i postavljen spomenik miru, čija će izgradnja koštati 70 hiljada KM.

Ono što je očigledno jeste da će “spomenik miru” u Srebrenici, ukoliko bude postavljen, postati još jedno mjesto sporenja i, bolje rečeno, “spomenik (ne)miru”.