Posljednja masovna grobnica gdje su pronađene žrtve genocida jeste masovna grobnica otkrivena u decembru 2015. na smetljištu u Kozluku, na području Zvornika, iz koje je ekshumirano 55 posmrtnih ostataka - 15 kompletnih i 40 nekompletnih tijela.

FOTO: Velija Hasanbegović

Munib Salkić imao je jedva petnaest godina kada je ubijen nakon pada Srebrenice, u julu 1995. godine. Nakon što je njegovo tijelo pronađeno u masovnoj grobnici, na smetljištu blizu Zvornika, oko 30 kilometara daleko od Srebrenice, danas je sahranjen u Memorijalnom centru Potočari. Munib je jedan od 71 osobe koja je sahranjen danas, na 22. godišnjicu genocida.

„Tražila sam ga 20 godina“, kaže Munibova sestra Emina. Ranije je u Potočarima pokopala oca i drugog brata. Utjeha joj je, kaže, što će tijela sve trojice biti sada jedno pored drugog. „U decembru prošle godine su ga našli u smeću. Zar je moj brat, moja duša, zaslužio da bude u smeću“, kazala je Emina.

Na zajedničkoj dženazi u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, 22 godine nakon genocida u nekadašnjoj zastićenoj enklavi UN-a, ukopani su posmrtni ostaci 71 žrtve, među kojima je i sedam maloljetnika. Najmlađa žrtva koja je ukopana u Potočarima je Damir Suljić.

Majka Hanija pokopala je danas samo Damirovu lobanju. Kompletno tijelo dječaka nikada nije pronašla.

Komemoraciji i ukopu ove godine prisustvovalo je oko 20.000 građana i nekoliko desetaka delegacija kako bi odali počast 71 žrtvi srebreničkog genocida.

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović izjavio je danas u Potočarima da se malo toga mijenja kada je riječ o odnosu vlasti i zvaničnika Srbije, ali i Republike Srpske prema genocidu u Srebrenici.

-“Vidimo ovih dana da je intenzivirano negiranje genocida, relativiziranje onoga što se desilo u Srebrenici i diljem Bosne i Hercegovine, slavljenje ratnih zločinaca, provokacije… Mislim da dok to ne prestane, nema pravog procesa pomirenja, nema pravog smiraja, nema pravog mira u BiH. Nadam se da će u vremenu koje je pred nama to biti postignuto, da će srpski narod u BiH i njegove elite naći snage da se suoče sa istinom i da prestanu negirati zločine koji su se desili diljem BiH. To je jedini pravi put da imamo mirnu budućnost, da nađemo smiraj za naše narode i da budemo sigurni da više nikada nijedna majka u BiH neće tražiti kosti svoje djece u masovnim grobnicama”, rekao je Izetbegović.

Načelniku Srebrenice Mladenu Grujičiću Izetbegović je poručio da prestane negirati činjenicu da se desio genocid.

“I srpski narod u BiH je mnogo puta bio izložen zločinima i neka krene od sebe, pa će onda moći razumjeti i druge. Jedini put je da se svi suočimo sa onim što se desilo i samo na istini možemo napraviti neke bolje odnose u Bosni i Hercegovini”,  zaključio je Izetbegović.

Na obilježavaju 22. godišnjice genocida u Srebrenici na komemorativnom skupu obratio se i zamjenik premijera Republike Turske Numan Kurtulmus.

Kazao je da želi da se svi zajedno prisjete ooga što se desilo u Srebrenici, ali i da podsjeti da se i danas na sve četiri strane svijeta dešavaju zločini i da svi treba da se zapitamo zašto ne činimo ništa da se takve stvari ne dešavaju.

“Ovdje se 11. jula odigravala prava drama, ali svi su začepili uši i nisu čuli jecaje i vapaje ljudi. Ovdje se desio jedan genocid, a svijet nije vidio i nije čuo. Vrijeme je da sada svijet, svi, polože račune. Onaj ko od zločinca ne traži nikakav račun ne može ni podržavati mlade i nevine”, naveo je,  dodajući da se od zločinaca treba tražiti da polože račune.

“Mlada BiH se ne može temeljiti na mržnji, niti se može graditi budućnost. Mi o ovome ne govorimo kako bismo oživjeli mržnju, želimo da govorimo kako se slično ne bi ponovilo. Turska BiH vidio kao dio nas, bilo gdje u Sarajevu, Srebrenici… Ako se vama nešto desi i u Istanbulu i u Edirne naš narod sa vama pati, sve naše boli su naše nacionalne. Od Allaha molimo rahmet za sve naše šehide i da se svi detalji tragedije osvijetle. Čestitam svima na trudu da se odgovorni nađu pred licem pravde, a majkama Srebrenice i porodicama izražavam najiskrenije saučešće.”

