U BiH je registrirano 47 organskih proizvođača, od kojih 37 ima certifikat za izvoz proizvoda na tržište EU, a pet kompanija u prošloj godini ostvarilo je izvoz veći od pet miliona eura

Poljoprivredni proizvođači u Bosni i Hercegovini prepoznali su potencijale organske proizvodnje hrane pa ona bilježi konstantan rast, a raste i izvoz na evropska tržišta na kojima je mnogo razvijenija svijest o konzumaciji zdrave hrane i kupovna moć stanovništva znatno veća.

Firma za proizvodnju organske hrane ESOF (Eco Sustainable Organic Food) iz Donjeg Vakufa za manje od pet godina postojanja dostigla je lidersku poziciju na tržištu Bosne i Hercegovine u segmentu organske proizvodnje. ESOF se bavi proizvodnjom organskog jagodičastog voća i povrća te otkupom jagodičastog voća i šumskih plodova. Firma je izvozno orijentirana, posebno na tržište Evropske unije, ali i na tržišta Bliskog i Dalekog istoka. Određeni procent svojih proizvoda plasiraju na bosanskohercegovačkom tržištu. Domaćoj je javnosti ESOF postao poznat prije nekoliko godina kao firma koja je osigurala dugoročan plasman organskih proizvoda na tržištu Evropske unije. To im je uspjelo zato što njihovo povrće nosi oznaku organske hrane, a uzgaja se u plastenicima u Kamenjači kod Donjeg Vakufa. Njihovo povrće našlo se tako na policama njemačkih, holandskih, švedskih i austrijskih supermarketa. Sva hrana etiketirana je oznakom “organsko”, budući da povrće proizvedeno u njihovim plastenicima to uistinu i jeste.

MANJE JE VIŠE

Enver Avdić, ekonomist po struci i direktor firme ESOF, tvrdi da se potencijal u organskoj proizvodnji ogleda u ograničenim površinama zemlje za intenzivnu i masovnu proizvodnju povrća ili voća. “U kontekstu tržišta EU te država koje najviše isporučuju proizvode voća ili povrća u EU, kao što su Španija, Italija, Turska, Maroko, Egipat i dr., teško je biti konkurentan tim zemljama u konvencionalnoj proizvodnji voća i povrća. S druge strane, možemo biti potpuno ravnopravan konkurent s organskim proizvodima. Zbog takve činjenice, prepoznali smo organsku proizvodnju kao jedinu i održivu dugoročnu proizvodnu i izvoznu šansu. Dodatni poticaj jeste svakako i velika potražnja za organskim proizvodima, a samim time i bolja cijena u odnosu na konvencionalnu, što u praksi može značiti ‘manje je više'”, kaže Avdić.

Organska hrana, pri čijem se uzgoju ne upotrebljavaju pesticidi, najčešće je mnogo skuplja od obične. Ali, i kvaliteta tako uzgojenog povrća mnogo je bolja jer se za njegovu proizvodnju koriste isključivo organski stimulatori i sredstva. Plastenici u kojima se uzgaja povrće opremljeni su najnaprednijim tehnologijama, s duplim folijama ispunjenim toplim zrakom. Krovovi i bočne strane plastenika otvaraju se i zatvaraju sami automatizmom, ovisno o vremenskim prilikama.

ESOF (sa svojim kooperantima) ima 10 hektara visoko sofisticiranih plastenika, otvorenu plantažu od 25 hektara te logistički centar pakovanja i preradu dovoljnu za 1.500 tona proizvodnje na godišnjem nivou. Bez odgovarajućih certifikata (organskog, GlobalGap I IFS) ne bi mogli izvoziti svoje proizvode, a za to su morali ispuniti i visokopostavljene kriterije, od toga da je proizvodnja daleko od puta, da je voda kojom se opskrbljuju bakteriološki ispravna, kao i zrak, da u blizini nema kanalizacijskih cijevi i bilo kakvih drugih nečistoća, pa do toga da biljka od stabljike za sadnju pa do ploda bude ispravna. Zato je sistem kontrole i kvalitete u firmi ESOF od ogromnog značaja, a inspekcije u svakom trenutku mogu doći u kontrolu, i to stalno čine.

