Iako je od tragedije prošlo skoro deset godina, nikada do kraja nije tačno utvrđeno pod kojim su okolnostima na sarajevskoj Pedijatrijskoj klinici za samo nekoliko dana umrle 24 bebe; iako je obdukcija rađena nad tijelima dviju beba pokazala smrt od sepse, istraga je otvorena, razvlačena i zatvorena bez ikakvih konkretnih nalaza, uz povoljan ishod za tada odgovorne čelnike sarajevskog Kliničkog centra

Teške optužbe iznio je ovih dana Dragan Đokanović, donedavno neonatolog u sarajevskom Kliničkom centru, o menadžmentu ove institucije. Smrt triju beba u Sarajevu tokom prvih dana ove godine Đokanović je iskoristio kako bi oblatio doskorašnje kolege, tvrdeći kako je stanje alarmantno otkako je “novi menadžment ukinuo Neonatološko odjeljenje”. Zanimljivo, ali Đokanović malo pa malo pa u tom kontekstu spominje tragediju iz 1985. godine, kada je na tadašnjoj sarajevskoj Klinici Jezero umrla 21 beba, zbog čega je smijenjeno kompletno rukovodstvo Klinike.

Đokanović i danas priziva smjene, ali zaboravlja na slučaj iz 2007. godine, kada je za oko mjesec dana na Klinici na kojoj je doskora radio umrlo 24 djece. Jedna beba preminula je upravo na Odjelu neonatologije, a tadašnji generalni direktor Faris Gavrankapetanović i tadašnja šefica Pedijatrijske klinike Senka Dinarević-Mesihović, koji su inače i doveli Đokanovića na Kliniku, tvrdili su da je sve učinjeno da se ova beba spasi. Međutim, nikada do kraja nije razjašnjeno šta se zapravo dogodilo s ostalim bebama.

FENIRANJE KRAJ INKUBATORA

Dženeta Babić‑Malagić rodila je, na carski rez, djevojčicu drugog aprila 2007. godine. Dijete je rođeno nekoliko nedjelja prije vremena, no zdravo, što je Dženeti rečeno i nakon poroda. Beba je prebačena na neonatologiju i stavljena je u inkubator. Dva dana kasnije, Dženeta sa suprugom prvi put dolazi posjetiti dijete. Dočekuje ih doktorica Emina Hadžipašić, kćerka bivšeg federalnog premijera Ahmeta Hadžipašića. Kaže kako je s djetetom sve u redu, kako su svi nalazi uredni, no da će Nejra, kako su je već nazvali njeni roditelji, morati ostati mjesec dana dok dobije na kilaži.

Roditelji su svakog dana dolazili posjetiti dijete i svakog su dana pitali da li je beba imala prvu stolicu. Uvijek im je odgovarano da je sve u redu, no uvijek je u pitanju bio drugi doktor. U tih desetak dana, koliko su posjećivali dijete, saznali su da su dvije bebe umrle na odjelu na kojem je bila i njihova kćerka. “Dok smo čekali jedan dan da uđemo, čuli smo kako pišti inkubator. Vidjeli smo kako doktori i sestre trče. Nas su izveli van. Sutradan tog inkubatora više nije bilo, a nama su rekli da je ta bebica prebačena negdje drugo”, sjeća se u razgovoru za Stav Dženeta Babić‑Malagić. Tokom posjeta se Dženeta sprijateljila s majkom dječaka koji je rođen prije vremena. Kao zdrava beba, nije bio u inkubatoru, ležao je u običnom krevetu i trebalo je za nekoliko dana da iziđe kući. Četrnaestog aprila 2007. godine Dženeti i njenom suprugu javljeno je da njihova kćerka ima temperaturu i da se stanje pogoršalo. Dok su ulazili u prostoriju s inkubatorima, Dženeta i njen suprug unutra zatječu dvije medicinske sestre. Jedna drugoj kraj inkubatora feniraju kosu.

Još su ranije upozoravali na lošu higijenu, na doktore koji puše i jedu u sobi za odmor, odmah preko puta intenzivne njege. Doktorica koja ih je pozvala da im javi da se stanje pogoršalo kaže im da se mora uraditi CT glave, no da to nije moguće napraviti prije ponedjeljka, tek za tri dana. Roditelji privatnim vezama dolaze do doktora Naima Kadića, koji uspijeva odmah dogovoriti termin za CT. Nejrin otac vozi dijete u bolničkom kombiju i svađa se s vozačem koji puši dok ih prevozi do druge klinike. Naim Kadić i radiolozi na snimku uočavaju hematom, glavu punu krvi. Nalaz je loš i Kadić odmah predlaže operativni zahvat kako bi se riješio krvi u mozgu. “'Gospođo, ovakve se stvari dešavaju prilikom teških poroda ili kada se beba porađa vakuumom.’ Rekla sam mu da sam se porodila carskim rezom. Problijedio je i otišao je spremati se na operaciju”, priča Dženeta. Dok Naim Kadić operira Nejru, Dženeta odlazi do tadašnje direktorice Klinike Senke Mesihović‑Dinarević. “Rekla sam joj da ću ih, kako god se završilo, sviju tužiti”, kaže dodajući da je svakog dana čula kako je neko od djece umrlo na Klinici. Umro je i dječak koji nije bio u inkubatoru. Kadić je uspješno operirao Nejru i prebacio je na intenzivnu njegu na svojoj klinici. Tokom vikenda je držana pod pažnjom i činilo se kako oporavak ide dobro.

Roditeljima je Kadić, dva dana nakon operacije, kazao: “Nisam stručnjak za abdomen, ali meni njen stomak ne izgleda dobro. Zamolio je specijalistu doktora Zvizdića da pregleda dijete.” Zvizdić nakon ultrazvučnog pregleda stomaka odmah zakazuje hitnu operaciju. “Kazao nam je da je Nejra, doslovno, puna nečega, da su joj crijeva u lošem stanju i da ne zna šta će zateći dok je ne otvori. Nakon operacije nam je rekao da je stanje loše. Kazao nam je da su joj crijeva bila puna neke zelene sluzi, da je pronašao i mekonij (prvu stolicu kod novorođenčeta, op.a.) koji je začepio crijeva, da je morao tu tvar vaditi pincetom, krpati i rezati crijeva da je očisti. I da nije siguran da li će preživjeti narednih 24 sata”, priča Babić-Malagić. Nalazi su pokazali kako je Nejra već bila septična i da su joj izgledi za oporavak bili skoro pa nikakvi zbog dviju teških operacija u kratkom roku. No, činilo se da će uspjeti, izgledalo je kao da se oporavlja. “Onda su nas nazvali s Klinike oko dva sata ujutro. Kazali su da ima temperaturu, da joj opadaju otkucaji srca i da trebamo doći. Preselila je nekad oko sedam sati ujutro. Umrla je od sepse.”

OPASNE VEZE

U međuvremenu je na Pedijatrijskoj klinici haos. Bebe umiru jedna za drugom. Od 3. do 17. marta 2007. godine umrli su dječaci iz porodica Smajić, Kadrić, Maletić, Mekić, Valjevac i Jakić‑Subašić te djevojčice iz porodica Alibašić, Škoro, Sakić‑Svraka, Babić-Malagić i Katkić. No, samo Malagići i roditelji još jednog djeteta traže obdukciju tijela. Otac Nejre Babić prati tijelo svog djeteta i traži da obdukciju radi neko od stručnjaka van Sarajeva. Obdukciju radi stručnjak iz Tuzle, koji je ustvrdio kako je Nejra bila nedonošče i da se takve stvari – dešavaju.

Dženeta Babić‑Malagić odlazi u Tužilaštvo KS i prijavljuje da sumnja u nalaze smrti svoje, ali i druge djece. Slučaj preuzima tužiteljica Dalida Burzić. Otvara istragu i šalje policiju na Pedijatrijsku kliniku. Saznaje se kako je od 18. marta do 20. aprila 2007. godine umrlo 24 djece na Pedijatrijskoj klinici. Nekoliko dana po otvaranju istrage iz Tužilaštva KS stiže obavijest: “Tužiteljstvo je donijelo odluku o pokretanju istrage protiv šefice Pedijatrijske klinike zbog postojanja osnovane sumnje da je počinila krivično djelo protiv zdravlja ljudi, a što je utvrđeno na osnovu do sada prikupljenih dokaza i nalaza obdukcija beba Malagić i Mekić. Tužiteljstvo je ocijenilo da postoji osnovana sumnja da je dr. Mesihović-Dinarević, kao odgovorna osoba, propustila provođenje obaveznog unutarnjeg nadzora nad stručnim radom zdravstvenih radnika na Pedijatrijskoj klinici, po Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.”

Četvrtog juna 2007. godine održava se sjednica Stručnog vijeća Kliničkog centra u Sarajevu. Idriz Bukvić, direktor discipline za ginekologiju, akušerstvo i pedijatriju, govori “o dešavanjima oko smrti 11 nedonoščadi na Pedijatrijskoj klinici tokom mjeseca aprila koja su popraćena s velikom medijskom kampanjom, te s činjenicom da je Tužilaštvo pokrenulo istragu za pet slučajeva”. U Zapisniku sa sjednice stoji i sljedeće: “U svom izlaganju je istakao da su bebe bile nezrele, sklone infekcijama, male težine te da je na Intenzivnoj njezi Pedijatrijske klinike sve učinjeno u domenu zdravstvenih mogućnosti na njihovom liječenju. Također je predložio da se imenuje Komisija od šest članova sa zadatkom da ispita sve okolnosti i medicinske nalaze (kada se vrati dokumentacija koja je kompletno izuzeta od strane Tužilaštva), a zatim sačini izvještaj i prezentira na ovom vijeću.”

U Komisiju su imenovani doktori Mirsada Hukić, Idriz Bukvić, Sajma Dautović, Suada Heljić i Ediba Saračević. “U radu Komisije prof. dr. Senka Mesihović‑Dinarević, šef Pedijatrijske klinike, pružit će svu potrebnu pomoć, ali neće učestvovati u donošenju zaključaka”, napisano je. Nešto ranije, generalni direktor Kliničkog centra Faris Gavrankapetanović šalje pismo policijskom komesaru Himzi Selimoviću, kojem tvrdi kako se osoblje Pedijatrijske klinike žalilo na navodno neprofesionalno ponašanje policajaca prilikom njihove istrage, uzimanja izjava osoblja i izuzimanja dokumentacije iz Pedijatrijske klinike.

POPUT STARIH FENIČANA

Dok traje istraga, Dženeta Babić-Malagić traži od Tužilaštva nezavisnu obdukciju tijela dviju beba. Vještačenje je skupo, Tužilaštvo za to nema novaca, no ipak uspijevaju pronaći stručnjaka iz Beograda koji će uraditi ekspertizu. Mjesec i po dana nakon otvaranja istrage, Dalida Burzić povlači se iz predmeta. Prelazi na dužnost sutkinje Kantonalnog suda u Sarajevu. Predmet prelazi u nadležnost tadašnje kantonalne, a sada državne tužiteljice Dike Omerović.

“Nikada me nije nazvala, niti mene ni bilo kog drugog roditelja. Tapkala je u mjestu, nije radila ništa, razvlačila je”, priča Dženeta Babić‑Malagić. U međuvremenu saznaje ko je vještak iz Srbije koji treba uraditi nalaz. Kada ga je kontaktirala, kazao joj je kako s njom ne smije uopće razgovarati. Malagić-Babić ga je pitala kakvu uopće dokumentaciju ima, šta mu je poslano iz Tužilaštva. Shvatila je da je dokumentacija nepotpuna. “Uspjeli smo sve kopirati, svaki nalaz od rođenja do smrti. Dali smo mu da to pogleda. Kazao nam je da će ovaj slučaj biti završen kao kod starih Feničana. Pitali smo šta to znači, između redova smo saznali da će biti ko da više”, kaže.

U međuvremenu, privatnim vezama saznaju da se vrši pritisak iz raznih krugova, kako na eksperta iz Beograda, tako i na ostale koji su uključeni u slučaj, od osoblja Pedijatrijske klinike do stručnjaka koji su radili briseve kako bi se ustvrdilo prisustvo bakterija na Klinici. Traže i mišljenje neovisnog neurohiruga, žele znati otkud djetetu starom desetak dana hematom na glavi. Pregledavši nalaze, neurohirug im kaže kako misli da je hematom nastao tokom boravka djeteta u inkubatoru. Da nije praćeno kada je počelo samostalno disati, da je uzelo previše zraka i da je tako “prepuhano”, što je izazvalo oštećenja na mozgu, ali i u stomaku. Doktoricu Hadžipašić više nikada nisu vidjeli. Napustila je Pedijatriju i otišla raditi u Zenicu.

