Rječnik je objavljen početkom 2019. godine u izdanju Omladinske kulturne asocijacije Bošnjaka u Makedoniji “Šadrvan” iz Skoplja. “Ovo leksikografsko djelo predstavlja standardni dvojezični rječnik, nudi odrednicu odabranog leksičkog fonda u skladu s osnovnom namjenom. Zamišljen kao potpuni rječnik, nudi bilježenje svih leksema potvrđenih u korpusu u aktuelnom trenutku u usmenoj i pisanoj komunikaciji. Rječnik nesumnjivo ima veliku upotrebnu vrijednost”, kaže autorica

Almira Papić rođena je 21. decembra 1983. godine u Prilepu. Osnovnu školu pohađala je u selu Žitoše, kod Prilepa, a srednju u Prilepu. Diplomirala je 2007. godine na Pedagoškom fakultetu u Skoplju.

Godine 2008. počela je pisati za djecu, a objavila je i prvu knjigu kratkih priča i pjesmica pod naslovom Dječja priča. Na književnom konkursu portala Bosnjaci.net 2009. godine njena Priča Javorova osvojila je drugu nagradu. Prema ovoj priči, 2011. godine objavila je istoimenu dramu, što je finansijski podržalo Ministarstvo kulture Makedonije. Novinarsku karijeru, radeći na Makedonskom radiju, započela je u Skoplju, a sada je glavni i odgovorni urednik časopisa Šadrvan. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta “Sv. Kiril i Metodij” u Skoplju 2012. godine završila je postdiplomske studije.

S Almirom Papić razgovarali smo povodom izlaska iz štampe Makedonsko-bosanskog rječnika, ali i o položaju Bošnjaka i bosanskog jezika u Makedoniji, te o časopisu Šadrvan.

STAV: Objavljivanjem Vašeg rječnika kulture i narodi dviju država, Bosne i Hercegovine i Makedonije, dodatno se približavaju. Kakav je odnos bosanskog i makedonskog jezika kroz historiju i danas i kako vidite doprinos ovog projekta na naučnom, kulturnom i političkom polju?

PAPIĆ: U zavisnosti od historijskih događaja, pojava i procesa, veze i utjecaji između određenih jezika i naroda su različiti. Uzajamne veze između Makedonije i Bosne i Hercegovine i njihovih naroda traju stoljećima, intenzivne su na društvenom, kulturnom, obrazovnom, ali i ekonomskom planu. Više od četiri stoljeća Makedonija i Bosna bile su dijelom Osmanlijske države, a zatim skoro jedan vijek i u bivšoj Jugoslaviji. Danas veliki broj Bošnjaka živi u Makedoniji, ali i dio Makedonaca živi u Bosni i Hercegovini. Njihovo bolje upoznavanje i zbližavanje je neminovno, a poznavanje jezika značajno je i za očuvanje maternjeg jezika i identiteta Bošnjaka u Makedoniji i Makedonaca u Bosni zbog srodnosti jezika. Još krajem 19. vijeka makedonski pisac, leksikograf i historičar Đorđi Pulevski u svom trojezičnom Rečniku kaže da su od slovenskih jezika najbliži hrvatski, bosanski i makedonski jezik. O uzajamnim vezama i kontinuitetu Bošnjaka u Makedoniji govori i Mali rječnik turskog i bosanskog jezika, štampan 1912. godine u Bitolju. Kako tada, tako i sada, rječnik je neophodan za pravilnu i nesmetanu dvosmjernu komunikaciju.

Istakla bih onu saradnju koja se odvijala proteklih godina između Makedonije i Bosne i Hercegovine na naučnom i kulturnom polju nakon potpisivanja međudržavnog sporazuma u oblasti obrazovanja i nauke iz 2011. godine. Ovim sporazumom, dogovorne strane, u okviru svojih nadležnosti, obavezuju se da potiču i omogućavaju razmjenu i saradnju između dviju zemalja u oblasti obrazovanja i nauke, saradnju među univerzitetima, razmjenu studenata, predavača, profesora, naučnika itd. Ovom saradnjom uređeno je i priznavanje potvrda, diploma i akademskih zvanja, odnosno postojećih propisa između ovih dviju zemalja i međunarodnih konvencija u oblasti obrazovanja i nauke.