“Dobiti status organskog proizvođača nije lahko, a nije ni teško. To je jedan ozbiljan proces pristupa i visoke odgovornosti i morala kod proizvodnje. Kada se shvati ozbiljnost organskog pristupa proizvodnji, tada teškoća postaje rutina”, ističe Enver Avdić.

Na tržištu Evropske unije, ali i van njega, evidentan je porast prometa organskim proizvodima. Sadašnji nivo razvijenosti ovog sektora u BiH, ostvareni izvoz organskih proizvoda na tržište EU, Švicarske, SAD-a i postojanje međunarodno akreditiranog i EU priznatog certifikacijskog tijela s obučenim osobljem predstavljaju osnovu za ubrzan razvoj i povećanje obima organski proizvedene hrane za izvoz u predstojećem periodu.

CERTIFIKATI ORGANSKE KONTROLE

S ciljem promocije organske certificirane proizvodnje i unaprjeđenja znanja u oblasti organske proizvodnje prilikom plasmana na zahtjevna svjetska tržišta te razmjene informacija s privrednicima u ovoj oblasti, Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine, u saradnji s bosanskohercegovačkim certifikacijskim tijelom “Organska kontrola” (OK), organizirala je početkom februara seminar “Organska proizvodnja – izvozna šansa za BiH”. Na ovom skupu istaknuto je da je u Bosni i Hercegovini registrirano 47 organskih proizvođača, od kojih 37 ima certifikat za izvoz proizvoda na tržište EU, a pet kompanija u prošloj godini ostvarilo je izvoz vredniji od pet miliona eura.

“Organska poljoprivreda multifunkcionalni je model kojim se postižu ekonomski, društveni i ekološki ciljevi. U BiH je organska poljoprivreda prepoznata kao veoma obećavajuće oruđe razvoja. Kao brdsko-planinska zemlja s uglavnom nezagađenim okolišem, raspoloživom radnom snagom, malim mješovitim farmama, Bosna i Hercegovina smatra se veoma pogodnom za razvoj organske poljoprivrede”, istakla je prof. dr. Esma Velagić‑Habul i dodala da se generalno organska poljoprivreda ne može smatrati glavnim pokretačem (ruralnog) razvoja. Ona može biti dio ukupnih napora za ubrzan i održiv razvoj.

Kvaliteta hrane već je duže vrijeme upitna jer konvencionalni proizvođači intenzivnom obradom, primjenom mineralnih đubriva, hemijskom kontrolom korova i štetočina žele isključivo povećati količinu proizvedenog. Organska proizvodnja, s druge strane, zabranjuje upotrebu pesticida i genetičku manipulaciju gajenih biljaka. Nove svjetske tokove u poljoprivredi slijedi i Bosna i Hercegovina, koja s 1,5 miliona hektara obradivog zemljišta može postati značajan izvoznik organske hrane. Od toga, 70% otpada na brdsko-planinsko područje. Na ovom području, uz čiste vodotoke i nezagađen zrak, zemljište je najvećim dijelom nekontaminirano, što predstavlja veliku pogodnost za zasnivanje održive organske poljoprivredne proizvodnje.

Kako bi bosanskohercegovački proizvod organskog porijekla dobio mjesto na zahtjevnom evropskom tržištu, on mora posjedovati certifikat o kvalitetu. “Organska kontrola” prva je i jedina certifikacijska organizacija u Bosni i Hercegovini koja od 2007. godine dodjeljuje certifikate domaćim proizvođačima organske hrane.

Organska kontrola certificirala je 750.000 kilograma organskih proizvoda izvezenih iz naše zemlje, 2015. godine 1.030.000 kilograma, a 2016. godine 1.200.000 kilograma. Vrijednost izvezenih organskih proizvoda još je više rasla. U 2014. godini ukupna vrijednost izvezenih organskih proizvoda iznosila je oko 2.860.000 eura, 2015. godine 4.060.000 eura, a 2016. godine 5.020.000 eura.

