“Krenuo dedo kući za ovcama, k’o što i vazda radi. Kad, šta će ti biti, pred njega stupi međed. Pravi pravcati međed. I kako stupi pred njega, krenu pravo put njega. Tu se latili i dobro se pronosali. Đahkad međed obori njega, a đahkad i on medu na zemlju baci. Vidio dedo da je vrag odnio šalu i da tu nisu čista posla, počeo učiti i što zna i što ne zna. A-a, ne pomaže. Sjeti se u neka doba E'ūze...”
, on je imao dosta hajvana, pa bi ga ljeti i ujesen izgonio u planinu iznad sela. Povazdan bi on skit’o za njima, pjevušio, pričao sa svojim ovcama i uživao na čistom zraku. Pred mrak bi ovce stjerao u tor, obavezno gledajući da to bude prije akšama jer se u taj vakat dobro znalo šta je akšam. Nije to k’o danas. Danas se u akšam rajzuje i hoda kud ko stigne. Eto, i ti si jednom spominj’o da nema smetnje da se u akšam ili po noći režu nokti. Je l’ de?”</p>
<p>Klimnem glavom da potvrdim i dodam kako se nekada noću živjelo uz lampu ili svijeću pa se nije dobro vidjelo. Danas se uz sijalice bolje vidi noću nego danju.</p>
<p>“Ne ulazim ja u to. Nokti jesu pogani i toga se treba čuvati, ali hoću da ti kažem šta bi s dedom. Jedne večeri on ne siđe s planine. Hajvan siš’o, a od njega ni traga ni glasa. Diglo se selo na noge. Svi znaju da je nešto krenulo kako ne valja čim ga nema. Latili oni sjekire i fenjere u ruke pa put planine. Pretraživali sve njive po kojima on obično čuva ovce, a on k’o da je u zemlju prop’o. Srećom, nađu ga u jednom docu. Ima tu nakva uvala kud svijet vuče drva, pa put prop’o, i baš moraš doć’ tu da bi ga vidio.</p>
<p>Vide oni da je on zgruhan i onemoćao, ali nema nikakvih rana i, Bogu fala, ništa nije polomio. Čim su mu dali malo vode i posjedili s njim, vratila mu se snaga, skočio na noge i uporedo uz njih sišao u selo. E, tu je opričao šta je stvarno bilo. Veli, krenuo on kući za ovcama, k’o što i vazda radi. Kad, šta će ti biti, pred njega stupi međed. Pravi pravcati međed. I kako stupi pred njega, krenu pravo put njega. Tu se latili i dobro se pronosali. Đahkad međed obori njega, a đahkad i on medu na zemlju baci. Vidio dedo da je vrag odnio šalu i da tu nisu čista posla, počeo učiti i što zna i što ne zna. A-a, ne pomaže. Sjeti se u neka doba <em>E'ūze</em>.</p>
<p>‘Ljudi moji, nećete mi možda vjerovati, ali, kako ja potegoh <em>E'ūzu</em>, nesta međeda, k’o da ga ni Bog dao nije!’</p>
<p>Ovo ti je, efendija moj, živa istina. Eto, upitaj i danas po selu ove starije, svi će ti pripoviditi ovako, od riječi do riječi. Čuveni dedo što se s međedom hrv’o.”</p>
<p>“Vidiš, i baš da ga <em>E'ūza</em> spasi!?”, rekoh mu.</p>
<p>“Potez’o je on i <em>Bismillu</em>, al’ dok se <em>E'ūze</em> nije sjetio, ništa mu nije bilo fajde!”</p>
<p>“Vala, nekad ću i to ispričati. Smijem li?”, upitah.</p>
<p>“Ma što ne smiješ, moj efendija, slobodno ti, odmah sutra ako hoćeš!”</p>
<p>“Hvala ti što si mi ovo ispričao!”, htjedoh da budem učtiv.</p>
<p>“Nema na čemu. Samo sam ti istinito kaz’o, a ovo tvoje o <em>E'ūzi</em> me podsjetilo na to. I, stvarno, <em>E'ūza</em> je čudo!”</p>
<p>“Treba je češće učiti, je l’ de?”, rekoh već zatvarajući džamijska vrata.</p>
<p>“Na svakom koraku! Kakvih sve međeda oko nas ima, vjeruj mi, na svakom koraku je treba učiti!”</p>
<p>Obojica se nasmijasmo.</p>
<p>“Allahimanet!”</p>
<p>“Allahu na amanet, moj efendija!”</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Samo snovi SANU spašavajuSljedeći članak
Kruščica
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo