Narod Bosanske krajine ne smije ostaviti prostora historiji da proizvoljno tumači povode i uzroke agresije, te opseg, efekte i ratne domete 5. korpusa. Stoga su činjenice istaknute u monografiji nepobitna istina kojom želimo staviti tačku na i, poručio je Malkoč

U nekadašnjem opkoljenom Bihaćkom okrugu narod je bio 5. korpus i Korpus je iznikao iz naroda koji je živio na principa slobode, multietičnosti, suverenosti i očuvanja tekovina antifašizma spojenih u želji za samostalnošću i jednakopravnošću, te pravom na vjeru, jezik i naciju. Četiri godine bespoštedne borbe, četiri godine herojstva i viteštva rezultat su današnje slobode. U tom vrtlogu rata, kada se branio goli život i pravo na postojanje, mnogi su za slobodu položili svoje živote. To je temelj naše obaveze i iskrene potrebe da se poklonimo njihovim žrtvama, istaknuto je na obilježavanju 26. godišnjice Armije Republike Bosne i Hercegovine.

KORPUS KOJI JE SRUŠIO SVE VOJNE TEORIJE

Centralna svečanost povodom Dana Armije RBiH u Unsko-sanskom kantonu održana je u Kulturnom centru Bihać, na kojoj je promovirana monografija Peti korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine 1992-1995. Na 736 stranica monografije ispisan je san o slobodi i borbi kao jedinom sredstvu za ostvarivanje tog sna. U monografiji je 215 dokumenata, od kojih će mnogi prvi put svjedočiti istinu o ratu u Okrugu Bihać, Bosni i Hercegovini i šire, a 286 fotografija dopunjuje njen sadržaj, svjedočanstvo da je borac 5. korpusa Armije RBiH srušio sve vojne teorije na vrućem bihaćkom ratištu. Borci 5. korpusa bili su specijalci za preživljavanje i rat. U dokumentima zapisanim u ratu uvršteni su i tekstovi hrabrih novinara i njihovih saradnika. U monografiji je navedeno više od 5.500 imena svih onih koji su na bilo koji način učestvovali u odbrani Okruga Bihać, a predgovor su dali generali Ramiz Dreković i Atif Dudaković.

“Ova monografija bilježi istinu i činjenice o 5. korpusu Armije RBiH i narodu tadašnjeg Okruga Bihać, današnjeg Unsko-sanskog kantona. Ovdje je junak narod Okruga Bihać i njegov 5. korpus, koji su uspjeli, uz velike žrtve, ali herojske borbe, opstati u višestruko opkoljenom prostoru Okruga Bihać. Područje Okruga Bihać u periodu od 1992. do 1995. godina obuhvatalo je općine Bihać, Bosanska Krupa, Cazin i Velika Kladuša, s tim da je i dio općina Bosanska Krupa i Bihać bio okupiran. (…) 5. korpus bio je 1.200 dana u okruženju. U toj borbi komanda 5. korpusa rješavala je i one zadatke koje bi teško rješavale i mnogo moćnije vojne sile. Peti korpus nikada nije izašao iz vojnih okvira djelovanja.

U posebnom okruženju u kojem je djelovao 5. korpus Armije RBiH imao je tri neprijatelja. Oni su radili na istom cilju, ali su radili odvojeno. Jedan neprijatelj bio je Srpska vojska Krajine, drugi Vojska Republike Srpske, a treći neprijatelj bio je Fikret Abdić (….). U zoni odgovornosti 5. korpusa Armije BiH dugoj 178 kilometara, od čega više od 100 kilometara prema Republici Hrvatskoj, lomile su se sve neprijateljske ofanzive i narod Bihaćkog okruga odbranjen je od istrebljenja i očuvana država Bosna i Hercegovina na ovim prostorima. Razbivši do kraja mit o nepobjedivosti svih srpskih vojski, u bijegu i panici od 5. korpusa uopće nisu ni izgledali strašno, ni opasno, a kamoli nepobjedivo”, navedeno je.