Direktorica certifikacijskog tijela u BiH “Organska kontrola” Mersida Musabegović izjavila je da se uglavnom izvozi sirovina, samoniklo jagodičasto voće, ljekovito bilje, malina te plastenički proizvodi kao što su paprika i paradajz. Musabegovićeva je navela da se iz BiH izvoze i eterična ulja, a od složenih proizvoda džemovi i sokovi te somun.

Na pitanje kako prepoznati organsku hranu na domaćem tržištu, Musabegović odgovara da se oznake poput bio, eco, organico zloupotrebljavaju, te da je jedina garancija da je nešto organsko oznaka OK “Organske kontrole” ili oznaka Evropske unije.

U EU MOGU I MED I MLIJEKO

Organska kontrola dizajnirala je i bh. markicu za organske proizvode (logo OK). Certificirani proizvođači uz OK oznaku mogu koristiti IFOAM oznaku, koju na svjetskom tržištu organske hrane koristi oko 150.000 proizvođača. Jedino bosanskohercegovačko certificirano tijelo za organsku proizvodnju “Organska kontrola” dobilo je krajem prošle godine od Evropske komisije dozvolu za certificiranje organskih animalnih proizvoda, čime je omogućen direktan izvoz tih proizvoda iz Bosne i Hercegovine u zemlje EU.

To u praksi znači da je bosanskohercegovačkim proizvođačima sada omogućeno da, osim organski certificiranih proizvoda biljnog porijekla, u EU mogu direktno izvoziti i organske proizvode animalnog porijekla, uključujući i med. Ovo je priznanje trenutno zanimljivo proizvođačima meda, čija se izvozna strategija svakako bazira na plasmanu visoko vrijednih pčelinjih proizvoda.

“Trenutno su kod nas najveći finansijski efekti izvoza u sektoru organske sakupljačke poljoprivrede, koja podrazumijeva sakupljanje samoniklog ljekovitog bilja, šumskog voća i gljiva. Kada je riječ o organskoj proizvodnji meda, Bosna i Hercegovina nema dovoljno kapaciteta za kontinuiran izvoz”, smatra Goran Mirjanić s Poljoprivrednog fakulteta u Banjoj Luci. On ističe da BiH na godišnjem nivou potroši 2,5 hiljade tone meda, od čega 1,4 hiljade tona proizvedu domaći pčelari, dok se ostatak uvozi.

“Najbolji je primjer med od kadulje s područja Hercegovine, koji je zaista vrijedan pažnje i koji na domaćem tržištu postiže najvišu prodajnu cijenu. No, kada bi se pojavio neki evropski kupac i dao povoljnu ponudu, on bi također tražio količine, a hercegovački med koji se uzgaja na tradicionalan način u maloj proizvodnji ne može odgovoriti na ove potrebe”, objašnjava Mirjanić.

Kao cjelovit sistem, organska poljoprivreda zasnovana je na skupu procesa čiji su rezultati održiv ekosistem, sigurna hrana, dobra ishrana, dobrobit za životinje i socijalna pravda. Organska je proizvodnja, stoga, više od sistema proizvodnje. “Imajte na umu da je organska poljoprivredna proizvodnja društveni pokret, način, tj. kultura življenja. Prodajemo dodatne vrijednosti, životni stil”, istakla je profesorica na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu Aleksandra Nikolić. Ona je ocijenila da organska proizvodnja ima perspektivu u BiH, ali da je otežana iako imamo i ljude i znanje.

Iako postoje usvojeni zakoni koji reguliraju ovu oblast u obama entitetima i pojedinim kantonima, Nikolić je naglasila da je nevladin sektor mnogo više uradio za organske proizvođače nego administracija na svim nivoima vlasti u BiH. Ona smatra da nedostaje da se uključe nadležni na svim nivoima vlasti da bi se organskim proizvođačima pomoglo ne samo subvencijama i podsticajima već i u organizaciji seminara i edukativnih skupova.