Derviša Korkuta, istanbulskog i sorbonskog studenta, kustosa Zemaljskog muzeja koji je smogao snage i hrabrosti da spasi Hagadu, ličnim primjerom svjedočeći antifašistički stav, narodne su vlasti po završetku Drugog svjetskog rata proglasile saradnikom okupatora i osudile na višegodišnju robiju
Prethodni članak
Na potezu Banja Luka – Beograd – Moskva ne cvjetaju ružeSljedeći članak
ŠAPĆE ŠEHERĆEHAJINA ĆUPRIJA
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo