Do sada su Srebreničanke sašile i podijelile nekoliko stotina maski. Tačan broj ne znaju jer, kako šiju, tako odmah i dijele u prodavnicama, apotekama, starijim sugrađanima, radnicima koji moraju raditi i tokom pandemije...

Vanredna je situacija zbog pandemije ujedinila Srebreničanke svih nacionalnosti. Kako bi malo olakšale dane izolacije i neizvjesnosti, neke od njih pokrenule su humanitarnu akciju šivanja i podjele zaštitnih maski. “Nama su ljudi na prvom mjestu”, kaže nam Valentina Gagić-Lazić, čelnica NVO “Sara-Srebrenica”.

“I naravno, ponosni smo na ovaj naš srebrenički komšiluk i naše udruženje koje je multinacionalno. Ponosni smo na to što među svim ljudima uživamo povjerenje, a trebalo je preći dug put da dođemo do toga da nas svi gledaju bez podozrenja.”

Ta je nevladina organizacija osnovana 1999. godine pod nazivom Udruženje mladih i žena “Sara”. Različitim su sadržajima okupljali mlade ljude i žene kako bi na kreativan način ispunili slobodno vrijeme, ali i razvili znanja i vještine koje će im koristiti u životu. Njihov Otvoreni centar nudio je edukativne sadržaje, kroz koje je prošlo više od 2.000 polaznika.

Prve videoprojekcije, zabavne aktivnosti i druženja stanovnika Srebrenice različite nacionalnosti prepričavaju se i danas. Kažu da su od samog početka usmjereni na izgradnju zajednice u kojoj ljudi vjeruju jedni drugima, uvažavaju različitosti i zajedničkom rješavanju problema.

Prije nekoliko dana odlučili su pokrenutu akciju šivanja i podjele maski. Sa svoje su stranice na Facebooku uputile poziv svima koji žele pomoći i vrlo brzo su prve maske sašivene i podijeljene. “Ibrima je reagovala prva, javila se da može šiti, ali da nema mašinu. Brzo smo razmijenili ideje, stavili na raspolaganje resurse koje smo imali, mi u Udruženju mašine, materijal, konce i sve što je potrebno. Ubrzo smo organizovale prostor koji smo formirale kao malu radionicu, a to su nam ustupili prijatelji iz ‘Kuće dobrih tonova’, čija se predstavnica Hilda aktivno uključila i u nabavku materijala, tako da smo neki proces, u početku, brzo i spontano organizovale. Tri žene su šile: Stana, Ibrima i Željka, tri su krojile, prale, peglale i pakovale maske: Hilda, Jelena i ja” pojašnjava nam Valentina, nastavljajući:

“Nekako, ideja je bila da u ovim neizvjesnim vremenima pokažemo sugrađanima da smo uz njih i da se, ako će ta maska to učiniti, barem malo osjećaju sigurnije i zaštićenije. U Srebrenici nas nema puno i važno je da čuvamo veze među nama, kroz komšiluk i međusobnu brigu. Podrška se širila. Javljale su se sugrađanke koje su donosile materijale za rad, pitale kako mogu doprinijeti. Svako u skladu sa svojim mogućnostima. Osjeća se ta solidarnost.”

Do sada su Srebreničanke sašile i podijelile nekoliko stotina maski. Tačan broj ne znaju jer, kako šiju, tako odmah i dijele u prodavnicama, apotekama, starijim sugrađanima, radnicima koji moraju raditi i tokom pandemije…

“Iako imamo volontere, mlade ljude koji u svakodnevnim aktivnostima doprinose razvoju zajednice, ovo nije trenutak kada ih možemo izlagati opasnostima, te je dogovoreno da se nikakve mjere ne preduzimaju bez saglasnosti Kriznog štaba, što i poštujemo. Putem društvenih mreža obavještavamo stanovništvo, činimo sve što je u našoj moći, a opet ponekad mislim da nije dovoljno. Naši planovi i projekti su obustavljeni, dosta je neizvjesnosti, ali ne razmišljamo o tome. Želimo da sve ovo prođe i da se svi zajedno vratimo svakodnevnim obavezama, druženjima, poslovima, pa i dokolici u kojoj ćemo uživati.” /N. H./