“Poljoprivreda je težak posao. Fizički zahtjevan, ali psihički zaista djeluje terapeutski jer ubrzo vidite rezultate svog napora. Sve se mijenja i napreduje, pa tako i poljoprivreda, pa pored mašinerije i načina rada, dođete do toga da je možda lakše baviti se poljoprivredom nego nekim drugim poslom. Meni bi zaista puno teže padalo da moram cijeli dan provesti ispred kompjutera”

Jasmina Šoše-Ćušić iz Višića kod Čapljine po profesiji je nastavnica engleskog jezika i književnosti. Nakon što je diplomirala 2009. godine, radila je sve i svašta osim u svojoj struci. Obavljala je poslove recepcionerke, kuharice, čistačice i prodavačice, a loše iskustvo koje je doživjela “radom kod privatnika” najviše ju je motiviralo da pokuša pokrenuti projekt samozapošljavanja. U toj je namjeri uspjela i prije dvije godine odlučila je pokrenuti ekološki uzgoj voća i povrća. Ovo je priča o upornosti, snalažljivosti i uspjehu mlade žene, majke dvoje djece koja, i pored svih izazova s kojima se susreće, na kraju kaže da iz Bosne i Hercegovine nikad ne bi mogla otići.

“DOMAĆE POVRĆE I VOĆE ‘JASMINA'”

“Nakon što sam radila više različitih poslova i na većini njih dala otkaz jer nisam primala plaću, odlučila sam da krenemo s prodajom ekološkog povrća koje su moji roditelji već godinama proizvodili”, priča Jasmina i dodaje da je njen najveći izazov bio naći način direktnog povezivanja s kupcima. Za to je iskoristila mogućnosti koje pružaju društvene mreže. Prvo je krenula s prodajom u lokalnoj grupi. Međutim, nakon što se mnogo ljudi počelo javljati s narudžbama, kreirala je svoju grupu i stranicu na društvenim mrežama.

“Naša grupa i stranica pod imenom ‘Domaće eko povrće i voće Jasmina’ trenutno broji više od 12.000 članova. Radimo po principu da svoju ponudu ažuriramo redovno i dostavljamo povrće u Mostar ponedjeljkom, srijedom i petkom. Povrće dostavljamo na kućnu adresu ili ljudi dođu po svoju narudžbu”, ističe Jasmina.

Povrće i voće uzgajaju u Višićima i u Nevesinju, u ovisnosti od toga gdje koje kulture uspijevaju. Kaže da se trude da imaju što raznovrsniju ponudu, a eksperimentiraju i s uzgojem kultura koje se inače na našim prostorima ne uzgajaju. Tokom ljetne sezone uspiju uzgojiti i više od 25 različitih kultura. U Nevesinju su počeli izgradnju prvog ekološkog voćnjaka u Hercegovini. Do sada su posadili 1.500 stabala, a na jesen ove godine planiraju posaditi još 2.500. U toku ovog procesa bilo je mnogo izazova, kaže naša sagovornica, od neshvatanja okoline zašto ona kao profesorica želi da se bavi poljoprivredom do finansijskih izazova.

“Ono što sam na samom početku zamislila cijelim me putem vodi. Ustrajem, tvrdoglava sam i uporna i mislim da čovjek, bez obzira na to koliko prepreka ima pred sobom, treba da ustraje. Što više prepreka, to je uspjeh slađi”, iskrena je Jasmina.

Kaže da je u poslu uzgoja domaćeg voća i povrća velika prednost to što je u posljednjih nekoliko godina značajno porasla svijest o zdravoj ishrani: “Drago mi je zbog toga jer, nažalost, sve je više oboljelih od teških bolesti i krajnje je vrijeme da mijenjamo svoje prehrambene navike. Uvozi se toliko povrća iz stranih zemalja, koje se u dosta slučajeva i ne može uvesti u bilo koju razvijenu zemlju. Zašto uvozimo, a imamo potencijal da sami sebe hranimo? Bosna i Hercegovina ima izuzetno bogata tla, finu klimu i vodu. Imamo sve uvjete da dovedemo svoju poljoprivredu na zavidan nivo. Zašto onda to i ne uradimo?”