Tim za izradu monografije putovao je u Sarajevo 11 puta. Obišli su Tuzlu, Banju Luku i Mostar, prešavši više od 5.000 kilometara. Doprinos u njenoj izradi dali su generali Ramiz Dreković i Atif Dudaković, recenzenti prof. dr. Mujo Demirović i prof. dr. Emin Mesić, lektori doc. dr. Admira Dervišević i mr. Mirela Midžić, te tehnički urednik Husein Hadžić.

“Monografija predstavlja najveći izdavački poduhvat na ovim prostorima od kraja rata do danas. Ona je najozbiljnija, najoriginalnija i najinformativnija istraživačko-dokumentarna publikacija o odbrambeno-oslobodilačkom ratu na ovim prostorima i o 5. korpusu Armije RBiH. Ne umanjujući značaj svega onoga što je do sada o ovoj temi objavljeno, sadržaj monografije u svim elementima vjerodostojno slijedi princip metodološke istraživačke prakse integriranja i strukturiranja izvornih dokumenata bez suvišne distrikcije i komentara. Urađena je stručno i kompetentno, metodološki vrlo korektno, prikupljene su činjenice o vremenu 5. korpusa kao najznačajnijoj formaciji u Armiji Republike BiH od 1992. do 1995. godine.

Iako integralni tekst nema autorskih komentara, knjiga snagom svoje dokumentarne originalnosti daje odgovore na mnoga pitanja i rasvjetljava do sada nepoznate činjenice o odbrambeno-oslobodilačkom ratu i egzistiranju naroda u 5. korpusu i 5. korpusa u narodu. Monografija obrađuje sve aspekte života i djelovanja u ratnom okruženju: od agresije, organizacije otpora, teritorijalne odbrane, formiranja 5. korpusa, pokušaja secesije, borbenih dejstava i na kraju naglašava, u obliku omaža herojima 5. korpusa, da bez njih cijeli projekt ne bi imao smisao. Ova je monografija na tragu naučnog rada i predstavlja izuzetno vrijedan potencijal za buduća naučna istraživanja”, istakao je recenzent Emin Mesić.

Naslovivši svoju recenziju sa Svjedočanstvo herojske borbe, Mujo Demirović istakao je da je o 5. korpusu Armije RBiH napisano više vrijednih knjiga koje su, kao i drugi literarni izvori, leksikoni, sjećanja, kazivanja i dokumenti, poslužili za pisanje ove monografije.

“Ona nije samo hronologija događaja. Monografija 5. korpusa, ili ‘sile nebeske’, kako smo ga zvali, jeste naučna inspiracija i inspiracija za odgoj svih slobodoumnih ljudi koji teže slobodi. Monografija ima rekonstruktivni pristup. Oslanjajući se na spomenute događaje s još, historijski gledano, male vremenske distance, uspjela je izbjeći subjektivnost i emotivni pristup iako je to ponekad bilo veoma teško jer su u njenom pripremanju učestvovali učesnici mnogih zbivanja. Apostrofirajući sve naučne relevancije i istraživanje, kao i sve nedostatke koji su uobičajeni pratioci svih tih poduhvata, ovaj rad ima šire historijsko, stručno i naučno značenje”, kazao je akademik Demirović.

OPSTANAK U NEPODNOŠLJIVIM UVJETIMA

Pukovnik Hamdija Abdić Tigar zahvalio se svima koji su učestvovali u izradi monografije, a posebno Vladi Unsko-sanskog kantona i Ministarstvu za boračka pitanja Unsko-sanskog kantona. “Mi smo ovo djelo trebali objaviti za godišnjicu 5. korpusa, ali smo imali određenih upita šta se to piše i radi, jer mi imamo običaj da kritikujemo nešto što ne vidimo i ne pročitamo. Sačekali smo kako bismo vidjeli ima li još neko da donese neke ideje i materijale i nismo pogriješili. Nikad nije kasno, bolje je malo i sačekati, ali to što bolje uraditi.

Smatram da ova monografija sadrži sve ono što u njoj treba biti i da je ona temelj za neka nova djela, te da može poslužiti svima onima koji nešto žele da pišu o našoj borbi iz perioda od 1992. do 1995. godine. Ovim putem bih se zahvalio svima onima koji su u tom periodu obnašali bilo kakvu dužnost i posao u civilnom sektoru i vlasti. Svi smo imali svoje zadatke i tačno se znalo šta ko radi. Smatram da nam 5. korpus i danas može biti vodilja u organizacijskom smislu i da se poštujemo kao što smo se poštovali u ono vrijeme. Zato predlažem i pozivam sve nas da se ugledamo na 5. korpus. Ako tako budemo radili i vjerovali jedni drugima, svi ćemo bolje živjeti u ovoj zemlji”, kazao je Tigar.

Bez podrške Ministarstva obrazovanja USK ova monografija ne bi ugledala svjetlo dana. Ministar obrazovanja Dževad Malkoč istakao je kako je 5. korpus Armije RBiH bio okosnica bosanskohercegovačkog identiteta, ali i međunarodnog subjektiviteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.

“Herojska borba i beskompromisan stav o pitanju opstanka države Bosne i Hercegovine učinili su 5. korpus najsvjetlijom tačkom odbrambeno-oslobodilačke borbe bosanskohercegovačkih patriota. Iz tih razloga monografija o 5. korpusu predstavlja važnu stavku u historijskom pečatu kojeg su pripadnici 5. korpusa ostavili u vremenu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Narod Bosanske krajine ne smije ostaviti prostora historiji da proizvoljno tumači povode i uzroke agresije, te opseg, efekte i ratne domete 5. korpusa. Stoga su činjenice istaknute u monografiji nepobitna istina kojom želimo staviti tačku na i”, poručio je Malkoč.

Legendarni komandant 5. korpusa ARBiH general Atif Dudaković istakao je značaj opstanka 5. korpusa u skoro nemogućim uvjetima i uprkos domaćoj izdaji od Fikreta Abdića. Skrenuo je i pažnju na “upadanje u zamku bježanja od bosanskohercegovačkog identiteta i prepoznatljivosti koja je oduvijek krasila ovaj narod”, naglasivši značaj čitanja i iščitavanja činjenica o Banjalučkom boju i događajima koji se dešavaju u našem bližem i širem okruženju.

“I sam danas razmišljam koji je to model pružanja adekvatnog odgovora na sve što se oko nas događa u posljednje vrijeme, jer nije samo Dodik govorio o snu spajanja Republike Srpske sa Srbijom, mnogi su to rekli, pa se pribojavam da li je moguće da dođe do trgovine Kosovo za Republiku Srpsku? Doživjeli smo da jedan veliki Srbin, koji se zove Milo Đukanović, izjavi kako ne voli igrati šah jer mrzi šahovnicu i da Vučić kaže da će za jednog Srbina pobiti stotinu muslimana. Međutim, sada je Đukanović postao antisrbin, a Vučić drugu pjesmu pjeva kada je u pitanju mir i dobrosusjedski odnosi, a jedan Dodik je od nekada velikog socijaldemokrate, socijaliste i internacionaliste postao veći Srbin koji prijetnjama hoće da uđe u historiju.

A da i ne govorimo o militantnosti i organiziranju kozačke vojske, ‘Srbske časti’ itd. Naš su odgovor bosanskohercegovačke institucije. Samo institucije i zakon. Naše pravo trebamo ostvarivati kroz pravnu državu, demokratiju kojoj težimo ostvariti kroz jačanje zakona. Trajni ideal slobode možemo jedino tako ostvariti. Ekipa koja je radila na monografiji lijepo je uradila. Imali su podršku, a bilo je malo i opstruiranja. To su činjenice, nisu to priče i romani, nego mjesto i vrijeme. Uvjeren sam da ćemo očuvati onu tradiciju za koju su se borili naši preci”, kazao je general Dudaković.

