Munjeviti napredak u karijeri konobarica iz zeničke kafane “Terc” doživjela je onog trenutka kada je ušla u SBB i izborila se za mjesto u Parlamentu Federacije BiH. Studentica u petoj deceniji života, s godinom i po radnog staža dokaz je da svako može uspjeti ako ga nosi “cunami pravednosti i snažnog razvoja” Fahrudina Radončića, osim ako u međuvremenu ne završi u zatvoru na duže vrijeme

Piše: Jakub SALKIĆ

Posljedice “cunamija pravednosti i snažnog razvoja”, kojeg su uoči općih izbora 2014. godine zagovarali Fahrudin Radončić i njegova “uz narod” stranka Savez za bolju budućnost (SBB), još utvrđuju tužilaštvo i sud. A dok oni ne utvrde činjenice, Stav objavljuje svjedočenje bliskog saradnika SBB-ove potpredsjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Vesne Švancer, koja je nedavno uhapšena.

Svjedok (identitet poznat redakciji) nam je ispričao ono o čemu bruji cijela Zenica, odakle je Vesna Švancer; zna se da je Švancer na poziciju potpredsjednice Predstavničkog doma došla ravno iz zeničke kafane “Terc”, u kojoj je radila kao konobarica, dok nije kao kandidatkinja SBB-a ušla u Parlament. U trenutku kada je ušla u Parlament imala je godinu i po radnog staža i 45 godina života. Završila je Srednju ekonomsku školu i trenutno studira pravo na jednom privatnom univerzitetu.

Brojni su Zeničani koji su na svojoj koži osjetili “cunami pravednosti” Vesne Švancer. Svjedok tvrdi da je ona oduvijek sklona prevarama, “nerijetko se dešavalo da dođe u butik, uzme odjeću, vlasniku kaže da će platiti i nikada ne plati, a tako je i s brojnim drugim radnjama”. No, to su sitne prevare, a ima i mnogo krupnijih, kao što su namještanje tendera, dijeljenje grantova iz budžeta potpuno neopravdano, zapošljavanje u javnim institucijama, prevare s nekretninama itd.

TRGOVINA LJUDIMA I AUTODIJELOVIMA

Svjedok nam je ispričao da je Vesna Švancer njemu pričala da se sastajala s Nerminom Džindićem, SBB-ovim ministrom energije, rudarstva i industrije, u njegovom kabinetu u Vladi Federacije BiH u vezi s jednim tenderom na koji se prijavila kompanija “N&G Plus” iz Tuzle, čiji je vlasnik Nermin Karasuljić, koji je bio kandidat SBB-a za Gradsko vijeće Tuzla. Švancer je poslije sastanka pričala svjedoku da joj je Džindić rekao da “ne govori” nego da piše na papiriće šta želi reći jer je prostorija ozvučena. Naš svjedok ne zna šta je Švancer tražila za sebe da namjesti tender, ali mu je rekla da je Džindić tražio da mu se u kući uradi grijanje na principu toplinskih pumpi koje koriste sunčevu energiju akumuliranu u tlu i geotermalnu energiju zemljine kore.

Nermin Karasuljić poznat je po “pravednosti”, bivši je policajac koji je suspendiran i koji je bio optužen zbog trgovine ljudima. Danas se bavi uvozom i prodajom rezervnih dijelova za motorna vozila. Da je članstvo u SBB-u “cunami razvoja”, pokazuje i činjenica da je Karasuljićeva firma nakon ulaska SBB-a u vlast postala dobavljač rezervnih dijelova sarajevskog GRAS-a, a ugovor koji ima s ovim javnim preduzećem vrijedan je više od 800.000 maraka. Karasuljić je bio čest gost u kabinetu Vesne Švancer, a naš svjedok tvrdi da je svaki put kada bi on došao Vesna izašla iz kabineta i dala 500 eura sekretarici da ih ode razmijeniti. Također, Karasuljić se, tvrdi svjedok, često sastajao s Džindićem u restoranu “4 sobe gospođe Safije” u Sarajevu. Svjedok nije upoznat o kojem tenderu koji su pokušavali naštimati Švancer i Džindić je riječ, no zna da je bio u nadležnosti Ministarstva energije, rudarstva i industrije i da određeni dokumenti u tenderskoj dokumentaciji nisu bili ovjereni, pa je Švancer na to trebala skrenuti pažnju Džindiću.

Jedan od učesnika tog tendera bila je i neka firma iz Srbije, a Švancer je to u prisustvu svjedoka prokomentirala riječima: “Šta nas briga za Srbijance, hoćemo to da naštimamo da imamo siguran izvor novca.”

Osim toga, Švancer se bavila i prevarama s grantovima, koje ima pravo dodjeljivati kao potpredsjednica Predstavničkog doma. No, ona je od onih kojima je obećala dodjeljivanje granta kao uvjet tražila da joj moraju naruke vratiti dio novca. Zbog toga je uhapšena prije nekoliko dana sa stranačkim kolegom iz Gračanice Saidom Kapetančićem. I ranije je od stručnih službi Predstavničkog doma bila upozoravana za nenamjensko trošenje sredstava namijenjenih za grantove. Naime, Švancer je dodjeljivala grantove pojedinim pjevačicama koje su zabavljale goste na zabavama koje je ona organizirala novcem iz grantova.

