Ovdje postoje dva momenta koja su veoma bitna, naime: pitanje donošenja odluke države aspiranta i pitanje provođenja referenduma za članstvo u NATO-u. Prvo je obavezujuće, tj. državni parlament aspiranta mora izglasati odluku o članstvu, što je u ovom slučaju Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (PSBiH), a s obzirom na trenutno stanje (ustavnog uređenja i omjera snaga u PSBiH), bez podrške srpskih / hrvatskih parlamentaraca, ovakva je odluka nemoguća
 u MAP-u (Akcioni plan za članstvo). Ništa neobično, rekli bismo, vijest koja ohrabruje mnoge u Bosni i Hercegovini, posebno u današnjim turbulentnim vremenima i regionalnim politikama koje u velikoj mjeri ne žele dobro Bosni i Hercegovini, barem ne u onom smislu jake i stabilne države. Zašto je ova vijest u svojoj osnovi pogrešna? Naime, prisjetimo se scena, medijskih natpisa i uzavrelih komentara nakon izjave tek imenovane ministrice za vanjske poslove Bisere Turković da “nema MAP-a iako je najavljen”, koju je izrekla 23. decembra 2019. godine na sjednici Komisije za izbor i imenovanje Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Mnogi su slavodobitno krenuli u interpretaciju da Bosna i Hercegovina nije u MAP-u.</p>
<p>No, krenimo redom. NATO u Bosni i Hercegovini zvanično je prisutan od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, tačnije od 20. decembra 1995. godine, kada je IFOR (pod vodstvom NATO snaga) zamijenio dotadašnji UNPROFOR, tj. kada je zvanično preuzeo kontrolu nad implementacijom vojnog aspekta Dejtonskog sporazuma, a za što je bio zadužen u skladu s Aneksom I, stav 1, tačka b.</p>
<p>Od 2001. godine NATO i Bosna i Hercegovina ostvaruju saradnju putem nekoliko programa koji nekad teku paralelno, a nekad sukcesivno: <em>Partnerstvo za mir, proces planiranja i revizije (PARP), individualni partnerski program (IPP)</em>,<em> Individualni partnerski akcioni plan (IPAP)</em>,<em> Intenzivirani dijalog (ID). </em>Naime, od 2001. godine saradnja Bosne i Hercegovine i NATO saveza je intenzivirana, a posebno u periodu nakon maja 2009. godine i zvanične odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine o podnošenju aplikacije za učešće u MAP-u te dobijanja “uvjetnog članstva” 2010. godine (uvjetovano knjiženjem vojne imovine) do poziva da Bosna i Hercegovina dostavi <em>Godišnji nacionalni program</em> (ANP) 5. decembra 2018. godine i zvaničnog aktiviranja MAP-a od ministara vanjskih poslova 30 država članica Saveza. Dakle, Bosna i Hercegovina je u MAP-u od 5. decembra 2018. godine, a ANP predstavlja tehničko sredstvo na putu ka punopravnom članstvu.</p>
<p>MAP predstavlja NATO program savjetovanja, pomoći i praktične podrške državi aspirantu na njenom putu ka članstvu u Savezu. ANP ili <em>Godišnji nacionalni program</em> predstavlja izvještaj o trenutnom stanju, kao i o budućim planovima države aspiranta u nekoliko aspekata: političkom, ekonomskom, odbrambenom, sigurnosnom, pravnom i resursnom.</p>
<p>Stoga, shodno informacijama kao i uvidom u dokument <em>Program reformi Bosne i Hercegovine</em>, predatom 24. decembra 2019. NATO savezu, Bosna i Hercegovina u istom je predala dokument koji obuhvata gore navedene aspekte. Pitanje koje ostaje jeste da li ćemo nastaviti navedenu praksu predaje Programa reformi svake godine, te time pokazati da zaista aktivno učestvujemo u MAP-u, dodatno jeste do koje mjere i kojom ćemo brzinom sprovoditi same reforme, te da li se putem dodatnih programa možemo približiti NATO standardima. Jedina nedoumica koja se javlja u ovom pogledu jeste da pod sekcijom opisa MAP-a NATO navodi predaju <em>Godišnjeg nacionalnog programa</em> (ANP) kao uvjet za isti, dok u sekciji o saradnji s Bosnom i Hercegovinom spominje samo <em>Program reformi</em> bez njegovog oslovljavanja / vezivanja za ANP. Pitanje ostaje da li će se NATO držati tehničko-pravnih termina ili suštine dokumenta, a o tome odlučuje 30 država članica Saveza.</p>
<p>Kada je u pitanju samo članstvo, većina nas je svjesna da će to biti dugotrajan proces koji umnogome zavisi od brzine implementacije reformi, osavremenjivanja i unapređivanja Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. S druge strane, zašto je predsjednik SDA Bakir Izetbegović u pravu kada kaže da bez Srba i Hrvata nema članstva? Ovdje postoje dva momenta koja su veoma bitna, naime: pitanje donošenja odluke države aspiranta i pitanje provođenja referenduma za članstvo. Prvo je obavezujuće, tj. državni parlament aspiranta mora izglasati odluku o članstvu, što je u ovom slučaju Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (PSBiH), a s obzirom na trenutno stanje (ustavnog uređenja i omjera snaga u PSBiH), bez podrške srpskih / hrvatskih parlamentaraca, ovakva je odluka nemoguća. Pitanje provođenja referenduma nije obavezujuće za članstvo u NATO savezu (NATO isti ne zahtijeva), ali s obzirom na već najavljeno provođenje referenduma od Dodika (sumnjamo da bi ostali srpski političari imali drugačiji stav), po navedenom pitanju sasvim je izvjesno da će Bosna i Hercegovina provesti isti prije samog pristupanja.</p>
<p>S tim u vezi, dolazimo i do drugog scenarija, prema kojem je opet nemoguće članstvo u NATO savezu bez Srba i Hrvata. Naime, Bosna i Hercegovina nema zakon o referendumu, za čije je donošenje potrebna volja u Parlamentu Bosne i Hercegovine, a s obzirom na Ustav, omjer snaga… Dakle, kako god pogledamo, bez predstavnika srpskog i hrvatskog naroda, a time, dakle, bez Srba i Hrvata, odluke o članstvu u NATO savezu nema.</p>
<p>Stoga, da se vratim na početak ovog teksta, Bosna i Hercegovina jeste u MAP-u, i to ne od jučer, već od 5. decembra 2018. godine, pitanje reformi dugotrajan je proces koji podrazumijeva modernizaciju i osavremenjivanje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Da li će Program reformi biti zvanično usvojen kao ANP u tehničkom smislu, zavisi od NATO-a, suštinski, oni su istovjetni. NATO je u Bosni i Hercegovini, i to od 1995. godine, pitanje koje preostaje jeste kada će Bosna i Hercegovina biti u NATO-u. I da, Bosna i Hercegovina s trenutnim ustavnim uređenjem i odnosom snaga u PSBiH, bez srpskog i hrvatskog, naravno i bošnjačkog naroda, ne može u NATO.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Sljedeći članak
(U)vozi Miško
