Uvijek sam se pružao onoliko koliko mi je jorgan dug, a bio sam i zadovoljan s onim što imam. Vodio sam računa da ne budem muhtač drugome, te da mogu pomoći onima kojima je pomoć potrebna. I rahmetli supruga Sejda mi je bila takva. Samo sam jednom u životu, nekako odmah po ženidbi, uzeo kredit i sam sebi uvećao ratu da ga što prije otplatim. Ima i smrt. Neću da preselim a nekome da ostanem dužan. Jeo sam zdravu hranu
 iz Novog Sada. Poslije te utakmice pratio sam ‘Želju’ čak i na stadionima izvan Sarajeva, po BiH i tadašnjoj Jugoslaviji. Raja bi se ukrcala na voz i na utakmicu. Kad ‘Željo’ na Grbavici igra sa ‘Zvezdom’ ili bilo kojim drugim klubom izvan Sarajeva, i navijači ‘Sarajeva’ navijaju za ‘Želju’, i obrnuto, kad je ‘Sarajevo’ domaćin nekom klubu sa strane, mi željovci navijamo za ‘Sarajevo’. Jedino na derbijima smo bili rivali. Ni tada nije bilo tuča. Mogao si povesti i dijete na utakmicu. Jedino su bile nezgodne grupe navijača ‘Veleža’. Znale su poodvaljivati klupe po sarajevskim parkovima. Poslije Agresije nekoliko puta sam bio na utakmici. Preko medija sve pratim. Na TV-u već dvadeset godina gledam samo sport i životinje. Opustim se. Vijesti i političke emisije nabijaju mi pritisak.”</p>
<p>“Uvijek sam se pružao onoliko koliko mi je jorgan dug, a bio sam i zadovoljan s onim što imam. Vodio sam računa da ne budem muhtač drugome, te da mogu pomoći onima kojima je pomoć potrebna. I rahmetli supruga Sejda mi je bila takva. Nastojali smo na tim principima odgojiti i naše sinove Suada i Valdina. Kćerki nismo imali. Samo sam jednom u životu, nekako odmah po ženidbi, uzeo kredit i sam sebi uvećao ratu da ga što prije otplatim. Ima i smrt. Neću da preselim a nekome da ostanem dužan. Jeo sam zdravu hranu. Vodio sam računa da mi je doručak na vrijeme, ručak na vrijeme, večera na vrijeme. I nikad se u životu nisam prejeo. Trideset godina zaredom nisam otišao doktoru. Bio sam planinar. Volio sam odlaziti u prirodu. Gajio sam dobre odnose s ljudima. Iskreni osmijeh doživljavao sam kao lijek.”</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Zapisi između ratova (23): Jedan junak manje i deset mrtvih četnikaSljedeći članak
Red je na muslimanima da svijetu ponude novi model
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.