Švancer je tokom svog mandata u Parlamentu uspjela, preko veza s drugim članovima SBB-a, zaposliti kćerku, zeta i saradnike. Kćerki je naštimala da se zaposli u BH Pošti iako nije ispunjavala kriterije, odnosno nije imala odrađen pripravnički staž. Zeta je zaposlila kao nastavnika u osnovnoj školi u Zenici, a ženu koja joj je vodila kampanju u Zenici zaposlila je u zeničku bolnicu kao kuharicu. Naš svjedok tvrdi da Švancer, s još nekoliko zaposlenika Elektrodistribucije Zenica, posreduje u zapošljavanju, a radno mjesto se plaća i do 30.000 maraka. Također, bavila se i zapošljavanjem u zeničkoj bolnici i policiji, kao i u Autocestama FBiH, odnosno svugdje gdje je to moguće izvesti preko SBB-ovih kadrova.

Spisak “pravednih” djela Vesne Švancer prilično je dug. Prošle je godine nepravomoćno osuđena na uvjetnu kaznu zbog prevare. Naime, Švancer je vlasnici stana koji se nalazi u Zenici lažno prikazala da će u njeno ime prodati stan te joj dati novac. Međutim, nakon što je vlasnica dala punomoć, Švancer je prodala stan za 19.800 eura te novac zadržala za sebe.

Svjedok nam je ispričao nekoliko detalja kako su funkcionirale te prevare. Budući da je Švancer navodno bila u ljubavnoj vezi s jednim zeničkim advokatom, predstavljala se kao njegova sekretarica, te je koristila i njegov pečat. Otišla bi u Srbiju ili Republiku Srpsku, gdje žive zenički Srbi, i govorila im da ne smiju dolaziti u Zenicu i da će ih “neko napasti, ubiti”, pa bi bilo najbolje da njoj daju punomoć da ona proda njihove nekretnine. Ljudi bi povjerovali misleći da radi za advokata jer se predstavljala kao njegova sekretarica, a onda bi ona prodala stan i uzela novac sebi.

NI STANA NI NOVCA

Nisu to jedine nekretnine koje su Švancer služile kao izvor bogaćenja. Svjedok ističe da je Švancer varala i sa “željezarskim stanovima”. Naime, postoji rang-lista za dodjelu stanova uposlenicima “Mittal Steel Zenica” d.o.o. Švancer je iskoristila priliku da ljudima koji su, recimo, na dvadesetom mjestu rang-liste obeća da će ih progurati na drugo mjesto i da će ubrzo dobiti stan. Svjedok nam je ispričao slučaj jednog čovjeka iz Zenice, čiji identitet nije htio otkriti. Otac tog čovjeka bio je na rang-listi za dobijanje stana. Švancer mu je obećala da će dobiti stan, ali joj mora dati 13.500 maraka. Čovjek je otišao u banku, uzeo kredit i odmah, prema uputama Švancer, uplatio na račun u Raiffeisen banci iznos od 9.000 maraka, ostatak novca dao je Švancer naruke. Na kraju, stan nije dobio, novca nema, a on vraća kredit. Vesnin saučesnik u ovim nedjelima Nermin Sarvan, predsjednik stambene komisije za željezarske radnike, optužen je za “primanje dara ili drugog oblika koristi”.

S obzirom na to da je Švancer poznato lice u sudnicama, kao uostalom i njen šef i većina funkcionera SBB-a, svjedoku je govorila da njoj sud ništa ne može i da je ona, kao potpredsjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, iznad suda. Dok se protiv nje vodio sudski postupak, redovno je izbjegavala pojavljivanje na sudu. Naime, dobro upućeni svjedok tvrdi da bi na dan ročišta otišla kod doktora Haruna Šestića, koji bi joj napisao opravdanje da nije sposobna da ide na sud jer mora mirovati iz zdravstvenih razloga. Opravdanje bi poslala faksom advokatu, a onda bi se cijeli dan šetkala po Zenici.

Listu nedjela zaokružit ćemo onim “sitnim”, kao što je korištenje novca građana za vlastite ćejfove. Naime, dokle ide bahatost SBB-ovaca, pokazuje i primjer Švancer, koja je službeni laptop iz Parlamenta uzela i dala kćerki. Naš svjedok tvrdi ono šta je na svoje oči gledao; pošto Švancer ima besplatan ručak u Parlamentu, i hranu iz restorana spakira i odnese kući. Pa čak i vodu. S obzirom na to da joj Parlament plaća stan u Sarajevu da ne mora stalno putovati za Zenicu, iznajmila ga je od stranačkog kolege, također zastupnika u Predstavničkom domu Muniba Jusufovića, kojem Parlament plaća kiriju od 400 maraka u Vesnino ime. Stan se nalazi u naselju Šip, a vodi se na ime Munibove kćerke. Munib je još jedan SBB-ovac koji je poznat u sudnicama, već je jednom osuđivan, ali nije nikada izdržao kaznu.

Poznata je afera u vezi s bojom službenog auta koji je dobila zastupnica Švancer. Međutim, i korištenje službenog automobila samo po sebi na nivou je afere. Naime, Švancer službeni automobil koristi za privatne potrebe, ni brojna upozorenja da ga mora vratiti u garažu Parlamenta nisu urodila plodom, bacila je dva daljinska za otvaranje garaže kako bi imala izgovor da automobil ne vraća. Osim na stranačke skupove, službenim autom ide i na more. Uostalom, šta se može očekivati od osobe koja sebi šalje fiktivne dopise za posjete stranačkim događajima kako bi mogla novcem Parlamenta plaćati spavanje i provode u hotelima širom Bosne i Hercegovine.

Sve ove prevare rezultirale su time da je Švancer skupila dovoljno novca, više od 300.000 maraka, te je, tvrdi svjedok, nedavno kupila stan u Sarajevu.

Na kraju krajeva, šta očekivati od stranke kojoj je svaki drugi član optuženik, osuđenik ili barem jednom uhapšen. Ko o čemu, SBB o pravednosti.