Središnja tema ovog 242. broja Stava jesu recentni napadi na Mustafu Spahića, čovjeka koji ne želi šutjeti.

U prodaji je novo izdanje magazina Stav.

Središnja tema ovog 242. broja Stava jesu recentni napadi na Mustafu Spahića, čovjeka koji ne želi šutjeti. Zašto?

„Zato što je kao vjerski službenik dužan govoriti ono za što vjeruje da je istina. Zato što je za istinu i njeno osvjedočenje u vjeri robijao pet godina u Foči. Zato što vjeruje da živimo u demokratskom društvu u kojem možeš slobodno reći svoje mišljenje. Mustafa Spahić nije samo imam, sociolog, historičar religije i publicist, on je naprosto ušao u legendu upravo zato jer nije želio šutjeti u vremenima hinjene političke korektnosti, poltronstva, uhodništva i izdaja svake vrste“, stoji, između ostalog, u uvodniku novog izdanja Stava.

U njemu pokušavamo saznati „je li Senad Avdić budala ili je samo neinformiran“, inspiririani njegovim posljednjim komentarima o vojnoj operaciji turske vojske.

„Zna li Avdić da je samo u 2016. godini više od tri stotine civila i vojnika u Turskoj poginulo u napadima od PKK/YPG-a, među kojima su bila i djeca, stariji ljudi i Kurdi, a hiljade ih je ranjeno? PKK/YPG ne bira koga ubija, baš kao četnici (ako ćemo već porediti s četnicima), pa ubijaju i djecu, iznemogle i Kurde, za koje tvrde da se “bore”. Je li Avdiću uopće poznata činjenica da je oko tri stotine hiljada (300.000 ako će mu biti lakše za razumjeti) Kurda pobjeglo iz Sirije od PKK/YPG i spas pronašlo u Turskoj“, stoji u članku Stava.

Zašto na Zapadu vlada histerija kada je u pitanu operacija „Izvor mira“ komentiar dopisnik Stava iz Turske. „Kada se uporede reakcije Zapada na prethodne turske akcije – “Eufratski štit” i “Maslinovu granu”– može se uočiti porast histerije. Turski “saveznici” bili su protiv svake od njih, i. e. protiv osiguravanja turske južne granice, odnosno južne granice NATO-a, ali žestina protesta i antiturske propagande svaki se put pojačavala“, stoji u njegovom tekstu.

Reporter Stava nalazi se u Iraku odakle šalje prvi dio putopisa nazvanog „Tragom Poslanikove porodice – Iračke hronike“, u kojem, između ostalog, piše: „Kerbela, zemlja tuge. Zemlja na kojoj su oni koji se nazivaše muslimani, pola stoljeća nakon Poslanikova preseljenja na bolji svijet, počinili masakr nad njegovom časnom porodicom. Mjesto pogibije hazreti Husejna, njegove djece, rođaka i prijatelja zvaše se Kerbelom i prije nego je na njoj ubijen prvak džennetske omladine. Samo ime ove zemlje složenica je od riječi ker, što znači tuga, bol, i bela, što označava nevolju, kušnju, belaj – rekli bismo mi u Bosni.“

Sana Alajmović, porijeklom iz Olova, uspjela je u Švedskoj, a tek je napunila 32 godine. Sanina kompanija “Sigrid Therapeutics” izumila je biotehnologiju kojom pomaže snižavanje razine šećera u krvi. Godine 2012. Sanu Alajmović je švedski časopis Veckans Affären uvrstio među 101 švedskog supertalenta. U maju ove godine predstavljena je u naučnom časopisu Genetic Engineering kao jedan od “deset najperspektivnijih lidera u biomedicini mlađih od 40 godina”. Sanu je nedavno vodeći američki časopis za biološke nauke BioSpace uvrstio na listu deset vodećih mladih inovatora. Ona je jedina Evropljanka koja je uvrštena na ovu listu. O svemu tome Sana Alajmović govori za Stav

Bili smo u Zavičajnom muzeju u Visokom gdje je postavljena izložba “Dvije kapele” najznačajnijeg živog bosanskohercegovačkog arhitekte akademika Zlatka Ugljena. Izložba, koju su zajednički organizirali Zavičajni muzej “Visoko”, Asocijacija arhitekata BiH i Udruženje “Setup”, prikazuje skice, crteže, fotografije i makete kapele sv. Ante na brdu Kalvarija kod Viteza i kapele Gospe Žalosne u Zoviku kod Brčkog, koja je još u izgradnji. Mnogobrojni gosti nadali su se da će akademik Ugljen doći na otvaranje izložbe, ali nije došao. On je na dan otvaranja ipak posjetio Zavičajni muzej, ali kako je sam rekao organizatorima, godine mu ne dopuštaju da bude vani navečer (20 sati, op. a.). Akademik Ugljen ima devedeset godina. Autor je nekih od najznačajnijih djela moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini.

Reporteri Stava posjetili su i zaboravljeno mjesto krajiških begova.

Nekoliko predaja i ruševina danas je sve što nas podsjeća na prisustvo Bošnjaka u selu Podvidača. Godine prolaze, sjećanja blijede, a ruševine se dodatno urušavaju. Još malo i neće biti ničega, jer danas mnogi Bošnjaci ne vole pisati, istraživati svoju prošlost, niti je pamtiti. Relevantne institucije također ne reagiraju. Važnije je asfaltirati trista metara puta pred izbore nego obnavljati tamo nekakve stare džamije i kule. Najbolje je samo šutjeti i opet šutjeti dok se sve ne zaboravi i znamenita povijesna mjesta Bošnjaka, poput Podvidače, ne prihvate kao “stoljetno ognjište” jednog naroda, vi znate kojeg.

Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 24. oktobra širom Bosne i Hercegovine.