Sve liči na dobro poznati velikosrpski narativ o jadnim kmetovima i hrabrim hajducima koje ni krive ni dužne mrske zaptije udaraju na muke u “turskim” zindanima i tamnicama ili na šovinističku propagandu iz prošle agresije o “500 logora za Srbe” i bacanju “srpske nejači” lavovima u Pionirskoj dolini.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Terorističko-kriminalni čin ubistva dva policajca u Sarajevu, pored svih ostalih slabosti ovog društva, razotkrio je i postojanje podzemnih i mračnih medijsko-pravosudnih struja i struktura te njihovih veza s raznim vrstama organiziranog kriminala.

Čim je počelo privođenje osumnjičenih za ovaj gnusni čim, pokrenute su i sabotaže istrage pokušajem da se ona napravi kontroverznom i da se fokus javnosti usmjeri drugdje.

Postalo je gotovo uobičajeno da se u takve subverzivne svrhe koriste osobe koje se ne mogu pozvati na odgovornost jer ih se smatra neuračunljivim, poput volšebnog Josipa Šimića. Tragični Šimić, koji već neko vrijeme funkcionira kao lutka onog trbuhozborca koji ga prije stigne nasaditi na vlastito koljeno, sada je preuzet, nakon što je u tu svrhu iskorišten pa odbačen pa opet iskorišten od određenih političara, od njihovih kadrova u pravosuđu, a, kako se čini, možda i od jataka automafije.

Šimić, inače poznat po tvrdnji da je Armija RBiH srušila Stari most, kao i po pokušaju da poturi falsificirane službene dokumente, danas pokušava naklonost javnosti prema sarajevskim policajcima, koji su izgubili dvojicu svojih kolega, preusmjeriti prema uhapšenim u istrazi te ne samo izazvati simpatije prema osumnjičenima nego i kompromitirati i učiniti kontroverznom cijelu istragu.

Nakon Šimića, i radikalni velikosrpski portali krenuli su s izmišljanjem čitave srednjovjekovne torture i mučenje kojima su privedeni bili izloženi od MUP-a Kantona Sarajevo, kojeg se pokušava predstaviti kao špansku inkviziciju iz njenih najgorih dana.

Sve liči na dobro poznati velikosrpski narativ o jadnim kmetovima i hrabrim hajducima koje ni krive ni dužne mrske zaptije udaraju na muke u “turskim” zindanima i tamnicama ili na šovinističku propagandu iz prošle agresije o “500 logora za Srbe” i bacanju “srpske nejači” lavovima u Pionirskoj dolini.

Da velikosrpska propaganda nije izgubila ništa od svoje ratne morbidne maštovitosti, pokazuje se na primjeru portala Govori Srbija, na kojem se u vezi s ovim slučajem čak tvrdi i da su “privedeni Srbi” mučeni elektrošokovima, zlostavljani ezanima, ubadani nesteriliziranim iglama, silovani kišobranima, uštrojavani kliještima, da su im nožem rezane uši, da su tjerani da klanjaju, i to sve dok su im psovali četničku majku!

Koliko god ovo svakome normalnom izgledalo nadrealno i suludo, ipak je izuzetno zabrinjavajuće što živimo u društvu u kojem jedna osoba poput Šimića može bez ikakvih zakonskih sankcija biti iskorištavana da bi se preko nje provodila najcrnja velikosrpska propaganda protiv organa zakona i reda, i to u vremenu kada su ti organi i te institucije doslovno pod napadom od nečega što bi se najispravnije moglo nazvati “srpskom terorističko-kriminalnom organizacijom”.

Jednako zabrinjavajuće, ali i posve tužno, jeste i to da su mnogi navodno ugledni mediji poletjeli objaviti Šimićeve dezinformacije, kao i to da na svom profilu na Facebooku Šimić ima određen broj pratilaca čak i iz Sarajeva koji vjeruju njegovim budalaštinama.

Čini se da je politička pismenost, ali i sigurnosna kultura našeg naroda i dalje na izuzetno niskom nivou.