“Za džemat u kojem sam ja imam, a to je džemat Srebrenica, trend je iz godine u godinu da broj djece u mektebu raste. Kada sam došao u Srebrenicu 2014. godine, u mektebu je bilo 40 djece, a ove godine ih ima 80”

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Nakon genocida, Bošnjaci su se vratili u Srebrenicu, ponovo izgradili svoju zajednicu, domove i porodice. U prvim danima povratka rijetko je ko mogao vjerovati kako će doći vrijeme da će u školi biti više bošnjačke djece, da će imami držati mektepsku nastavu i da će učionice biti male da prime svu djecu. Upravo se to događa u Srebrenici. Iz godine u godinu sve je više upisane djece u mekteb, a sve su to djeca rođena u Srebrenici. Prije nekoliko dana zvanično je počela nova mektepska godina, a na području općine Srebrenica bit će upisano više od 300 djece. Najbrojnija grupa djece koja pohađaju mekteb u samom je gradu, te u Potočarima.

“U okviru Medžlisa IZ Srebrenica postoji šest aktivnih džemata, u kojima radi šest imama. U svim aktivnim džematima odvija se mektepska nastava. Najviše djece upisano je u džematima Srebrenica i Potočari. U ta dva džemata upisano je približno 200 djece, dok je ostalih stotinjak djece u džematima Osat, Sućeska, Osmače i Dobrak. Svake godine odvija se nastava i ima djece, hvala Bogu. Naše je da radimo s njima, da ih uz pomoć roditelja izvedemo na pravi put”, kaže Ahmed-efendija Hrustanović.

Efendija Hrustanović kaže da se iz godine u godinu sve više djece upisuje u mekteb. Navodi primjer da je 2014. godine u džematu Srebrenica bilo upisano 40 djece, a da se za četiri godine taj broj dvostruko povećao.

“Za džemat u kojem sam ja imam, a to je džemat Srebrenica, trend je iz godine u godinu da broj djece u mektebu raste. Kada sam došao u Srebrenicu 2014. godine, u mektebu je bilo 40 djece, a ove godine ih ima 80. Prošle godine imali smo stotinu djece u mektebu, i to je bilo puno, pa smo napravili jedan, da tako kažem, punkt u Gostilju, gdje je upisano 35 djece. Tako da je iz godine u godinu sve više djece koja dolaze u mekteb. I u školama je više djece. Dosta je ovdje mladih roditelja koji imaju dvoje, troje i više djece. To je naš ponos, naša dika. Naša obaveza je da vodimo brigu o djeci. Imamo u našem džematu dobro opremljen prostor i sve mogućnosti da djeci na adekvatan način prenesemo znanje”, kaže efendija Hrustanović.

Efendija Hrustanović kaže da s roditeljima djece ima dobru saradnju, kao i s drugim građanima koji nerijetko obraduju djecu poklonima, slatkišima i potrebnim stvarima za mektepsku nastavu.

“Nastojimo djeci omogućiti dobre uvjete, roditelji su uključeni, ali i drugi građani koji često osiguraju poklone, slatkiše i druge stvari za djecu. Mi, hvala Bogu, imamo dosta ljudi iz dijaspore koji često djeci osiguraju nešto od slatkiša, potrebnih stvari.”

S obzirom na to da Bošnjaci u Srebrenici žive u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, susreću se s mnogo problema. Jedan od njih jeste izučavanje bosanskog jezika u školi, kao i nastava historije. Kroz mektepsku nastavu djeca se ne uče samo vjeri.

“Mi u mektebu ne učimo samo o vjeri nego je to sve šire, jer mi živimo u entitetu u kojem nam je uskraćeno mnogo toga. Ovdje se uče historija, bosanski jezik, o domovini, herojima, o svemu pomalo. Ovo je na neki način škola. Cilj nam je da djecu naučimo da vole da dolaze u mekteb, džamiju, da gaje ljubav prema svom gradu i domovini”, govori efendija Hrustanović, koji dodaje da su djeca u mektebu podijeljena u tri grupe, te da se mektepska nastava održava tri puta sedmično.

“Ovi malo stariji uče sufaru i Kur’an, dok mlađi uče osnove iz ilmihala. Mi, zapravo, najviše i imamo djece mlađeg uzrasta – prvog, drugog i trećeg razreda. Naravno, to je dobro jer to pokazuje da ćemo u budućnosti imati dosta djece u mektebu. Tri dana u sedmici imamo izvođenje mektepske nastave, a to pokazuje želju da ozbiljno pristupimo i radimo. Naravno, imamo mladih koji su prošli mekteb, pa su poslije upisali medrese. Mi nastojimo da afirmiramo djecu da idu u medrese. Tuzlanska Behram-begova medresa rado prima naše učenike. Nadamo se da će ih biti i više koji upisuju medrese, vraćaju se u svoj grad, razvijaju ga i grade na najbolji mogući način”, poručuje efendija Hrustanović.