STAV: Mostar je grad koji je proteklih decenija dao izvanredne sportiste, ali je danas grad loše sportske infrastrukture. Kako riješiti taj problem, kako izgraditi dvoranu, bazen?

GUZIN: Zaista je nevjerovatno da grad i regija s ovoliko sportskih talenata nemaju sportsku infrastrukturu. Porazno je i kritika svakome ko se proteklih godina nešto pitao u gradu da na tom planu nije uradio skoro ništa. Sramota je da Mostar nema pristojnu sportsku dvoranu. U našem programu problematiziramo lokaciju na kojoj je ranije bila predviđena gradnja dvorane koja je u samom centru grada i tu je teško riješiti pitanje parkinga i prilaza. Naš je prijedlog izgraditi novu sportsku dvoranu na prostoru Sjevernog logora.

STAV: Kazali ste maločas da kampanju vodite u skladu s Vašim karakterom. Za one koji Vas ne poznaju toliko dobro, ko je, ustvari, Zlatko Guzin?

GUZIN: Po profesiji ljekar, čitav život sam u svojoj struci, danas sam, stjecajem okolnosti, menadžer i direktor Kantonalne bolnice u Mostaru. Porodičan sam čovjek koji voli svoj grad. Za mene je Mostar centar svijeta i tako ga i doživljavam. Trenutno ne vidim ništa bitnije od pokušaja, želje i volje da napravimo nešto pozitivno u Mostaru. Čovjek sam koji je svakodnevno na svom radnom mjestu, svakodnevno u kontaktu sa svojim pacijentima. Trudim se da pomognem svakome najviše što mogu. Volim sport, volim planinarenje, volim ribolov na Buni i na Neretvi. Od djetinjstva volim tenis. Vikendom sam zadužen za roštilj i sve je to Zlatko Guzin.

STAV: Šta onda takvu osobu “natjera” da se kandidira na izborima?

GUZIN: Svojim iskustvom, radom i energijom koju imam smatram da mogu pomoći svom gradu. Nije mi ambicija bila ulazak u politiku. Poprilično sam miran i povučen porodičan čovjek i, da mi je neko prije godinu rekao da ću biti na izbornoj listi, kazao bih mu da za takvo nešto nema šanse. Međutim, u životu nikada ne recite nikad. Odlučio sam zbog okolnosti u kojima živimo, na molbu ljudi koji su krenuli u ovaj projekt Koalicija za Mostar i molbu mojih prijatelja, ljudi do čijeg mišljenja držim su utjecali na moju odluku, utjecali da prihvatim ovaj izazov i nadam se da to povjerenje neću iznevjeriti.

STAV: Postoje li za Vas dvije strane Neretve?

GUZIN: Za mene ne postoje i nikad nisu niti sam ja ikad mogao razmišljati na taj način. Nisam tako razmišljao ni u najtežim trenucima svog života, za mene nikada nisu postojale dvije obale, figurativno rečeno, dvije strane. Nisam nikad pristajao na podijeljenost grada i nikad ga tako neću doživljavati.

STAV: Kako vratiti povjerenje građana u lokalnu vlast?

GUZIN: Kada bude formirano Gradsko vijeće, prvi korak bit će uspostava povjerenja među samim vijećnicima. Ljudi moraju znati da smo mi oni koji žele nešto da urade, da smo osobe koje žele da pokrenu stvari. Čim pokažemo konkretne rezultate, vratit ćemo povjerenje ljudi. Mi smo specifična sredina, nerealno je očekivati da se svi problemi koje imamo nagomilane riješe preko noći, ali strpljenjem, upornim i poštenim radom možemo uspostaviti povjerenje i zajedništvo i zajednički pristup. Nadam se i vjerujem da će novo Gradsko vijeće tako nastupati. Nemamo više razloga za čekanje. Život brzo teče, svijet se tehnološki razvija ogromnom brzinom i svaki trenutak koji Mostar izgubi ogroman je problem, a mi imamo mogućnost i potencijal da budemo jedno divno mjesto za život jer smo svakako najljepši grad u Bosni i Hercegovini.

STAV: Bili ste doktor u ratnoj mostarskoj bolnici u najtežim danima u historiji grada. Šta pamtite iz tih dana?

GUZIN: Bilo je mnogo teških trenutaka. Ali kada imate pozitivan ishod, kada nekome pomognete, kada nekome spasite život, taj se osjećaj ne može opisati. Pamtim dosta, ali izdvojit ću jedan detalj, neizvjesnost. Moja je porodična kuća blizu Starog mosta, a ratna je bolnica bila na drugoj strani grada. Javili su mi da su mi ranjeni otac i majka, da nam je kuća srušena. Teško je zamisliti kako se čovjek osjeća u trenucima dok čeka da mu roditelje dovedu do bolnice. Srećom, povrede nisu bile preteške, prošli su dobro, ali te trenutke dok sam ih čekao da ih vidim ne zaboravljam do danas.

Zlatko Guzin (u sredini) kao doktor u ratnoj mostarskoj bolnici

STAV: Kažu da se svaki Mostarac sjeća gdje se nalazio i šta je radio u trenutku kada je tog novembarskog dana srušen Stari most?

GUZIN: To je tačno, sjećam se i ja kao da je bilo danas. Bio sam u bolnici kada nam je javljeno da je srušen i vjerujte da je taj osjećaj i to ponašanje ljudi teško objašnjivo. Imali smo puno ranjenih, puno poginulih. Imali smo puno posla i puno teških trenutaka, ali to je bio jedan od najtežih trenutaka u cijelom ratu za sve ljude koji su radili u ratnoj bolnici. Osjećaj je bio takav kao da ste izgubili nekog najmilijeg.

STAV: Jeste li u tom trenutku gubili nadu, jeste li sumnjali da će se rat ikada završiti?

GUZIN: Bilo je i tih depresivnih faza u kojima ne vidite kraj. Međutim, čovjek nađe snage, ne znate ni odakle je ima, ali je nađe i ide dalje. Kada je ponovo izronio iz vode, osjećaj je bio predivan. Stari most je simbol Mostara. Kada je srušen, bilo je to kao da ste izgubili simbol svog identiteta. Ne samo grada nego i cijele države Bosne i Hercegovine. Njegova revitalizacija najvažniji je trenutak za Mostar nakon završetka rata.