Iako se kaže da je teško s ljudima raditi, Jasmina tvrdi da se ona svojim kupcima samo može pohvaliti. “Ako znate raditi, onda vam je lahko i s ljudima. Imala sam nekoliko skeptika, jedna je osoba čak odnijela naše proizvode na analizu, a nakon toga postala stalna mušterija. Imala sam i situacija da su me ljudi molili da im u povjerenju kažem da li je povrće tretirano ili ne jer su alergični na bilo kakvu hemiju, pa kada se uvjere da je povrće kako treba, mojoj sreći nema kraja. Zaista smo puno truda, vremena i sredstava utrošili u to da dobijemo i sačuvamo povjerenje ljudi, i to što mi se ljudi od srca zahvaljuju za ono što uradimo jeste i više nego dovoljna motivacija. Ovo je dugoročni plan, i da sam radila kako ne treba i varala ljude, davno bih prestala s ovim jer se dobre stvari brzo šire, a loše još brže”, objašnjava mlada sagovornica.

TERAPEUTSKI UČINAK POLJOPRIVREDE

Kada je riječ o finansiranju projekta, priča da su njeni prijatelji iz inostranstva uvidjeli potencijal u ideji uzgoja ekološkog voća i povrća te su odlučili da ih finansijski podrže.

“Mi smo, ustvari, mlada multinacionalna ekipa: moj muž i ja smo iz Bosne i Hercegovine, naš prijatelj Nenad Delić iz Splita, dvojica Bosanaca koji žive u Americi već dugi niz godina Nedim Pajević i Amil Kadić te Amerikanac Ted L. Cash. Uz njihovu pomoć smo kupili 6,4 hektara zemlje u Nevesinju, krenuli s izgradnjom voćnjaka, a trenutni projekti na kojima radimo jesu izgradnja 10 manjih plastenika u Višićima, te otvaranje prodavnice u Mostaru”, objašnjava Jasmina Šoše-Ćušić.

Njen projekt otvoren je za finansiranje na internet-stranici www.gofundme.com pod naslovom “Help BOSNIANS stay in BOSNIA”. Jasmina kaže da taj naslov nije slučajan i da ona sebe ne može zamisliti da živi negdje drugdje osim u Bosni i Hercegovini.

“Čak i ako zanemarimo ono Aleksino ‘sunce tuđeg neba’, opet ostajete na tome da, gdje god da dođete, vi ste stranac. Ako svi odemo iz ove države, šta ostaje? Neko se mora i boriti za nju, pa na koji god način to bilo. Imala sam priliku da odem, odlučila sam da ostanem jer imam samo jedan život i ne želim da ga provedem u čežnji. Želim da se borim i želim da ova zemlja raste, a niko joj ne može pomoći u tome nego mi mladi”, uvjerena je Jasmina.

Iako je poljoprivreda težak posao i fizički mnogo zahtjevan, ističe da psihički djeluje terapeutski jer ubrzo vidite rezultate svog rada.

“Sve se mijenja i napreduje, pa tako i poljoprivreda, pa pored mašinerije i načina rada, dođete do toga da je možda lakše baviti se poljoprivredom nego nekim drugim poslom. Meni bi zaista puno teže padalo da moram cijeli dan da provedem ispred kompjutera”, kaže Jasmina.

Roditelji i suprug najveća su joj podrška. Oni su uz nju od samog početka pa tvrdi da bez njih ništa od ovoga ne bi mogla ostvariti. Jasmina je majka dvojice dječaka, stariji je tek krenuo u školu, a mlađi ide u vrtić. Jasmina se u poslu i obavezama organizira kao i svaka druga mama koja radi.

“Znate da mi žene stignemo uraditi jako puno stvari u toku jednog dana, tako da stignem biti i domaćica, i mama, i poduzetnica. Trenutno sam u fazi da 17 ljudi radi s nama, moj dio posla jeste organizacija svega, pripremanje i pakovanje narudžbi, distribucija povrća, te direktan kontakt s ljudima. Na polju sam većinom vikendom, ili utorkom i četvrtkom, trudim se da budem u svakom segmentu proizvodnje, od sijanja do finalnog proizvoda”, priča Jasmina.

Imaju mnogo planova, a jedan od njih jeste i proces certifikacije njihovih proizvoda. Ističe da svojom pričom želi dati primjer mladima u našoj državi da se počnu baviti bilo kojim vidom poljoprivrede. “Ako napravite dobar proizvod, ljudi će to prepoznati”, poručuje Jasmina.