DUŽNO POŠTOVANJE BRANIOCIMA

Prvi komandant 5. korpusa Armije RBiH general Ramiz Dreković, trenutno savjetnik federalnog ministra za boračka pitanja, poručio je da Armija RBiH, a posebno njen 5. korpus, trebaju biti ponosni na ono što su učinili u odbrani Bosne i Hercegovine.

“Ono što je krasilo našu borbu i po čemu je 5. korpus bio prepoznatljiv jeste civilizacijska vrijednost koju su uz Korpus čuvali i narod i tadašnja vlast. Mi smo bili želja i volja naroda da provodimo takav način borbe koji je opisao karakteristike krajiškog čovjeka, i na to trebamo biti ponosni. Mi smo se borili i formirali jedinice iz sastava 5. korpusa na platformi Predsjedništva RBiH i drago mi je da smo taj multikulturalni koncept zadržali u jedinicama 5. korpusa. Drago mi je da smo tada uz tu ogromnu volju, energiju, odlučnost, hrabrost i plemenitost branili ovaj kraj. Nama trebaju pozitivna energija i vizionarske aktivnosti, nama treba da se ujedinimo i da izgrađujemo ovaj kraj i stvaramo perspektivu za bolje sutra za našu djecu i omladinu.

Zašto ovo govorim? Ja nisam iz ovih krajeva i mogao sam da izbjegnem učešće u ratu, ali mi nije palo napamet da to učinim, nego sam došao da se borim za Bosnu i Hercegovinu i sve njene narode i ono čega ću se uvijek sjećati jeste ta snaga i odlučnost krajiškog naroda da opstane na malom prostoru. Trebate cijeniti jedan drugog i trebate cijeniti ono što su svi tada u Okrugu Bihać učinili za odbranu Bosne i Hercegovine. Ako vi to ne budete cijenili, nemojte očekivati ni da vam drugi to cijene. Nema nikakvih problema da imate različite poglede i određena politička takmičenja, ali budite jedinstveni kada je riječ o razvoju ovog kraja”, istakao je general Dreković.

Vlada Unsko-sanskog kantona generalni je pokrovitelj i organizator izdavanja i promocije monografije 5. korpusa. Premijer Husein Rošić iskoristio je priliku da se zahvali svima koji su došli da uveličaju ovaj vrlo značajni dan i tako pošalju snažnu poruku rušiteljima Bosne i Hercegovine: “Iz svih općina smo ovdje i ne gledamo se politički. Obilježavamo značajan datum i kao takvog ga baštinimo. Bilo bi nekorektno večeras ne spomenuti prvog komandanta Armije Republike BiH rahmetli Aliju Izetbegovića, kao i rahmetli doktora Irfana Ljubijankića. Naš prvi predsjednik kazao je: ‘Mnogoljudna bosanska ratna armija koja je srcem i prsima branila Bosnu i njen narod izvršila je svoj zadatak. Zahvaljujući njoj, u miru koji je zaključen, ima i nešto pravde za nas, i to koliko u mirovnom ugovoru ima pravde zasluga je Armije BiH.’

Imam dojam da se previše dijelimo i to oko stvari koje su u interesu naših građana nemamo jedinstven stav. Ovdje to trebamo spomenuti i to nam treba biti putokaz. Zašto je to bitno? Pa zato što one profašističke ideologije još nisu utihnule i što na različite načine i putem različitih metoda pokušavaju ostvariti svoje ciljeve. Prošlo je 26 godina. Moraju se, prije svega, ispuniti moralne, ali i sve druge obaveze prema boračkoj populaciji, porodicama šehida, poginulih boraca, ratnim vojnim invalidima i civilnim žrtvama rata. Ti se ljudi moraju gledati s punim poštovanjem, jednako kao što smo ih gledali kada su odlazili i stajali na branik države. Svako od nas mora dati svoj doprinos i sebe u intelektualnom smislu u izgradnji države i društva u kojem će svaki pošteni građanin ove zemlje vidjeti budućnost i šansu za sebe i svoju porodicu. To je Bosna i Hercegovina i takva Bosna nama treba. To je naša mirnodopska bitka u kojoj nema uzmaka.”