Tokom svoje bogate kaligrafske karijere hafiz Ibrahim-efendija Šehović prepisao je Kur’an čak 66 puta. Za svaki prijepis trebala mu je nepuna godina rada. Neki od njegovih radova, nastalih u 18. i 19. stoljeću, svrstavaju se među najljepše sačuvane rukopisne primjerke u našoj zemlji

Piše: Ahmed MEHMEDOVIĆ

 Jedan od najboljih i najplodnijih naših kaligrafa bio je hafiz Ibrahim-efendija Šehović, poznat u svoje vrijeme kao “Carev Imam”. To počasno ime dobio je ne samo kao imam Careve džamije u Sarajevu nego i zbog svojih zlatnih ruku. Drugi imami iste džamije nisu imali tu čast.

Nije poznato njegovo porijeklo, ali neke indicije govore da bi mogao biti potomak poznatog užičkog šejha Muslihuddina Užičanina, a koji su nosili isto prezime – Šehović.

Hafiz Ibrahim-efendija Šehović, sin hadži Muhammeda, živio je u Sarajevu u drugoj polovini 18. i početkom 19. stoljeća. Prijateljske (a vjerovatno i porodične) veze imao je sa sarajevskim kadijom Sejjidom Muhammed-efendijom Šehovićem. Pored toga što je bio sarajevski munla (kadija), Sejjid Muhammed-efendija Šehović imao je zvanje šejha halvetijskog derviškog reda i u tom je svojstvu hafizu Ibrahim-efendiji dao dozvolu (idžazet) za učenje Dala'il al-hajrata, molitvenika kojeg je hafiz Šehović sam prepisao i ukrasio oko 1809. godine. Sejjid Muhammed-efendija ukopan je baš u haremu Careve džamije u Sarajevu u aprilu mjesecu 1814. godine. Ne ukazuje li to na njihove ne samo prijateljske nego i porodične veze? Možda su čak bili i braća, otac obojice zvao se Muhammed.

Učitelj hafizu Ibrahimu Šehoviću bio je i šejh hadži Ahmed-efendija Hajati Bostanija, također sarajevski munla, jer mu je 1809. godine izdao odobrenje (idžaza) za učenje Fatihe na razne murade, a i to je zapisano na Šehovićevom prijepisu Molitvenika kojeg ćemo kasnije predstaviti. Ovaj šejh hadži Ahmed Hajati-efendija bio je veoma ugledan i učen čovjek koji je izazvao pravo oduševljenje kada je stigao u Sarajevo da preuzme dužnost sarajevskog munle (glavnog bosanskog kadije). Tadašnji sarajevski muftija Šakir-efendija Ćesrija (a ne Muidović!) ispjevao mu je pjesmu dobrodošlicu. S obzirom na to da su oba poznata učitelja hafiza Šehovića bili ugledni šejhovi i da su mu uručili idžaze, govori nam da je i on pripadao svijetu tesavvufa, po svoj prilici halvetijskom derviškom redu.

Da je bio temeljito obrazovan, u to nema nikakve sumnje jer je dugo bio imam Careve džamije u Sarajevu, druge po značaju sarajevske pa i bosanske džamije, zbog čega je nosio i počasni naziv “Carev Imam”, a njegovi prijepisi Kur’ana slovili su kao Mushafi Careva Imama.

Stanovao je u kući iznad Šejh Bagdadijine džamije na Bistriku, pored mezarja na kojem je i ukopan. Nišani mu se nalaze samo nekoliko koraka od kuće u kojoj je stanovao, uzglavni je s tarihom, ali mu je turban odbijen. Mezarje je zaraslo u šikaru i jedva se razaznaje. Nije to zaslužio jedan od ponajboljih naših kaligrafa i prepisivača Mushafa. Treba ga čim prije očistiti, ograditi kamenim zidom, a hafizov mezar s (popravljenim) nišanima obilježiti odgovarajućom legendom.

Po zidovima njegove kuće nađeni su mnogi kaligrafski zapisi i levhe, ali je sve kasnije nestalo. To znači da je hafiz Šehović ispisivao i levhe, a ne samo prepisivao Mushaf i molitvenike. Do nas nije doprla ni jedna njegova levha.

Hafiz Ibrahim bio je savremenik šejha Muhammeda Mejlije, Ahmeda Dupničanina, Mula Mustafe Bašeskije i Sari (Žutog) hafiza i bio je mutevellija njegovog vakufa, što znači da ga je hafiz Žuti, kojeg je narod smatrao evlijom, izuzetno cijenio. Mutevelliluk se daje samo čestitim i povjerljivim osobama.

Na ahiret je preselio 1811. godine, kada je dovršen njegov posljednji poznati prijepis. Na nišanu bez imena stoji natpis: Fatiha! Smrt je čaša koju će svaki čovjek ispiti, a mezar je sanduk u koji će svaki čovjek unići. Godina 1225.

Odmah kraj njegova mezara jeste i mezar njegovog sina Mustafe, koji je umro prije oca, tačnije 1805. godine. Imao je kćerku Atiju, koja je za Ajni-begov mekteb kraj Careve džamije uvakufila jedan rukopis Kur'ana 1839. godine. On se danas čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (R-9953). Vjerovatno mu je kćerka i Ummihana, koja je umrla 1821. godine i ukopana na Hanbinoj Carini. Na nišanu joj piše da je kćerka Ibrahima Šehovića.

HAFIZ IBRAHIM-EFENDIJA JE KUR'AN PREPISAO ČAK 66 PUTA

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalaze se četiri njegova rukopisa Kur'ana, od toga i 32. primjerak po redu, najraniji njegov poznati prijepis, sačinjen 1780. godine.

Kod profesora Ahmed-efendije Tuzlića nalazio se jedan Šehovićev prijepis Kur'ana.

Hafiz Džemaluddin-efendija Hadžijahić posjedovao je 54. po redu Šehovićev Mushaf, prepisan 1800. godine. On se danas čuva u Orijentalnoj zbirci Muzeja Sarajeva (R-92).

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci čuva se i 53. Šehovićev rukopis Kur’ana, prepisan 1799. godine, zatim 56, prepisan 1800. godine, te 63, prepisan 1807. godine.

Šezdeset i šesti Šehovićev Mushaf, prepisan 1811. godine, posjedovao je hadži Mujaga Merhemić, koji je i otkrio da se “Carev Imam” prezivao Šehović i da je bio hafiz. Merhemić je posjedovao i 61. Šehovićev prijepis Mushafa.

Svaki Šehovićev Mushaf ima višebojne unvane (ukrasne zastavice) na početku, a ukrašeni su i na drugi način, pisani lijepim, kaligrafskim nashi-pismom. Na kraju svojih prijepisa potpisivao se najčešće kao Ibrahim ibn al-hadždž Muhammed as-Saraji. Na kraju 66. Mushafa kojeg je prepisao ostavio je ovu bilješku: “Hvala Allahu koji je olakšao završetak ovog časnog Mushafa. Milost i mir Muhammedu, dobrom zagovorniku. Završen rukom siromaha Ibrahima, sina hadži Muhammedova Sarajlije, neka im oprosti grijehe imućni Allah, što sramote pokriva. S ovim, broj Mushafa izašao je na šezdeset i šest. Neka Allah Svojom velikom dobrotom olakša još znatan broj. Godine hiljadu dvije stotine dvadeset i šeste, po Hidžri onog kojem pripadaju čast i ugled.”

Svoje prijepise Kur’ana Šehović je završavao za nepunu godinu, a što je vrijeme odmicalo, bivao je sve brži.

Opisat ćemo dva Šehovićeva prijepisa Kur'ana i dva molitvenika.

Prvi od njih je 53. po redu rukopis Kur’ana, koji se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci vodi pod signaturom R-9840. Urađen je lijepim i krupnim, kaligrafskim nashi-pismom, na 728 stranica srednje veličine. Tekst je pisan crnom tintom, a nazivi sura pisani su sulus-pismom, označeni su bijelom bojom na zlatnoj podlozi. Tačke na kraju ajeta ukrašene su zlatnom i crvenom bojom. Prve dvije stranice imaju bogate ukrasne unvane rađene u više boja, tekst je nadvučen zlatnim trakama, a na ostalim listovima uokviren je zlatnim trakama i tankim crnim linijama. Na marginama u obliku cvjetova iscrtane su rozete za obilježavanje džuzova. Papir je bijel, gladak, a uvez kožni s utisnutim rozetama na sredini, na krajevima i na prijeklopu na kojem je ispisan 79. ajet sure Al-Waqi'a: Dotaći ga smiju samo oni koji su čisti! Na kraju je bilješka da je riječ o 53. primjerku Mushafa kojeg je prepisao Ibrahim ibn al-hadždž Muhammed as-Sarayi, 1214. (1799.) godine. Ovaj je rukopis otkupljen od rahmetli Seida Strika iz Sarajeva.