Komemoraciji je prisustvovao i predsjednik Haškog tribunala Carmel Agius koji je izjavio da je sud “donio istinu, ali ne pomirenje”. U svom obraćanju tokom komemoracije Agius je uputio poruke onima koji negiraju i relativiziraju zločine, preživjelim Srebreničanima i porodicama žrtava, te političkim liderima u BiH.

„Onima koji negiraju i relativiziraju zločin mogu poručiti da poricanje historije predstavlja namjeran napad na historiju. Razumijevanje prošlosti je ključno za postizanje zajedničkih ciljeva. Genocid u Srebrenici se ne može porediti sa bilo kojim zločinom prije njega. Vi koji negirate i relativizirate zločin, nikada nećete uspjeti da sakrijete pravu prirodu genocida. Vaša djeca i vaši unuci će shvatiti da istina ne leži na mjestima gdje je istina izvrtana nego gdje je dostupna. Oni će otkriti istinu i pitati šta ste još krili od njih“, kazao je Agius.

Obraćajući se preživjelim Srebreničanima i porodicama žrtava izrazio je svoje najdublje saučešće sa njihovom boli.

„Meni je žao što oni koji negiraju i relativiziraju genocid i dalje slamaju srca preživjelih. Uvjeravam vas da je negiranje i relativiziranje zločina usmjereno ka tome da psihološki i kulturološki sruši populaciju. Historija, vrijeme, kao i međunarodna zajednica na vašoj strani, na strani istine. Međutim, i vi morate biti lideri pomirenja i kada se ono postigne, zakopajte mržnju koja vas može obuzeti. Siguran sam da su oni koji počivaju ovdje imali nadu da se građani BiH neće međusobno ubijati, da neće biti stradanja i da bi željeli da se zločin ovakvih razmjera nikada ne ponovi“, dodao je Agius.

U julu 1995. godine zaštićena zona UN-a Srebrenica pala je u ruke vojske i policije Republike Srpske, nakon čega je nad Bošnjacima počinjen genocid. Više od osam hiljada dječaka i muškaraca ubijeno je na najsvirepiji način, a žene i djeca transportirane su iz Potočara autobusima na teritorij pod kontrolom Armije RBiH.

Prva kolektivna dženaza u Memorijalnom centru u Potočarima obavljena je 2003. godine, kada je u tri faze ukopano gotovo hiljadu žrtava, tačnije 969.

U Memorijalnom centru Potočari do sada je ukopano 6.504 žrtava genocida iz jula 1995. godine. Ukupno ih je sahranjeno 6.662. Posmrtni ostaci 6.429 žrtava genocida ukopani su u Potočarima a 233 žrtve genocida ukopane su individualno, po zahtjevima porodica, na lokalnim grobljima.

Među identificiranim žrtvama 440 su maloljetne osobe i 22 osobe ženskoga spola.

Posmrtni ostaci 57 žrtava su zvanično identificirane DNK analizom, ali zbog nekompletnosti tijela porodice se još nisu odlučile za ukop.

U oko 100 slučajeva vezanih za Srebrenicu 1995. godine, izolovan je DNK iz koštanog uzorka, ali nema DNK podudaranja, jer nema uzoraka krvi.

To se desilo jer su u nekim slučajevima ubijene kompletne porodice pa nema ko dati krv, a postoje i slučajevi gdje ubijena osoba nije imala bližih srodnika pa iz tog razloga nema uzoraka krvi s kojim bi se uporedili pronađeni koštani uzorci.

Posljednja masovna grobnica gdje su pronađene žrtve genocida jeste masovna grobnica otkrivena u decembru 2015.  na smetljištu u Kozluku, na području Zvornika, iz koje je ekshumirano 55 posmrtnih ostataka – 15 kompletnih i 40 nekompletnih tijela.

Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića. Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta, od čega je riječ o 77 masovnih grobnica. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.

Ako je suditi po godinama zatvora koje su dobili zločinci za ubijanje, klanje i silovanje u Srebrenici 1995. godine, jedan ljudski život vrijedi 32 dana zatvora. Do sada je osuđeno 45 zločinaca, 19 ih je oslobođeno. U 64 završena postupka zločinci su dobili 734 godine zatvora, dok su tri zatvorske kazne doživotne. Sudovi su donijeli dvadeset presuda za genocid, od toga ih je šest doneseno na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu, dok je ostalih četrnaest donio Sud BiH.

Okružni sud u Beogradu, kao i Viši sud u Beogradu, sve presude u vezi sa Srebrenicom okvalificirao je kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a bilo ih je šest. Istu kvalifikaciju koristio je u dva slučaja i Okružni sud u Bijeljini, ali za razliku od onog u Beogradu, optuženi u Bijeljini su oslobođeni.