“On se još uvijek nije prilagodio na mir. Zaboravio je da je, hvala Bogu, prošlo 25 godina od rata. Za njegovu ratnu ulogu mu svi skidamo kapu, o tome nema ni govora ni dileme, ali prošlo je četvrt stoljeća od rata, danas se ne može komandovati ljudima. S ljudima treba raditi, ljude treba tretirati na način koji odgovara i vremenu i prostoru. Ahmed Sejdić hoće da bude osoba koja će određivati ko u Višegradu valja, a ko ne valja. On na to nema pravo. Njegovu ratnu ulogu niko od nas ne osporava, ali isto tako, niko nema pravo osporavati ono što sam napravio ovdje u proteklih 15 godina”

Piše: Nedim HASIĆ

Elmedinu Konakoviću, čelniku stranke Narod i pravda, neobično je stalo da Stranku demokratske akcije ukloni iz vlasti u Višegradu, pa i po cijenu da Bošnjaci u Skupštini te bosanskohercegovačke općine više nemaju predstavnika u naredne četiri godine. Tvrdi to Bilal Memišević, predsjednik Skupštine opštine Višegrad i nosilac liste Stranke demokratske akcije na novembarskim lokalnim izborima u toj općini.

“Loše zvuči ali je tako”, tvrdi Memišević. “U Višegradu je samo Bošnjak Bošnjaku dušmanin. Kako svjedočimo u ovoj propagandi u medijima i na društvenim mrežama, pratimo kako se tretira mene i ljude koji su na listi SDA. Ispada da mi samo imamo dušmane među Bošnjacima. Zašto NIP radi to što radi, odnosno, zašto to rade neki ljudi koji su porijeklom Višegrađani, što su se na ovakav način organizirali, mi ne znamo. Naš je stav da s njima nećemo polemizirati na način na koji su oni odlučili voditi kampanju; nekorektno, nepošteno i veoma prljavo. Mi ćemo ih ako Bog da na izborima pobijediti i pokazati šta je snaga SDA.”

Posljednjih nedjelja čelnici Naroda i pravde vode bjesomučnu predizbornu kampanju za lokalne izbore, i to uglavnom na društvenim mrežama. Sva je njihova politička aktivnost usmjerena isključivo protiv SDA, odnosno Bilala Memiševića, prvog čovjeka te stranke u Višegradu. Iza takvog predizbornog nastupa, tvrde u Višegradu, stoji isključivo jedan čovjek.

“Idejni tvorac čitave ove priče u Višegradu jeste Ahmed Sejdić”, tvrdi Bilal Memišević i nastavlja: “On se još uvijek nije prilagodio na mir. Zaboravio je da je, hvala Bogu, prošlo 25 godina od rata. Za njegovu ratnu ulogu mu svi skidamo kapu, o tome nema ni govora ni dileme, ali prošlo je četvrt stoljeća od rata, danas se ne može komandovati ljudima. S ljudima treba raditi, ljude treba tretirati na način koji odgovara i vremenu i prostoru. Ahmed Sejdić hoće da bude osoba koja će određivati ko u Višegradu valja, a ko ne valja. On na to nema pravo. Njegovu ratnu ulogu niko od nas ne osporava, ali isto tako, niko nema pravo osporavati ono što sam napravio ovdje u proteklih 15 godina.”

Memišević tvrdi da je Sejdićev “pozadinski” angažman motiviran isključivo njegovim egom i netrpeljivošću koju već gaji prema pojedinim članovima SDA u Višegradu. Angažman s kandidatima Naroda i pravde samo je oruđe u njegovom ličnom sukobu. “Mi smo odavno znali šta će on napraviti. Pregovarali smo s Ahmedom Sejdićem, na sastanku smo bili predsjednik OO SDA Višegrad i ja, razgovoru je prisustvovao i Adil Osmanović”, kaže nam Memišević.

“Sejdić je samo tražio alibi, taj mu je razgovor trebao samo da kaže da je razgovarao s nama. Stav je unaprijed bio zauzet. Zato su formirali nekakvu NVO ‘Svi za bolji Višegrad’. Još su tada počeli govoriti neistine, kako će oni angažirati tri hiljade glasača za ove izbore, da bi na kraju, prije petnaestak dana, CIK objavio da je 108 Bošnjaka s pravom glasa putem pošte. Ako je komandant onako veliki kako za sebe tvrdi da je veliki, onda je trebao ponijeti listu pa da se korektno, na politički način predstavimo svijetu i da vidimo koliko će ko dobiti glasova. Tako se rješava problem. Ali je komandant isturio neke ljude naprijed, a on djeluje iz pozadine, poput logističara. Komandant je sebe ovaj put precijenio.”

A Sejdić je, kažu Višegrađani, isturio ljude koji ne žive u Višegradu i okolnim mjestima. Uglavnom osobe iz dijaspore koje nemaju pojma kako se u Višegradu živi i šta su problemi povratnika koji svakog 13. marta svjedoče okupljanju pripadnika Ravnogorskog pokreta u središtu grada. “Na listi SDA je 25 ljudi. Na našoj listi nema ljudi iz inostranstva, nema ljudi koji su se prijavili prije dva mjeseca samo zarad izbora. Naša je lista autohtona, na našoj su listi ljudi koji ovdje žive i koji su prijavljeni ovdje posljednjih 15 godina. Moja lična karta je u Višegradu od 1997. godine”, tvrdi Memišević dodajući: “Za razliku od SDA, prvo ime na listi NIP-a jeste čovjek s dvojnim prebivalištem. On živi u Švedskoj, a prijavljen je u višegradskim Kaošticama. Došao je iz Švedske prije dvadesetak dana. Osim njega, na listi je još četvero ljudi iz dijaspore. Na listi je i jedna gospođa rođena 1946. godine.”

