Abecedarij nestalih kazuje nam jednu po jednu priču. Šta znači riječ nestao? I kako to čovjek, žena, starac, dijete, mogu nestati? Netom prošlo vrijeme, koje se upilo u naše duše, poput more i opomene, daje svoje objašnjenje mnogim riječima. Tako i riječ nestati
, svaki takav period ilustracija je onima koji govore kako povijest ne vrijedi ništa i kako je ona samo ponavljanje ničega, to jest osvjetljenje tragičnog ljudskog ništa u sveopćem ništavilu.</p>
<p>Ipak, čovjek je tu. Svjedok svojim životom. Svjedok i kad ga nema.</p>
<p>U svakom su čovjeku vrata naroda.</p>
<p>Koji poništava čovjeka, zatire narod.</p>
<p>Koji zatire narod, ubija čovječanstvo.</p>
<p>Ubija čovjeka.</p>
<p> </p>
<p>Caligula je bio pojedinac s mnogo ubilačkih ruku.</p>
<p>Caligule našeg vremena pokušale su načiniti od svojih niskosti višeglavu zvijer.</p>
<p>Caligule našeg vremena pokušale su proglasiti ubistvo svetim.</p>
<p>I nestanak.</p>
<p>Odvođenje čovjeka u neznan, u nepoznato, u nepostojeće.</p>
<p>Misao koja to čini izjednačava sebe s ništiteljem života. I otvara sebi vrata s onu stranu ljudskosti.</p>
<p>Neki od njih zaista se smatraju svetima. Ili ih oni koji upiru oči u njih takvim smatraju.</p>
<p>Neće to ludilo brzo proći.</p>
<p> </p>
<p>Listovi se okreću.</p>
<p>Sad su tu fotografije. I imena.</p>
<p>Tek rođeno dvoje djece.</p>
<p>I njihova imena.</p>
<p>Na sivom papiru sve se doima još tamnije.</p>
<p> </p>
<p>Imena ljudi svjedoče.</p>
<p>Lica njihova.</p>
<p> </p>
<p>Od lica do lica riječ.</p>
<p>Riječ do riječi pitanje.</p>
<p> </p>
<p>Ne znam bih li mogao ovome išta dodati?!</p>
<p>Knjiga će ostati. Ljudi će je listati i pronalaziti u njoj lično ili samo ljudsko što je dovoljno lično.</p>
<p> </p>
<p>Nestali nisu nestali. Oni su s nama. A ako ih proglasimo zaista nestalima, nestat ćemo i mi s njima.</p>
<p> </p>
<p> </p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo
