Arapske vođe u Zaljevskim zemljama znaju da je potrebno muslimansko jedinstvo i u politici, i u ekonomiji, i u vjerskim pitanjima. Pošto su nacionalnosti, rase i klase u islamu sporedne, onda to ne mora biti Arap naravno. Ipak, djeluje kao da nekim arapskim vođama smeta ako to nije Arap. Jedini koji trenutno na političkom planu nešto pokušava uraditi na obnavljanju muslimanskog jedinstva jeste turski predsjednik Erdoǧan, ali mu neke arapske vođe to ne odobravaju

Kandilji bajramski u San Antoniju

Musa Sadek

Musa Sadek

Portal jedne od dvije velike džamije San Antonija

Direktor Islamske akademije u teksaškom gradu San Antonio Musa Sadek važi za solidnog poznavatelja (ne)prilika na Srednjem Istoku i naširoko u arapskom svijetu. On je, inače, ponosni Palestinac, ali s Kuvajtom kao mjestom rođenja i trenutno s američkim pasošem.

Njegovi su roditelji više puta imali selidbe iz Palestine do Jordana, da bi se Musa Sadek rodio u Kuvajtu. Zbog svojih organizatorskih sposobnosti, ali i poznavanja islamske teologije i historije, 2005. godine postaje direktor tek otvorene Islamske akademije San Antonija. Inače, na bivšem terenu za golf ovog grada otvorena je velika džamija 1993. godine, a spomenuta akademija otvorena je 2005. godine, uglavnom za mlađe uzraste.

Do početka naredne godine u planu je proširenje Akademije. Trenutna zgrada služi za mektepsku nastavu s ponekim vanrednim programima, a prošireno zdanje imalo bi i časove za srednjoškolske polaznike. Skoro se sve finansira od donacija prikupljanih godinama među pripadnicima lokalne muslimanske zajednice, kao i širom SAD-a.

Sve je uredno registrirano s posjedom licence za rad, izdate od savezne države Teksas. Najveći dio donatorskog novca prikuplja se od uglednih i imućnijih muslimana u SAD-u, i nešto manje iz Jordana, Indije, Bangladeša i Pakistana. Naravno, i od običnih džematlija kojih ima na hiljade, a broj im raste. Akademija trenutno ima dvadesetak zaposlenih.

Musa Sadek ljubazan je domaćin koji rado objašnjava svoje viđenje nekih današnjih političkih i kulturoloških “turbulencija” arapskih sredina i muslimanskih populacija. Zato nam je, unatoč manjku svog slobodnog vremena, ponudio svoje podatke i tematski podijelio svoje kratke impresije o svemu spomenutom, usput i o Bosni i Hercegovini, u kojoj nije bio, ali je upoznao mnogo njenih državljana. Neke od njegovih izjava mogu biti iznenađujuće za one koji prate bliskoistočna događanja samo preko vodećih medija.

O SVOJOJ PRIMARNOJ DOMOVINI

U Palestinu mogu ići kao turista. Ondje sam sada, formalno, stranac. Ko se davno odselio iz Palestine, kao nekad moji roditelji, ne može više vratiti svoje posjede.

O SAUDIJSKOJ ARABIJI

Kraljevska familija Sauda sarađuje s Izraelom. To bi trebalo da je već jasno mnogima. Vidite kako su nekad ucjenjivali hodočasnike u Meku. Ako su prije odlaska u Arabiju bili u Izraelu, pa onda imaju izraelski pečat u pasošu, nisu im dopuštali ulazak u Arabiju na hadž. Šta će palestinski hodočasnici? Oni nemaju izbora. Nametnuto im je da moraju imati štembilj Izraela. Sada se to pomalo mijenja, i Saudijci shvaćaju da je sve jasnija njihova saradnja s cionističkim režimom, pa se sve manje pretvaraju da im smeta njihov pečat. Ipak, nisu Medina i Meka privatni posjed Sauda, one trebaju biti otvorene za sve vjernike.

O ARAPSKIM ZALJEVSKIM DRŽAVAMA

Arapske vođe u Zaljevskim zemljama znaju da je potrebno muslimansko jedinstvo i u politici, i u ekonomiji, i u vjerskim pitanjima. Pošto su nacionalnosti, rase i klase u islamu sporedne, onda to ne mora biti Arap naravno. Ipak, djeluje kao da nekim arapskim vođama smeta ako to nije Arap. Jedini koji trenutno na političkom planu nešto pokušava uraditi na obnavljanju muslimanskog jedinstva jeste turski predsjednik Erdoǧan, ali mu neke arapske vođe to ne odobravaju, protive mu se, pa čak mislim da mu prave smetnje u usponu. Što se mene tiče, turski predsjednik mogao bi biti novi internacionalni muslimanski lider.

O BOSNI I HERCEGOVINI

Vidio sam da je lijepa zemlja, koju bih rado nekad posjetio. Još devedesetih godina sam upoznao mnogo bosanskih muslimana koji su u Teksasu bili privremeno kao izbjeglice. Priznajem, do tada nisam znao dovoljno o autohtonim muslimanima iz Evrope. Bilo ih je mnogo u San Antoniju jedno vrijeme, a onda su prešli negdje drugo u Americi. Mislim da su se neki vratili svojim kućama. Znate, u Palestini i danas ponegdje postoji prezime koje mi izgovaramo kao Bušnak ili Busnak.

To su potomci Bošnjaka koji su za vrijeme osmanske uprave radili i živjeli na području Palestine. Nekada davno, ti Busnaci u Palestini bili su svijetle puti, što je smatrano privlačnim, ili plavooki, pa je to prezime u narodu ostalo kao sinonim za lijepu osobu. Svjedočio sam kada je jedna starija Palestinka, čiji je sin oženio bjelkinju sa Zapada koja je prešla na islam, dočekala da vidi unuče iz tog braka, a unuče je povuklo majčine gene pa je bilo svijetlo, tepala djetetu govoreći mu: “Moj mali Busnak.”

O VIŠEGODIŠNJIM “NAJAVAMA” IZRAELSKOG NAPADA NA IRAN

Mislim da su mediji to previše isforsirali, i na Zapadu i u arapskom svijetu. Ne vjerujem da će Izrael tek tako napasti Iran. Puno je tu drugih interesa u igri isprepleteno. Pritom, Jevreji u Iranu dovoljno su zaštićeni, imaju i svoje mjesto u tamošnjem parlamentu i svoje zastupnike. Ali ima u priči još nešto. U iranskom Isfahanu nalazi se oko 80.000 Hazara, odnosno lažnih Jevreja. Oni su važni za Izrael, koji ne želi da rizikuje njihovo stradanje.

Prema jednom od islamskih tumačenja apokalipse, pošteni, miroljubivi i duhovno orijentirani Jevreji bit će spašeni u vremenu općeg meteža. Međutim, najiskvareniji sloj Jevreja, koji zapravo i nisu pravi Jevreji, ali će se predstavljati kao da jesu, došao bi s područja Persije, što je današnji Iran, i najvjerovatnije od ovih Hazara iz Isfahana. Za to vrijeme pričama o mogućem napadu na Iran ili o iranskom nuklearnom programu pokušava se bezuspješno skrenuti medijska pažnja s drugih stratišta nedužnih osoba, uključujući maltretiranje Palestinaca i kontinuiranu otimačinu njihovog zemljišta.

O ŽIVOTU U TEKSASU

Meni je tu dobro, nemam nekih posebnih teškoća. Već sam toliko godina ovdje. S porodicom stanujem desetak minuta udaljenosti od Akademije. Nedavno mi je bio u posjeti FBI agent za ovo područje, novi na toj poziciji. Predstavio se, htio da se upoznamo i da znam ako bude trebalo kome da se obratim ubuduće. Pitao me o Islamskoj akademiji i mom direktorskom poslu. Nije bilo previše dodira s politikom, ali sam mu rekao da mi je ovdje dobro, ne žalim se. Bolji su mi uvjeti za život nego u rodnom kraju, gdje su nestašice i gdje ima redovne pucnjave i progona. I ja i mnoge druge džematlije, kao muslimani, imamo bolje uvjete za život ovdje nego u većini arapskih država.

O ISLAMSKOJ AKADEMIJI

Solidno posluje, djeca dolaze sve više. Imamo razne kurseve, roditelji i staratelji uredno plaćaju. Najviše se finansiramo vlastitim prihodima.

Možda početkom naredne godine budemo imali još jednu zgradu, inšallah, kada bi se Akademija ne samo fizički proširila nego i sa svojim obrazovnim aktivnostima. Muslimanska zajednica raste i u San Antoniju i Teksasu općenito. Kombinacija prirodnog priraštaja, tj. nataliteta, i novih doseljavanja.