Tešanjski i drugi primjeri, dakle, pod svojevrsnim su embargom jer dijelu političara remete koncepciju nastupa spram glasačkih mašinerija, medijima ne nude senzacije i skandale, uveliko u javnoj orbiti etabliranim analitičarima kvare već dovršena “sabrana djela” iz domena nepogrešive društvene dijagnostike