Drugi veoma važan dokument jeste protokol potpisan prilikom posjete premijera Denisa Zvizdića Republici Makedoniji prošle godine, kojim se uređuju neka pitanja koja nisu bila obuhvaćena ranijim sporazumom, a odnose se na prava upisivanja učenika u srednje škole kao i studenata pod istim uvjetima kao u svojoj matičnoj državi, odnosno na osnovu reciprociteta. Protokolom je predviđena i pomoć i podrška uvođenju zajedničkih postdiplomskih studija, podržavanje i napredak u izučavanju maternjeg jezika i kulture, djece i omladine, pripadnika makedonske zajednice u Bosni i Hercegovini i pripadnika bošnjačke zajednice u Makedoniji.

Vlada Makedonije 27. februara 2018. godine donijela je odluku o uvođenju bosanskog jezika u redovnu nastavu u osnovnom devetogodišnjem obrazovanju, čija je primjena počela od septembra 2018. Smatram da je projekt Makedonsko-bosanskog rječnika došao u pravo vrijeme kako bi mogao biti od pomoći nastavnicima i učenicima u izučavanju nastavnih sadržaja u osnovnom obrazovanju.

STAV: Koje su glavne sličnosti i razlike između ovih dvaju jezika? Šta savjetujete osobama koje žele koristiti Vaš rječnik, odnosno koje žele učiti makedonski ili bosanski jezik?

PAPIĆ: Oba jezika spadaju u jezičku porodicu južnoslavenskih jezika. Osnovna razlika ovih dvaju jezika jeste u tome što se u bosanskom jeziku koristi latinično, a u makedonskom ćirilično pismo. U bosanskom jeziku ima 30 slova. Tri slova pišu se s dvije grafeme: Lj, Nj i Dž. Redoslijed latiničnih slova naziva se abeceda, dok se u makedonskom jeziku redoslijed slova naziva azbuka i ima 31 slovo. Za razliku od bosanskoga jezika, ovdje postoji slovo Ѕѕ. Npr.: ѕид, ѕвезда, ѕвонче i sl. U bosanskom jeziku u ovim slučajevima upotrebljava se slovo Z, npr.: zid, zvijezda, zvono.

Makedonska azbuka sastavljena je od onoliko slova koliko ima glasova u literaturnom jeziku. Pravopis je urađen na bazi fonetskog principa.

O razlikama i sličnostima može se mnogo govoriti, ali tumačenja makedonskih riječi u ovom rječniku su na standardnom bosanskom jeziku. Tako on treba odigrati još jednu važnu kulturološku ulogu i olakšati komparativno proučavanje obaju jezika. Rječnik sadrži oko 35.000 glavnih makedonskih riječi, međutim, on sadrži još toliko termina i fraza, koji se daju u zagradi, na makedonskom i bosanskom jeziku, objašnjenja značenja pojedinih riječi.

STAV: S kim ste sve sarađivali u procesu izrade Makedonsko-bosanskog rječnika i ko je podržao ovaj projekt?

PAPIĆ: Priprema rječnika rezultat je decenijskog truda i pomoći Dima Dimčeva, koji je pomogao u odabiru makedonskih riječi iz standardnog makedonskog jezika. Kada sam počela raditi, vidjela sam da to nije nimalo lahak posao i da treba mnogo vremena i pomoći. Okupila sam saradnike: Aminu Porović, Aidu Zuković, Biljanu Kukunešosku, Safeta Crnovršanina i Samira Drpljanina, koji su dali svoj doprinos da ovo djelo dočeka svjetlo dana. Recenzent rječnika je dr. Zećir Ramčilović.

Za izradu ovog epohalnog rječnika korišten je trotomni rječnik makedonskog jezika Blaža Koneskog izdat 1994. godine i Pravopis bosanskog jezika Senahida Halilovića, izdat 1996. godine. Ova djela dala su mi kapitalne sugestije o pitanju statusa semantike u domenu kompleksnih empirijskih istraživanja da bih po tom modelu dostigla azbučnu sistematičnost.