“Velika je razlika između nas i kandidata NIP-a”, kaže nam i Edin Karaman, kandidat SDA. “Ja sam ovdje povratnik, radim i živim sa suprugom i dvoje djece. Moja djeca ovdje idu u školu. Djeca nosioca njihove liste žive u Švedskoj i ovdje dođu nekoliko dana tokom ljetnog raspusta. Njihovo je sjedište stranke u poslovnom prostoru čovjeka koji živi vani. Rade i lobiraju isključivo među dijasporom. Ja sam tu već godinama, bavim se povratnicima i njihovim problemima, a tog sam čovjeka prvi put sreo ove godine.” Slično tvrdi i Hazim Jašarević, povratnik u Međeđu. “Mi smo uvijek bili za SDA, tako će i ostati. Nama ne treba ni kampanja, ni internet ni plakati. Mi smo stalno s narodom, na terenu. Ljudi nemaju pojma ko je taj njihov kandidat, pitaju se, razmišljaju jer im je nepoznat. Malo su zato podigli tenzije, ali neće uspjeti. Mene svi znaju, ja sam od 2000. godine povratnik, sa suprugom i djecom, i moja je lična karta oduvijek bila tu.”

Memišević dodaje kako je “tužno što se višegradski komandant bavio sabiranjem potpisa i molio SDS, PDP i ostale srpske stranke da im daju podršku kako bi se registrovali za izbore” i nastavlja: “SDA nije i nikada neće pasti na koljena onako kako su oni prije četiri-pet mjeseci ovdje molili prosrpske stranke da im obezbijede 250 potpisa pa da se mogu prijaviti na izbore. Njihov duhovni lider kaže da je to sasvim moralno i normalno. Njihovi čelnici tvrde da je Stranka demokratske akcije kriva što je nekad u Višegradu bilo 18 zastupnika Bošnjaka, a danas tek jedan u Skupštini. Zaboravljaju da je došlo do promjene Zakona o prebivalištu, zakona koji je napravio i u čijem je donošenju učestvovao Zlatko Lagumdžija, tadašnji predsjednik njihovog današnjeg koalicijskog partnera. Prije tog zakona Skupština Višegrada imala je 41 odbornika. U tim odnosima bilo je 18 Bošnjaka. Promijenjen je Zakon o prebivalištu, promijenjen je Izborni zakon, na što SDA nije utjecala, ali sada zlonamjernici poput Konakovića to izvrću i tvrde da su oni ti koji su došli da spase Višegrad.”

Uprkos bjesomučnoj i počesto mučnoj kampanji, koja se vodi uglavnom na društvenim mrežama, u višegradskoj SDA nimalo ne sumnjaju kako će oni biti ti koji će dati poslanika u Skupštini. “Mi nemamo nikakvu sumnju da ćemo uspjeti. Sve ono što su oni uradili im halalimo, ali je veoma nekorektno doći na izgrađenu infrastrukturu, na rezultate koje imamo i sve to pocijepati, i to samo i isključivo iz ličnih razloga. Ova gospoda priča o izborima u Višegradu kao da su kandidati za Vijeće Evrope. Uopće nemaju predstavu šta su nadležnosti organa za koji su se kandidirali. Oni su u svojim pričama izašli ne samo iz okvira općine nego i iz okvira države, a nije im jasno da nadležnost Opštine počinje kod Ustiprače i završava kod Dobruna. Mi te mogućnosti i nadležnosti koristimo deset puta više nego što je naš realni politički kapacitet”, kazao nam je Memišević i zaključio: “Kako bi dobili 250 potpisa i registrirali se za izbore, unaprijed su potpisali da će podržati kandidata Srpske demokratske stranke. To se SDA ne može desiti, mi se nećemo miješati. Neka Srbi izaberu svog predstavnika, a mi ćemo razgovarati i pregovarati s onim koga Srbi izaberu. Politika je umijeće mogućeg i SDA se tako ponaša. Mi smo zahvaljujući našem umijeću i visprenosti u ovoj godini riješili nama ključno pitanje, a to je ‘živa lomača’ u Pionirskoj ulici. Nije imala nikakav status, politika SDS-a namijenila joj je eksproprijaciju. To smo obustavili, pomjerili granicu eksproprijacije. Mi se ne hvališemo po medijima i ne pričamo kako ćemo i šta ćemo. Mi smo za hastalom sjeli i dogovorili da se u i oko tog objekta uredi infrastruktura, da mu se priključe voda i kanalizacija i struja. Radimo na tome da ga omeđimo. To je politika. Ovi dječaci koji izlaze na izbore ne znaju kako se ovdje živi i s kim se živi. Da se ovdje prostor za život i djelovanje nalazi dogovorom i kompromisom.”