Drugi Šehovićev uradak na koji se ovdje želimo osvrnuti jeste rukopis Kur'ana koji se čuva u Orijentalnoj zbirci Muzeja Sarajeva (R-92). I on je ispisan veoma lijepim nashi-pismom na žućem papiru, crnom tintom. Prve dvije sure ukrašene su prekrasnim unvanima u više boja, od kojih dominira zlatna, plava, roza, bordo, žuta. Unvani su s vanjske strane ukrašeni floralnim ornamentima u zlatnoj boji i uokvireni debljom i tanjom zlatnom trakom i crnim linijama. Nazivi sura upisani su bijelom bojom na zlatnoj podlozi. Sure su uokvirene zlatnim oblačićima i rastavljene krupnim zlatnim tačkama. Rukopis je predivan i svakako zaslužuje da se potanko opiše i predstavi kao izuzetno umjetničko djelo.

SVAKI PRIJEPIS – UMJETNIČKO DJELO

Osim Kur’ana, Šehović je prepisivao molitvenike i druga djela, ali se ne zna koliki je njihov broj jer se većina njegovih rukopisa nije sačuvala. Gazi Husrev-begova biblioteka posjeduje jedan njegov prijepis molitvenika Dala'il al-hajrat od Al-Džazulija iz 1781. godine i jedan kodeks od pet djela, uglavnom molitvenika, prepisan oko 1879. godine.

Dala'il al-hajrat wa šavariq al-anwar fi zikr as-salat ‘ala an-nebijj al-muhtar treći je molitvenik pisan rukom hafiza Šehovića i jedini sačuvan (GHB, R-7579). Sastoji se od 346 stranica srednje veličine na arapskom jeziku, pisan kaligrafskim nashi-pismom. Tekst je pisan crnom tintom, istaknute riječi crvenom, uokviren debljom zlatnom linijom i dvije crne, povremeno i crvene linije. Na početku rukopisa i na još nekoliko mjesta su izvanredni višebojni unvani, a na marginama krasne rozete. Zastupljene su: zlatna, plava, crvena, roza, žuta, ljubičasta, siva i crna boja. Korice su kožne, originalne, bogato ukrašene utisnutim, pozlaćenim ornamentima. U sredini je šemse džilt, u uglovima floralni ukrasi, a sve je uokvireno debljom, tordiranom vrpcom i dvjema tanjim pozlaćenim linijama.

Ovaj kaligrafski rad hafiza Ibrahim-efendije Šehovića jedan je od najljepših rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke. Ljepotom pisma, prekrasnim ilustracijama harema Meke i Medine, ostalim iluminacijama, marginalnim bilješkama koje povećavaju umjetnički dojam, bogato ukrašenim kožnim koricama, ovaj rukopis našeg najplodnijeg prepisivača može se mjeriti s najuspjelijim orijentalnim rukopisima uopće.

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci čuva se rukopis komentara sure Ja-sin, naslovljen kao Tafsir‑i sura Ja-sin, nepoznatog autora, na turskom jeziku, kojeg je 1796. godine prepisao Ibrahim, poznat kao hafizu-l-Kur'an, 1796. (R-5654). Sudeći po vremenu, a naročito po rukopisu, i ovo je kaligrafski rad hafiza Šehovića. Djelo je prepisano veoma lijepim nashi‑pismom, na 114 stranica srednje veličine. Tekst Kur'ana i istaknute riječi pisane su crvenom tintom. Na početku je unvan na zlatnoj podlozi. Prve dvije stranice obrubljene su debljim zlatnim linijama, a ostale stranice crvenim. I margine na prve dvije stranice ukrašene su manjim pozlaćenim unvanima i obrubljene zlatnim linijama. Margine na ostalim stranicama uokvirene su crvenim linijama, a tekst je pisan ukoso i veoma dekorativno. Rukopis je izuzetno lijep, što odlikuje i ostale Šehovićeve kaligrafske radove.

Od 66 hafizovih rukopisa Kur'ana, sačuvano je njih svega nekoliko i dva-tri molitvenika.