Ovo leksikografsko djelo predstavlja standardni dvojezični rječnik, nudi odrednicu odabranog leksičkog fonda, relativno svedenim, u skladu s osnovnom namjenom. Zamišljen kao potpuni rječnik, nudi bilježenje svih leksema potvrđenih u korpusu u aktuelnom trenutku u usmenoj i pisanoj komunikaciji. Rječnik nesumnjivo ima veliku upotrebnu vrijednost, ali i edukativni karakter, kako zbog načina na koji je priređen, tako i zbog bogatstva riječi i karakterističnih odrednica. Zahvaljujući ovom djelu, potencijalni korisnici, učenici, studenti, nastavnici i svi oni koji imaju želju i potrebu za korištenjem u svakodnevnoj i profesionalnoj komunikaciji, dobili su rječnik za razumijevanje općeleksičkih i češćih terminoloških izraza.

STAV: Vi ste i predsjednica Omladinske kulturne asocijacije “Šadrvan”. Koje su aktivnosti i projekti “Šadrvana”?

PAPIĆ: Ovih dana obilježavamo 10 godina od osnivanja Omladinske kulturne asocijacije “Šadrvan”. Naše su aktivnosti usmjerene ka unapređivanju i afirmaciji kulture Bošnjaka u Makedoniji, učestvujemo u svim aktivnostima u obilježavanju značajnih datuma za bošnjačku zajednicu, organiziranje literaturnih konkursa, manifestacija, kao i stručnih radionica za bosanski jezik.

Časopis Šadrvan jedini je list koji izlazi na bosanskom jeziku u Makedoniji. U časopisu su zastupljene teme iz kulture, tradicije Bošnjaka, a njegovu realizaciju finansijski pomaže Ministarstvo kulture Makedonije. Naše trenutne mogućnosti ograničene su na izdavanje dva broja godišnje, a ovu priliku koristim da pozovem institucije i pojedince iz Bosne i Hercegovine da pomognu svoje sunarodnjake u Makedoniji kroz podršku časopisu Šadrvan.

STAV: Kakav je položaj Bošnjaka i bosanskog jezika u Makedoniji i koliko će Vaš rječnik doprinijeti afirmaciji Bošnjaka u makedonskom društvu?

PAPIĆ: Makedonija se ubraja među rijetke balkanske države u kojima nisu bili negirani niti ime, niti nacionalno biće Bošnjaka. S ustavnim izmjenama iz 2001. godine Bošnjaci su priznati kao nacionalna manjina, a bosanski jezik kao službeni jezik u onim općinama u kojima je broj Bošnjaka iznad 20% od ukupnog broja stanovnika. To je država u kojoj Bošnjaci, iako su u manjini, s ostalim građanima preuzimaju odgovornost za sadašnjost i budućnost društva u kojem žive.

Ovaj rječnik namijenjen je Bošnjacima kojima je bosanski maternji jezik, ali i pripadnicima drugih naroda koji žive u Makedoniji. Imajući u vidu da se u nekoliko škola u Makedoniji nastava odvija na bosanskom jeziku, a također se izučava i kao izborni predmet pod nazivom Jezik i kultura Bošnjaka, ovaj rječnik itekako je bitan i potreban.

Ovakav rječnik trebalo je izdati mnogo ranije, međutim, to nije bilo moguće iz “objektivnih” razloga. Jedan od razloga jeste što se u prošlom sistemu izučavao srpskohrvatski jezik, dok bosanski jezik nije bio priznat. Nakon raspada Jugoslavije, Bošnjaci su afirmirali svoj identitet i jezik. Historijske činjenice govore da je on jedan od evropskih jezika koji ima svoju bogatu historiju. Bosansko-turski rječnik iz 1631. godine dokazuje da je bosanski jezik bio službeni jezik za vrijeme osmanlijske vladavine na Balkanu. Ova činjenica pobija neosnovana osporavanja posebnosti bosanskog jezika, a izdavanjem ovakvog rječnika nastavlja se njegova afirmacija i razvoj.

Bošnjačkoj nacionalnoj manjini u Makedoniji za izučavanje bosanskog jezika u obrazovnom procesu i za kulturnu afirmaciju neophodan je ovaj rječnik. Bosanski jezik trebao je da bude prisutan i na Filološkom fakultetu “Blaže Konevski” barem posljednjih 25 godina, odnosno uspostavljanjem “demokratskog sistema” od 1991. godine. Sada je vrijeme drugačije i nadamo se da će bosanski jezik naći svoje mjesto, odnosno katedru i na Filološkom fakultetu u Skoplju.