: “Činjenica je da nas smatraju nesposobnim čak i kada radimo posao koji možemo raditi. Mogu shvatiti da poslodavac uvijek gleda u smislu dobrobiti firme, ali nije u redu da se diskriminira prije nego se daje prilika. I zdrava osoba uzima bolovanje, pa ih spaja sa slobodnim danima i slično, poslodavcu dođe na isto. Ne mogu tvrditi da su sve osobe s invaliditetom vrijedne i dobri radnici, ali smatram da su puno jači i sposobniji od ostalih ljudi jer ih život od početka ne mazi”

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ KASLI

Danas je sve veći broj onih koji snimaju razne klipove i postavljaju ih na YouTube, odnosno onih koji imaju svoj YouTube kanal. Neki na taj način zarađuju, a neki održavaju YouTube kanal sa svrhom zabave ili volonterske edukacije, pa se igraju igrice, daju se ideje o šminkanju, modi i slično. Youtuberi se često takmiče u popularnosti pa se u videima prenose i njihove svađe te popriličan broj snimaka nije prikladan za djecu s obzirom na vulgarni rječnik kojim se koriste, kao i pojedine teme koje se obrađuju.

U moru sličnih YouTube kanala postoje i oni rijetki koji se svojom tematikom pozitivno izdvajaju, poput kanala Arbnore Elezi, koja je rođena u Makedoniji, dugo živjela u Hrvatskoj, a sada se preselila u Njemačku. Ova mlada youtuberka govori o osobama s invaliditetom jer je i sama jedna od njih. Naime, boluje od vrlo rijetke i neizlječive bolesti Osteogenesis imperfecta (staklene kosti) i od rođenja koristi invalidska kolica.

“Od rođenja mi fali vitamina, kalcija, proteina, a zbog toga dolazi do raznih nuspojava kao što je česta lomljivost kostiju, zubi, manjak rasti, osjećaj slabosti. Postoji lijek koji se prima infuzijom i preporučuje se da se uzima u djetinjstvu čim prije kako bi se spriječili lomovi, ali taj lijek ne može izliječiti bolest već samo dati snagu kostima. Ja sam prije tog lijeka imala preko 150 lomova u djetinjstvu, a kada često nešto lomiš, kost mijenja oblik pa tu nastaju deformacije. Zato imam veliku skoliozu, iskrivljene laktove, noge, zdjelicu”, pojašnjava Elezi.

Po profesiji je ekonomista, a u zadnje vrijeme počela je da snima videa na YouTubeu upravo o situacijama s kojima se susreću osobe s invaliditetom, loša iskustva, ismijavanja i slično. “Pričam vrlo emocionalno i uživljeno jer sam inače po prirodi dosta emotivna i to ne krijem. Tako da se u temama koje otvaram nekad znam i rasplakati, glasno smijati, a i vikati. Otvorila sam kanal jer nisam na YouTubeu nalazila nikoga da priča o nekim bitnim stvarima dovoljno glasno i jer sam se i sama osjećala zakinuto pošto svi šute i pognu glavu kada se prepreke nalaze na putu. Planiram i dalje snimati jer smatram da je to jedna dobra platforma koja ti dopušta da budeš svoj i da dopreš do mnogo ljudi”, kaže Elezi.

Iako je kanal još uvijek “mali”, do sada je govorila o zapošljavanju osoba s invaliditetom, parkiranju zdravih ljudi na mjesto za osobe s invaliditetom, kao i o smiješnim situacijama s kojima se do sada susretala. “Planiram s vremenom otvoriti još niz tema kao što su kako nema dovoljno prilagođenih autoškola za nas, obrazovnih institucija i firmi za rad, kako nas poslodavci diskriminiraju, kako se djeca u školama znaju ‘truhlo’ ponašati prema nama, a i sami učitelji i profesori jer nisu educirani za rad. Pričat ću i o tome kako se osobe s invaliditetom nekad depresivno ponašaju i odakle ta depresija dolazi, kako su bezvoljni i kako to promijeniti, kako roditelji odgajaju osobe s invaliditetom i kako drugi roditelji svoju zdravu djecu pogrešno uče o tome”, objašnjava Elezi, dodajući da prvo pregleda tuđe komentare i tek onda ih odobri jer ne želi da u takvim temama bude vrijeđanja i slično. Ukoliko je komentar pristojno napisan, a ne slaže se s njezinim mišljenjem, bude odobren.

U jednom svom videu postavila je pitanje: “Zar je potrebno da sjednete u kolica za invalide da biste shvatili kako je to biti invalid?”, te kaže da takvim rečenicama iskazuje bijes prema sistemu i ljudima koji ne razumiju jako bitne stvari vezane za osobe s invaliditetom. “Činjenica je da ne tražim savršenstvo od ljudi niti da me se izliječi čarobnim štapićem, ali nervira me sistem koji nas zakida tako što nas čini još većim invalidima ne prilagođavajući nam prostore, ne dajući nam dobru medicinsku skrb i mogućnost da napredujemo. Stoga želim reći: Zar stvarno nekoga zdravog treba nokautirati i onesposobiti toliko da sjedne u kolica da bi shvatio što znači biti osoba s invaliditetom? Zvuči glupo, ali drugačije ne znam kako da pojasnim”, ističe Elezi. Po pitanju zapošljavanja naglašava da nekada ne mogu dobiti ni priliku da rade jer poslodavci misle da će kao osobe s invaliditetom tražiti puno više bolovanja nego zdravi ljudi, te da posao dobije neko drugi na temelju krivih uvjerenja.

“Činjenica je da nas smatraju nesposobnim čak i kada radimo posao koji možemo raditi. Mogu shvatiti da poslodavac uvijek gleda u smislu dobrobiti firme, ali nije u redu da se diskriminira prije nego se daje prilika. I zdrava osoba uzima bolovanje, pa ih spaja sa slobodnim danima i slično, poslodavcu dođe na isto. Ne mogu tvrditi da su sve osobe s invaliditetom vrijedne i dobri radnici, ali smatram da su puno jači i sposobniji od ostalih ljudi jer ih život od početka ne mazi. Naravno, i zdravi ljudi vode svoje bitke, ali ne može se ništa rangirati s bitkom za zdravlje jer je to prva tačka za živjeti život uopće”, kaže Elezi. S obzirom na to da trenutno sa suprugom živi u Njemačkoj, planira govoriti i o poređenjima Hrvatske, odnosno Balkana i Njemačke, kroz život osoba s invaliditetom. Ističe da je tužno da je Hrvatska ušla u Evropsku uniju, a da jedna osoba s invaliditetom ne može ući u voz, dok je u Njemačkoj dosta stvari prilagođeno, šanse za zaposlenjem su veće, te da ljudi nisu toliko diskriminirajuće nastrojeni.

Protivi se zatvaranju u “četiri zida” i plakanju nad svojim stanjem. “Istina je da se bolje čovjek osjeća nakon što se isplače, ali nećeš baš od toga dobiti bolje sutra za koje ja smatram da se svi trebamo boriti. Ja nekako mislim da je osobama s invaliditetom najteže jer od samog početka moraju dati duplo više od sebe da bi nešto stvorili jer su ‘zakinuti’. Osim što nas ‘zeza’ zdravlje, tu su i sistem i ljudi”, naglašava Elezi.

Govoreći o svom YouTube kanalu, kaže da nije sigurna da li će uspjeti jer je ogromna konkurencija, a i treba imati “petlje” da se neko probije. Međutim, tvrdi da će dati sve od sebe da uspije i dalje snimati i biti svoja. Pokušava naći “zlatnu sredinu” pa je zbog toga nakon “težih” tema dala oduška s jednim videom gdje je pokušala kroz humor opisati razne smiješne situacije u kojima se nalazila.

U životu na svaki novi dan gleda kao na novu motivaciju. Iako zvuči kao tipičan klišej, smatra da je udahnuti svježi zrak, popiti kahvu, sjesti i gledati kroz balkon, slušati ili pisati pjesme, voljeti i biti voljen velika blagodat. “Činjenica je da nećemo uvijek ostati ovdje gdje smo sada, pa zato, ako već imamo priliku biti tu, zašto ne bismo izvukli ono najbolje ili iz najgoreg probali izvući najbolje? To je umjetnost, motivacija i u konačnici život”, govori ova mlada youtuberka.

Na kraju poručuje osobama s invaliditetom da se ne trebaju bojati zdravih ljudi jer nije svaki invaliditet vidljiv. “Ja sam nekada imala osjećaj da su zdravi ljudi iznad mene, da su bolji, jer ipak fizički su sposobniji i mogu puno više, a onda sam shvatila da je i u njihovoj glavi ponekad ‘haos’ koji ne može niko riješiti, a sami ga stvaraju. Tako da im to zdravo tijelo baš i ne vrijedi ako ne mogu sami sa sobom izaći nakraj”, kaže Elezi, ističući da je bitno pomoći drugim ljudima jer se dobro dobrim vraća.