Stručnjak iz Beograda nakon ekspertize zaključuje kako je smrt nedonoščeta nešto što se – dešava. Desetog juna 2007. godine mediji u BiH objavljuju članak u kojem stoji kako “Senka Mesihović-Dinarević dosad nije saslušana jer je zatražila novi rok i dodatno vrijeme kako bi se mogla pripremiti za saslušanje”. Tvrdi se kako je “dosad ispitano nekoliko svjedoka u ovom slučaju i nije isključeno da istraga obuhvati i druge zaposlene na Pedijatriji. U svakom slučaju, Tužilaštvo nije u zavidnoj poziciji jer je pritisak roditelja umrlih beba jako velik, baš kao i javnosti. Valja reći i to da je istraga obuhvatila i jednu od uglednijih osoba u Sarajevu”. Tužilaštvo otkriva kako je tokom istrage utvrđeno da je na Klinici umrlo 24 djece, odnosno, da je u osam dana umrlo osam beba. Tačno godinu dana nakon otvaranja istrage, tadašnji glavni sarajevski kantonalni tužilac Branko Šljivar donosi odluku o obustavi istrage.

“U istrazi su provedene istražne radnje te saslušani svjedoci. Obavljena su sudsko-medicinska vještačenja i timsko medicinsko vještačenje koje je rađeno u neovisnim medicinskim institucijama izvan Bosne i Hercegovine. Provedene su i ostale istražne radnje za koje se u istrazi pokazala potreba. Tužilaštvo u istrazi nije našlo dokaze iz kojih bi proizilazila krivičnopravna odgovornost osumnjičene dr. Senke Dinarević-Mesihović za smrt pet beba. Neovisno od ovoga, Tužilaštvo će nastaviti aktivnosti na planu utvrđivanja eventualne krivične odgovornosti medicinskog osoblja na navedenoj klinici”, navodi se u saopćenju koje je potpisao Šljivar. Dokumenti izuzeti tokom istrage nikada nisu vraćeni u Klinički centar. “

Petog maja 2007. godine tadašnja tužiteljica Tužilaštva Kantona Sarajevo Dalida Burzić otvorila je istragu u slučaju smrti beba na Pedijatrijskog klinici u Sarajevu. Nakon toga, 11. juna 2008. godine tužiteljica Dika Omerović donosi naredbu o obustavi istrage. Na takvu odluku uložena je pritužba koja je odbijena od strane tadašnjeg glavnog tužioca, te je predmet 14. jula 2008. godine i arhiviran”, stoji u odgovoru Stavu iz Tužilaštva KS na upit kako je okončana istraga o smrti 24 bebe na sarajevskoj Pedijatrijskoj klinici. “Nama je bilo jasno o čemu se radi, da se pokušava na sve načine skinuti odgovornost s ljudi koji su krivi za smrti beba”, kaže Malagić‑Babić.

“Imamo i mi svoje veze, saznali smo štošta, puno je važnih ljudi u sve to bilo upetljano. Kada smo htjeli angažirati advokata koji će nas zastupati tokom istrage, niko to nije prihvatio raditi. Prvo nas je odbio Josip Muselimović, a za njim i ostali, nisu htjeli ulaziti u to. Na Pedijatriji su svi bježali od nas, niko nam nije htio reći šta se desilo, iako svi znamo, i mi i oni, da je do smrti beba došlo zbog nehata, zbog očajnih higijenskih uvjeta. Čak su pokušali optužiti svoje kolege s ginekologije, da sam ja došla zaražena i tako prenijela bakterije, iako su pedijatri nakon poroda napisali da je Nejra rođena s ocjenom ‘Apgar 10’.”

Kad se rodi, dijete dobiva ocjenu “Apgar”, koja govori o njegovoj spremnosti na samostalan život u vanjskom svijetu. Test se sastoji od pet područja koja se ocjenjuju bodovima i ponavlja se pet minuta nakon prvog. Maksimalan broj bodova, deset, dobiva dijete kod kojeg su svih pet područja savršeno razvijena i funkcionalna.